Београд. Данас обележавамо 22. април - Дан сећања на жртве холокауста, геноцида и других жртава фашизма у Другом светском рату.
У Републици Србији још увек не постоји национална институција посвећена култури сећања, меморијализацији, едукацији и истраживању Другог светског рата. Одавно постоји идеја да се Старо сајмиште, место на којем је за време Другог светског рата био злогласни немачки логор, сачува и претвори у Меморијални центар који би преузео централну улогу у комеморацији, едукацији и истраживању. Време је да то учинимо! Толико дугујемо стотинама хиљада који су страдали као жртве злочина немачких нациста, усташа, других окупатора и њихових саучесника и помоћника.
На жалост, уместо тога, Сајмиште је данас угрожено место страдања, запуштено, претворено у сметлиште, а неки објекти се користе у сасвим неприкладне комерцијалне сврхе.
Претворимо ово место страдања и заборава у место учења и сећања - САДА!
Dragan Bokan, direktor KK Budućnost, u društvu g-dina i g-đe Đukanović
Neverovatna je mržnja s kojom su Podgoričani sačekali Beograđane, i Beograđani Podgoričane, i Podgoričani Beograđane pre toga... Nebitno je zaista ko je prvi počeo.
Nebojša Čović, direktor KK Crvena Zvezda, u društvu g-dina Vučića
Pitanje svih pitanja je dokle će ovi političari mutne poslovne pozadine i prošlosti, moralne ništavnosti, instrumentalizovati sport, sportske tribine, gradove pa i celokupan narod ubacujući i manipulišući ličnim, i bjesovima mase? U obe dvorane, i podgoričkoj i beogradskoj, bilo je roditelja sa malom decom. Samo srećom nije niko ozbiljnije povređen u divljanju parstotinjak tamošnjih i ovdašnjih huligana. Čemu služi država? Crnogorska i srpska očito ne služe da tvore red i mir i budu uzor okolini kako se organizuju velike sportske manifestacije, već samo da plasiraju unutrašnji mrak i tiraniju svojih lidera. A tako je izgledala i beogradska hala "Pionir", mračno i beznadno, bez budućnosti, osim tmine nasilja i straha, nekih 60-ak minuta koliko igrači Budućnosti nisu želeli da izađu na teren. Tako je izgledala i podgorička hala pre par dana, kada su g-din Bokan (interesantno, isto prezime kao pojedini ovdašnji mafijaši koji zavode strah i trepet po Vojvodini) i njegovo okruženje izložili tiraniji goste iz Beograda. Najtužnije u svemu je što je bilo i dece u obe dvorane, što su prisustvovali ovom obostranom izlivu zla i što su ti utisci ostali upisani, negde, u njihova bića. Da se tučeš šakom u prsa od žalobnosti.