Autor: Juval Noa Harari
FEJSBUK I LJUDSKE ZAJEDNICE
Kalifornija je navikla na potrese, ali politički tremor američkih
izbora 2016. godine ipak je za Silicijsku dolinu bio neugodan šok.
Shvativši da su dio problema možda i oni, računalni čarobnjaci
reagirali su na problem radeči ono što inženjeri rade najbolje: traženjem
tehnološkog rješenja. Najsnažnija reakcija bila je u Facebookovu sjedištu
u Menlo Parku. Naravno. Facebook se bavi društvenim mrežama, pa
je najviše usklađen s društvenim nemirima.
Nakon tri mjeseca preispitivanja, 16. veljače 2017. godine Mark
Zuckerberg objavio je hrabar manifest o potrebi stvaranja globalne
zajednice i Facebookovoj ulozi u tom projektu. U govoru koji je nakon
toga uslijedio na prvi put održanom Facebookovu samitu zajednica 22.
lipnja 2017., Zuckerberg je objasnio da su sociopolitički nemiri našeg
doba - od raširene zloporabe droga do ubojitih totalitarnih režima -
velikim dijelom uzrokovani raspadanjem ljudskih zajednica. Zažalio je
što „desetljećima broj članstva u raznim vrstama takvih zajednica
opada za čak četvrtinu'. „To je mnogo ljudi koji sada smisao i podršku
trebaju pronaći negdje drugdje." Obećao je da će Facebook biti
predvodnik borbe za obnovu tih zajednica i da će njegovi inženjeri
preuzeti teret koji su odbacili župnici. „Počet ćemo razvijati neke alate",
rekao je, „kako bismo olakšali izgradnju zajednica.“
Dalje je objasnio da su počeli raditi na projektu kako bi vidjeli mogu
li postati još bolji u predlaganju skupina koje bi ljudima bile važne.
„Počeli smo graditi umjetnu inteligenciju koja bi to radila. I
funkcionira. U prvih šest mjeseci pomogli smo dodatnih 50 posto
ljudi da se pridruže značajnim zajednicama.“
Njegov je krajnji cilj „pomoći milijardi ljudi da se pridruže
takvim, značajnim zajednicama'... „Ako u tome uspijemo, dogodit će se
preokret u opadanju broja članstava u zajednicama, koji promatramo
već desetljećima, i doći će do jačanja naše društvene strukture i
zbližavanja cijelog svijeta." To je toliko važan cilj da je Zuckerberg
obećao „promijeniti cijelu misiju Fa- cebooka" kako bi se time bavio.
Zuckerberg je sigurno u pravu kad žali zbog raspada ljudskih
zajednica. Ipak, nekoliko mjeseci nakon što je dao to obećanje
skandal s tvrtkom Cambridge Analytica
otkrio je da su treće osobe prikupljale podatke povjerene Facebooku i
koristile ih kako bi upravljale izborima diljem svijeta. Time su Zuckerbergova
velebna obećanja postala predmet sprdnje, dok je povjerenje
javnosti u Facebook izigrano. Možemo se samo nadati da će se
Facebook, prije nego što počne pothvat izgradnje novih ljudskih
zajednica, posvetiti zaštiti privatnosti i sigurnosti onih zajednica koje
već postoje.
Svejedno, valja pobliže razmotriti Facebookovu viziju o zajednicama
i ispitati mogu li on/me-društvene mreže, nakon što se
pojača razina sigurnosti, i dalje pomoći u izgradnji globalne ljudske
zajednice. Iako bi u 21. stoljeću ljudi mogli napredovati do razine
bogova, u 2018. godini smo i dalje životinje iz kamenog doba. I dalje
moramo osnivati intimne zajednice da bismo mogli napredovati.
Milijunima su godina ljudi bili prilagođeni životu u malim skupinama
od njih nekoliko desetaka. Čak je i danas većini nas nemoguće zaista
poznavati više od 150 ljudi, bez obzira na to s koliko se prijatelja na
Facebooku hvalimo.’ Bez tih se skupina ljudi osjećaju usamljeno i
izolirano.
Na žalost, u posljednja dva stoljeća intimne su se zajednice zaista
počele raspadati. Pokušaj da se male skupine ljudi koji se stvarno
poznaju zamjene zamišljenim zajednicama nacije i političkih stranaka nikad ne bi mogao uspjeti. Milijuni vaše
braće u nacionalnoj obitelji i milijuni vaših drugova u komunističkoj partiji ne mogu vam pružiti toplu bliskost
koju pružaju stvarni brat, sestra ili prijatelj. Stoga na sve povezanijem planetu ljudi žive sve usamljenije.
Mnogi društveni i politički raskoli našeg doba mogu se svesti na taj
problem. Zuckerbergova vizija ponovnog međusobnog povezivanja ljudi
stoga je došla u pravi čas. No, djela govore više od riječi. Da bi ostvario
tu viziju, Facebook će morati sasvim promijeniti način poslovanja.
