Glasajte !!!

Ako izuzmemo ratove, izbori su najčešći istorijski događaj u životu prosječnog Srbina. Samim tim i predizborni karneval...
Rasklimatane montažne bine se izvlače iz prašnjavih, nekadašnjih domova kulture da bi postavljene po trgovima ovo malo gradova i sela dočekali govornike.

Svaki od govornika na svoj način pokušava ubijediti birača da je upravo on taj koji nas vodi u bolje sutra.
Svoje govore kite komičnim pašnjačkim metaforama ili pak patetičnim prikazima urbanih pejzaža koje će mijenjati, ne znajući najčešće ni kako sada izgledaju.

Govori su i onako tu sa samo jednim ciljem- razigrati adrenalin birača dovoljno za pokret ruke i bilježenje krstića pored njihovog imena.
Uglavnom se obećava naširoko i bez reda.
Neobrazovani će tako popraviti obrazovanje, obrazovani afirmisati sport, stanovnici sela obnoviti živote gradova a stanovnici gradova razvijaće seoski turizam kao futur privrede, bivši komunisti će vratiti kralja kog su onomad otjerali, kriminalci će pohvatati kriminalce, za borce će se boriti dezerteri.
Ogromne glave sa ogromnim vještačkim osmjesima pored glavnih puteva zbunjuju odavno zbunjene vozače i putnike, pješake.
Sve je uobičajeno, primjetićemo. Svi nas samo lažu, godinama i zašto uopšte glasati. Najveći broj mladih ljudi razmišlja upravo ovako.
Bolje mi je, reći će prosječan mladi čovjek na dan izbora, da izađem sa drugarima na kafu i iskoristim slobodan dan nego da se guram po glasačkim mjestima.

Mladi se tako velikodušno odlučuju da poklone brigu za svoju budućnost nekom drugom. A najmanje što mogu uraditi, da to ne bude tako, je da glasaju, da daju svoj glas svom predstavniku, prema kom će tako uspostaviti odnos odgovornosti. Odnos u kom će neko ko je došao do poslaničkog mjesta u lokalnoj ili državnoj vlasti do kraja svog mandata biti odgovoran onima koji su ga svojim glasom izabrali.
I kada u budućnosti, mladi čovječe, budeš kritikovao ovu ili onu vlast, zato što ti je loše, što primjetiš da se ništa u gradu ili selu u kom živiš ne mijenja zapitaj se šta si radio na dan izbora, da li si glasao. I u jednom i u drugom slučaju je samo i isključivo do tebe.

A glasati, naravno treba. Zašto i za koga?

Ne za partije, ideologije, ličnosti- već za atmosferu.
Atmosferu normalnog i uljudnog.
Za jednu drugačiju atmosferu od ove u kojoj preživljavamo.
Atmosferu gdje ćemo od prošlosti učiti najbolje a ne istrajavati samo u najgorem.
Atmosferu u kojoj vlast pomaže običnom čovjeku da probleme riješi, a ne da funkcioniše tako da mu neprestano probleme zadaje.
Atmosferu u kojoj je sramno biti kriminalac, a ponos biti kulturan, vaspitan, obrazovan i odvažan.
Atmosferu u kojoj je biti nasmijan i srećan uobičajeno stanje duha, a ne vlasništvo nekolicine građana.
Atmosferu kad će postizborni period donijeti korist i biračima, a ne isključivo izabranima.
Glasajte za atmosferu koja će vam normalno približiti na dohvat ruke, a ne na ćoškove otrcanih snova. Glasajte za one koji će vam obezbijediti normalno školovanje, sigurnost, uslove da napredujete, a da ne morate biti član neke partije, da možete da putujete, a da vas carinici ne gledaju čudno i s prezirom.

Glasajte za nasmijane i spretne administrativne službenike, policajce koji vas neće tući i gladati čudno zato što izgledate drugačije...
I obavezno glasajte i na glasanje nagovarajte neopredeljene partnere, drugare, roditelje...
Glasajte iako su gori od nas. Iako nas ne vole. Iako nas ne poštuju.
Glasajte da bi konačno došli drugi.
Glasajte jer u protivnom će nam budućnost biti izvjesna jedino kao dnevni horoskop.

Aleksandar Trifunovic. Buka

p.s.

Prigodna pjesmica

Herojix

U zemlji apsurda zakon je ka Burda

Pa se po njemu kroji, sve po zakonu, samo izbroji I začepi pravu rupu, to je lako
Kod nas bit snalažljiv je zajebat zakon Zajebat sve nas, ma nema problema Zakon je pun rupa poput goblena
Pa vezi sliku, za rodbinu I kojeg priku Baci kost pasima šta nose palice
Sitne ribe pune marice Dok pametne glavice biže priko granice a preplaćene guzice nas vode žedne priko vode dok ispravljaju netočne navode

A na ulice su izašle curice Naše mlade snaše, u lov na nogometaše Ali im paše i druga mogućnost
Sve dok je sigurnost i izvjesna budućnost I nabrekle lisnice, a nisu baš bistrice pa bi tile bit misice, i na modne pistice
Jer to su nova iskustva koja otvaraju vrata Auta od faca velikog formata
Ako nisu kriminalci onda su tatini sinovi, u glavama im plinovi, invalidi, sve šta vridi da im je roditelj
Smisao života je ko ima bolji auto i mobitel. Svi Hrvatine, a svaki skače ka klokan čim čuje Cecu il neki hit od turbo folka

Tu nema sriće, sve je gluma Ljubav odnosi bujica tekućih računa Sve do Crnog Mora, il još crnje I gore U
Mrtvo more, tu nema života, samo svota Nema snova, samo lova Otrovnija od otrova, šporka od šporkih poslova
A ekipa u kvartu pije pive, bez perspektive Izvukli su krive karte Krivo vrime, krivo misto, obećanja-blagosranja
Al nema više vizionara Legionara, revolucionara, Bolest gora od SARSA, u ime svoga Boga Marsa
Sve ih je tribalo u ludare, umobolnice Prije nego sjebaše bolnice i tvornice

A ja bi samo tija radit, pošteno zaradit Imat nešto u banci, da me ne hrane starci
Život je bijedan, al se ne dan
Nisan gladan ni žedan, krpin se iz tjedna u tjedan I teško je nama šta bi tili bit ljudi
Parimo nenormalni, ludi

Al smo oni šta se bore I kad je najgore dio smo faune i flore, imamo ljubav i more to nam ne mogu otet, kod nas drugi vitar puše ne mogu se popet do nas sitne duše šta guše gustom maglom lošeg emotivnog naboja na plemenskom su stupnju razvoja ili oni šta dobro podmazanih analnih otvora voze linijom najmanjeg otpora i nema digniteta, i nema poštenja Očenaši i Zdravo Marije su cijena oproštenja i nema općeg dobra, samo vlastita torba i dupe kriminalci, a svi šute papci, suci, fratri, policajci jer su rođaci il u istoj stranci, ista banda a mi smo stranci u vlastitoj zemlji zbog ljudskoga šljama, a mi smo stranci u vlastitoj zemlji zbog ljudskog šljama,

Lipa naša silovana!

REFREN: Heroji! Ne tribaju nam puške ni pištolji! Samo čisto srce i ničeg se ne boj!