Bog naravno ne postoji.
Jer da postoji imao bi kompjuter i vodio računa o savakom od nas. Bar kad mu se molimo ili kad ga psujemo. Ovako prepušteni smo sebi i svojoj pameti. A ponekad i sveštenicima kao tumačima Boga.
Neka druga kosmička sila postavila je pravila igre na ovoj planeti.
Na drugim planetama postoje druga pravila igre ali ih mi ne primećujemo.
U svojoj oholosti ili sebičnosti u kosmosu tražimo život sličan našem. Vezani smo za naše bitisanje između rođenja i smrti.
Za svemirsko poimanje vremene to je jako kratak period.
Na nekim drugim planetama odvija se nešto što mi ne želimo ni da zamislimo jer se tamo vremenski ciklusi odvijaju uspešno milionima godina. Tako se meri njihovo vreme.
Akcija,reakcija i intreakcija,su osnovne postavke onoga što mi zovemo život.
Da li je tako i na drugim planetama čije se vreme meri eonima?
Šta je zapravo život? I čemu on služi,osim da prikažemo svoju oholost najčešće jedni prema drugima?
BIBLIJA
Taština nad taštinama, veli propovednik, taština nad taštinama, sve je taština.
1:3 Kakva je korist čoveku od svega truda njegovog, kojim se trudi pod suncem?
1:4 Naraštaj jedan odlazi i drugi dolazi, a zemlja stoji uvek.
1:5 Sunce izlazi i zalazi, i opet hiti na mesto svoje odakle izlazi.
1:6 Vetar ide na jug i obrće se, i u obrtanju svom vraća se.
1:7 Sve reke teku u more, i more se ne prepunja; odakle teku reke, onamo se vraćaju da opet teku.
1:8 Sve je mučno, da čovek ne može iskazati; oko se ne može nagledati, niti se uho može naslušati.
1:9 Šta je bilo to će biti, šta se činilo to će se činiti, i nema ništa novo pod suncem.
Ima li smisla naše postojanje?
Ima, samo dok smo repoduktivno sposobni, dok stvaramo novi život. Posle toga smo balast. Opterećenje.
Ljudi su iz nekog razloga društvene bića. Vezani za zajednicu.
Pokušavaju da svoje bogatstvo namene deci ne bi li pomogli svojim genima da se umnože.
To nekad uspeva nekad ne.
Upravo zbog toga su izmišljeni i tradicija i običaji.
Sve ostale izmišljotine tipa nacije ,države , imperije su samo magla.