Porazbijao je sva ogledala po kući, prevrnuo dva slanika i prosuo so. Sedam godina nesreće? Sreću je povremeno doživljavao kao one lebdeće trunčice prašine u traku sunčeve svetlosti. Nesreća. Život. Nesreća. Dugotrajna nesreća. Ne u njemu. Oko njega.
On je, kaže, čovek 21 veka, pola u šali, pola ozbiljno. Nema ni jedan zub, proteza gore, proteza dole. Zubobolja? Ne. Nikada više. 32 zlatna zuba i perorez. Zarđao. Izvađen iz Visle. Pali cigaretu na cigaretu, hrapav glas. Topla limunada. Vruća.
Ništavilo. Nigdina, Večna tama. Raj, Pakao, Nirvana. Sveri Avgustin: Ljudi se rađaju grešni! Praroditeljski greh. Pokajanje. Oprost. Deset, sto zdravomarija.
Setio se SF priče. Kratke. Čovek sa psom u svemirskoj stanici nad čudnom planetom. Ima zalihe hrane i vode za bar deset godina.Veza sa zemljom je odavno pukla. Bilo ih je osam u stanici. Prvi kome je dosadila stanica, izašao je. Nije se vratio. Onda drugi pa treći, njih sedmorica i nisu se vratili.
Mazio je psa po glavi i gledao u nežno sivo belim oblacima prekrivenu planetu. Jednog dana je doneo odluku: Idemo, obratio se psu. Kada su uronili u oblake, osetio je radost, ushićenje, neverovatnu opuštenost, sreću... Zato se nisu vratili!