Izraelska vlada od 2002. godine na Zapadnoj obali gradi betonsku barijeru kako bi se odelila od Palestine. Njom su okruženi palestinski gradovi i sela, presečene komunikacije i razdvojene porodice. Zid je visok osam metara, dvostruko je viši od Berlinskog zida. Dužina betonskog zida, prema planovima, iznosila bi oko 700 kilometara. Danas ona iznosi 650 kilometara. Posle Kineskog zida, to je drugi po veličini objekat stvoren ljudskom rukom koji se može videti iz svemira.
Srbijom od 2003. godine vlada Koštunica menjajući partnere koji ga podržavaju i održavaju na vlasti. Zid koji on personifikuje ne može se videti iz svemira. On se vidi samo iz Srbije. Zid koji gradi oko nas, ovu memlu koju dišemo kroz miris koalicionih sporazuma i skupštinskih rezolucija, koje je godinama donosio sa svojim partnerima u vlasti, osećamo samo mi. Bilborde i molebane kojima, kao zatvorenici u sopstvenom stanu, prisustvujemo gledajući njegove televizije, vidimo samo mi. Mi smo unutar zida. Čujemo ga samo mi.
Ovaj zid, kada bude završen, ostaviće Palestince sa samo jednom polovinom Zapadne obale unutar izolovanih, nesusednih, zazidanih enklava. Izrael tvrdi da je ovaj zid neophodan kako bi se zaustavili napadi palestinskih bombaša samoubica. Zid se ne gradi radi bezbednosti. Gradi se zbog ukopavanja okupacije i aneksije velikih delova palestinske zemlje. Izgradnja zida koštala je 3 miliona dolara.
Ovaj Koštuničin zid, kad bude završen, ostaviće građane Srbije sa samo 85% teritorije unutar izolovanih i međusobno suprotstavljenih i od sveta ozidanih enklava. Vlada Srbije i Predsednik tvrde da nam je Zid, po ugledu na izraelski, neophodan.
RAMALA, april 2008. godine
Predsednik je, iz Rumunije, poručio da on nema pojma šta će nama taj zid, da ga treba srušiti i osloboditi sve naše bake i deke. Kada su mu savetnici rekli da zid tek treba da se podigne akcionim planom Vlade (za koji on, naravno, nije znao, ali za koji su njegovi poslanici glasali) rekao im je, uz osmeh, da ga onda treba izgraditi, što pre, ali nikad do kraja, nikad do ivice neba, kako bi u narednoj kampanji apelovao i plašio građane od strašne sudbine ako se ova gradnja dovrši, ali i opominjao da je to naš zid, deo našeg identiteta. „I zid i Evropa!“, „Glavom kroz Zid!“, vrcali su slogani kroz Predsednikovu glavu.
Premijer je, s druge strane, rekao da je zid vrhunski izraz nacionalne osvešćenosti našeg rodoljubivog naroda, da nas uz ovaj zid, niko više nikad neće pitati čije je Kosovo, te da će nas zid svakodnevno podsećati na to odakle smo. Uz uzvike „Podrži Zid!“ , „Ja podržavam Zid, podrži ga i ti“ Premijer se, sa svojim koalicionim partnerima, masnih šaka od svinjetine uhvatio u kolo i završio posetu temelju zida u blizini granice sa Kosovom.
Na zajedničku inicijativu DS-a, DSS-a, NS-a, SRS-a i SPS-a, odlučeno je, da se iz zgrade Vlade u Nemanjinoj prokopa podzemni tunel kroz koji će prolaziti kroz Beograd. Kroz taj tunel, ićiće jedna jedina linija teškog metroa. Kandidati za gradonačelnika Beograda Đilas, Obradović , Vučić i Popović obavezali su se svojom rečju, ali i brojnim sporazumima (usmenim i pismenim) da će, ukoliko postanu gradonačelnici, obezbediti prevoz 204 počasna građana Srbije izvan Zida. Građani, kojima je svečano uručen nov pasoš Srbije biće jedini koji će moći da pređu Zid koristeći ovu liniju metroa i ujedno jedini građani sa putnim ispravama. Novim zakonom utvrđeno je da će se nosioci 204 pasoša smenjivati svake prestupne godine, putem javnog konkursa.
Početna stanica (i jedina u Srbiji) je podzemni ulaz u Vladu Republike Srbije (ulaz iz Nemanjine), a naredna je ispred Kremlja. Sekretar Vlade tvrdi da integritet i teritorijalni suverenitet Zida nije doveden u pitanje uvođenjem ove linije. Naime, metro prolazi sve vreme kroz zemlju, ne dodirujući Zid. Polasci na ovoj liniji su fiksni. Iz Beograda u 12.44 svakog 13. januara, 17. februara, 21. februara, 12. marta, 24. marta, 23. aprila, 4. maja, 9. juna, 7. jula, u avgustu nema polazaka, 24. septembra, 06. oktobra, 7. novembra i 12. decembra (dan ruskog Ustava). Na ovaj je način simbolički izražena duhovna i svaka druga povezanost sa jedinim prijateljima iza zida.
Paralelno sa ovim događajima, svet napolju, izvan Zida, živi ovaj jedan život. Živi i diše. Putuje. Ostvaruje snove. Radi. Planira. Sanja. Ne čeka za vizu. Ne zajmi pare. Živi slobodno. Živi spokojno. Ne plaši se. Ne plaše ga. Ne iščekuje 11. maj. Ne tripuje da je na samom kraju sveta, a istovremeno u njegovom centru.
266 000 Palestinaca živi izolovano i okupirano unutar zida.
Koliko je nas?