Eksperimenti u blogovanju| Gost autor| Literatura

GLASOVI

horheakimov RSS / 15.02.2019. u 23:31

gošća autorka: Ava Gotal

 

Riječ je o tome da ne želim nešto da postignem. Ne želim ostaviti nikakav trag. Ne želim da me pamte po mojim djelima. Moja djela su samo moja i unutrašnji glas mi jasno govori da ih čuvam samo za sebe. Zapravo, ono što osjećam jeste da nešto nije u redu, (nikako da se domislim što bi to moglo biti), dakle, da nešto opasno nije u redu sa svim tim ostavljanjem tragova, javnim postignućima, toj žudnji da se čuje nadaleko i naširoko za nas, da nas priznaju i da nam se dive, pa čak i da nas pljuju, ali samo da se pročujemo, da nekako poreknemo ono što nas sve na kraju krajeva čeka time što ćemo iza sebe ostaviti djelo. I oni to ne mogu da shvate.

Kažu mi: A što bi mi sad čitali, slušali, gledali da su svi pisci, muzičari, slikari i ini razmišljali na taj način? Da, da, u pravu su moguće oni, ali ja pričam o sebi, a oni rastežu to u kontekst kako im odgovara, podastiru argumente protiv, poriču me, mame, na koncu, direktno me nagovaraju da se izložim. Ponavljam im da ne želim ništa da postignem dok oni u nekim mojim časovima smutnje uspiju postići da se zapitam...Pa možda, zašto ne? Ali brzo se prenem. Ne mogu podnijeti pomisao da svoja djela izvrgnem javnom promatranju, da ih učinim dostupnim drugima, jer...Imam taj osjećaj kao da bi mi dušu ukrali, postavili je na mjesto s kojeg će u nju moći svi zaviriti, a ja...Ja bih bez duše s pameti svrnuo. Moja djela duša su moja. Ponavljam im da ne želim ostaviti nikakav trag dok mi spremno predlažu da se objavim pod lažnim imenom i tad vidim da ne shvataju, da ne mogu shvatiti; ne radi se tu o imenu, ne, o mojoj duši se radi, o izdaji moga bića ako svoja djela prepustim mnogim prstima da ih premeću, da idu s ruke na ruku dalje kao prljave novčanice. Dakle, ne želim da me pamte po mojim djelima, na što mi pokušavaju razložiti da to što govorim nisam ja, da to strah progovara iz mene. Pa ako strah progovara iz mene, dio je mene, da, to tada jesam dijelom ja. I ponavljam im da osjećam kako nešto nije u redu sa svim tim ostavljanjem tragova, javnim postignućima, toj žudnji da se čuje nadaleko i naširoko za nas, da nas priznaju i da nam se dive, pa čak i da nas pljuju, ali samo da se pročujemo, da nekako poreknemo ono što nas sve na kraju krajeva čeka time što ćemo iza sebe ostaviti djelo. Mora da će nas prejako interesovati tragovi koje smo ostavili kad budemo s druge strane! Ali da su uporni jesu, ne odustaju. Znaju me u sred noći iz sna trgnuti i u glas vikati da je vrijeme da se objavim, da nemam šta više da filozofiram, da se skrivam i zaludu traćim vrijeme na stvaranje ako stvoreno niko osim mene neće vidjeti. Okrenem se samo na drugu stranu i već sviknut na njihove ispade nastavim spavati. Onda me za jedno vrijeme ostave na miru, ne pojavljuju se i ja uživam u utihi, u blaženoj samotnosti stvaranja, tako kad ih više ne čujem. Istina, znam da će se opet pojaviti, ali dok se ne pojave ja ih zaboravljam i ne marim i sretni sam anonimus u svom utvrđenom utočištu.



Komentari (5)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

nask nask 01:46 16.02.2019

Trag

Черевићан Черевићан 02:27 16.02.2019

осећајем душе

ne želim nešto da postignem

кад не желиш траг за собом
растерећен...... суду икојему,
делати можеш како ти 'оћне
ал' на то указ ......онда чему

tasadebeli tasadebeli 17:28 16.02.2019

.

avagotal avagotal 00:55 17.02.2019

Re: .Čišćenje

Savršeno!
stefan.hauzer stefan.hauzer 12:30 18.02.2019

*

Ja želim da mi se dive i da me poštuju i da me vole, i ne mislim da je to pogrešno. Zato i počinjem rečenicu sa "ja".






I love myself, I want you to love me
When I feel down, I want you above me

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana