Pre par meseci uputila sam se u avanturu „nauči da voziš kola“. Lepo sam našla auto školu, upisala se i krenula.
Prvo šta sam imala je teorija, ali ona je iskrena da budem skroz drugačija od prakse, jer tamo sve lepo piše, ali ko još primenjuje napisano, pomislićete, e pa mi početnici. Moram vam reći, štreberski ja pre svega.
Moj jadni instruktor Mladen, mislim da je osedeo zbog mene, ne zbog vožnje, već zbog načina na koji razmišljam dok vozim.
Još uvek mi je u glavi, Nataša, ovo, Nataša ono, pa ko da slušam majku iz mlađih dana, mada ni sada nije bolja, jer kako se probudi, krene sa istom pričom, samo telefonskim putem.
Savladala sam ispit iz vožnje iz drugog puta, a najstresniji mi je bio poligon, tu sam sve molitve koje sam znala očitala, a zadužila sam i moje da se mole, da ga prođem.
Onda je nastupio test iz prve pomoći. E sada tu nema usta na usta, da vam kažem odmah, već gledamo neki film, kome ni Krvava Meri nije ravna.
To je jedna strava i užas, za koju te niko unapred ne pripremi, a posle sanjaš odsečene noge, ruke, pčele, ose, sve leteće i gmižuće životinje koje su vidljive dok smo okruženi vatrom i kolima koja eksplodiraju.
Nikada ništa gore nisam gledala u životu.
Kada se završi sva ta peripetija i zalepiš nalepnicu „ P “, sa zadnje i prednje strane, kreće beogradska igranka bez prestanka.
Ulice nam razrovarene, gradi se, parkinga nema, a ako kojim slučajem, naletiš na neki parking, nije kao na poligonu, a ne ne.
Nije isti ugao, ne možeš tek tako da zaokreneš, moliš Boga , sve ispočetka, da ne tresneš auto pored, a iza tebe trube nervozni vozači, pa tresneš svoj u toj žurbi, tj. slučajno ga zakačiš o drvo (to sam rekla mužu), moliš druge vozače da ti pomognu, većina zaista i hoće, i nekako se iskolebaš i kreneš.
E sad, tamo gde LEPO piše ograničenje 40, trube ti svi oni koji žure negde drugde, da daš gas, pa te zaobilaze, pa se deru, „ko ti dade dozvolu“, a ja lepo pustim u autu Divnu Ljubojević i po propisima kočim na trepčuće zeleno u 29 Novembra. Uf tu nastaje haos, što sam usporila na trepčuće zeleno, kada sam mogla da projurim i na žuto, trepćuće, e pa da vam kažem, jer sam početnik.
To „P“, sa sobom nosi određene restrikcije, moraš da voziš brzinom 10 posto manjom od dozvoljene, nema vožnje u periodu od 23 uveče -5 časova ujtru i još mnoge druge propise.
Nema četvrta i peta brzina, na mostovima ni u gradu, već samo treća.
Ja ne znam gde se žure, sem ako neko neće da iznenada glavu izgubi.
Ionako se ne zna ko će gde i kada da započne neke radove na beogradskom asfaltu, pa mislim da bi bilo sasvim u redu da vozimo po propisima svi, jer će manje udesa biti na sve strane.
Još uvek mi to parkiranje zadaje muke, ali tražim najveći parking koji vidim, pa pokušavam, dobro je samo kada uspem bezbedno da stanem i uparkiram auto.
Vozite pažljivo jer život ne može da se pokrene tek tako dva puta, i imajte razumevanja za nas početnike.