Teško da ćete izgraditi globalnu zajednicu ako zarađujete
privlačenjem pažnje i njezinom prodajom oglašivačima. Unatoč tome,
Zuckerbergova volja da formulira takvu viziju zaslužuje pohvalu.
Stav većine korporacija je da se trebaju usredotočiti na zaradu, da bi
vlade trebale činiti što je moguće manje, a da bi čovječanstvo donošenje važnih odluka trebalo povjeriti
tržišnim silama. Stoga, ako se Facebook zaista namjerava
ideološki posvetiti izgradnji ljudskih zajednica, oni koji se boje
njegove moći ne bi ga trebali gurati natrag u korporativnu
čahuru uz povike: „Big Brother!" Umjesto toga, trebali bismo pozvati i
ostale korporacije, institucije i vlade da vlastitim ideološkim
angažmanom izazovu Facebook.
Naravno, ne manjka organizacija koje žale za slomom ljudskih
zajednica i koje ih nastoje obnoviti. Od feminističkih aktivista do
islamskih fundamentalista, svi se bave izgradnjom zajednica. Ono što
Facebookov potez čini jedinstvenim su njegov globalni doseg, njegova
korporativna pozadina i duboka vjera u tehnologiju. Zuckerberg zvuči
kao da je uvjeren kako nova Facebookova umjetna inteligencija može
prepoznati „značajne zajednice', ali isto tako i „ojačati našu društvenu
strukturu i zbližiti svijet". Mnogo ambicioznije od korištenja umjetne
inteligencije za vožnju ili dijagnosticiranje raka.
Facebookova vizija za zajednice možda je prvi eksplicitni pokušaj
upotrebe umjetne inteligencije za centralno planirani društveni
inženjering na globalnoj razini. Stoga ga možemo promatrati kao
ključni test. Ako uspije, vjerovatno ćemo vidjeti
još mnogo takvih pokušaja, a algoritmi će biti priznati kao novi
gospodari društvenih mreža. Ako, pak, ne uspije, otkrit će nam
ograničenja novih tehnologija - da su algoritmi možda korisni za
navigaciju vozila i liječenje bolesti, ali kad dođe do rješavanja
društvenih problema, da je još uvijek najbolje osloniti se na političare
i svećenike.
Online protiv offlinea
Posljednjih godina Facebook bilježi nevjerojatan uspon. Trenutno
ima više od dvije milijarde aktivnih korisnika. Ipak, da bi ostvario
svoju novu viziju, morat će premostiti jaz između života online i
života offline. Zajednica će možda i nastati Online, ali da bi zaista
procvala, trebat će uhvatiti korijenje i u stvarnom svijetu. Ako jednoga
dana neki diktator u svojoj državi zabrani Facebook ili ugasi internet,
hoće li zajednice nestati ili će se pregrupirati i pružiti otpor? Hoće li
moći organizirati prosvjed bez online-zajednice? Zuckerberg je u svom
manifestu iz veljače 2017. godine objasnio da on/mc-zajednice potiču
razvoj offline-zajednica. To je ponekad točno. No, u mnogim
slučajevima online dolazi na štetu offlinea, a postoji i značajna razlika
između to dvoje.
Fizičke zajednice imaju dubinu s kojom se virtualne
zajednice ne mogu mjeriti, barem ne u bliskoj budućnosti. Ako ležim
bolestan kod kuće u Izraelu, moji on/me-prijatelji iz Kalifornije mogu
sa mnom razgovarati, ali mi ne mogu donijeti toplu juhu ili šalicu čaja.
Ljudi imaju tijela. Tijekom posljednjeg stoljeća tehnologija nas je
počela udaljavati od naših tijela. Počeli smo gubiti sposobnost
obraćanja pažnje na ono što možemo pomirisati i okusiti. Umjesto
toga, zadubljeni smo u pametne telefone i računala. Više nas zanima
što se događa u virtualnoj stvarnosti nego u našoj ulici. Lakše mije
razgovarati s rođakom u Švicarskoj nego kod kuće z a doručkom s
vlastitim suprugom, jer on neprestano gleda u svoj pametni telefon, a
ne u mene.
U prošlosti si ljudi nisu mogli priuštiti takvu bezbrižnost. Drevni lovci
i sakupljači uvijek su bili na oprezu. Lutajući po šumi u potrazi za gljivama, promatrali bi tlo i tražili bilo kakve tragove.
Osluškivali su i najmanji pokret u travi da se možda u njoj
ne krije neka zmija. Kad bi pronašli jestivu gljivu, jeli bi je krajnje
pažljivo, daje mogu razlikovati od njezine otrovne rođakinje. Članovi
današnjih društava izobilja ne trebaju takvu snažnu osviještenost.
Danas u supermarketu možemo bezbrižno, tipkajući usput poruke
na mobitelu, kupiti bilo koje od tisuću jela, jer su zdravstveno
provjerena i ispravna. Ali što god odabrali, najvjerojatnije ćemo na
kraju pojesti u žurbi pred nekim ekranom, provjeravajući e-mailove
ili gledajući televiziju, jedva obraćajući pažnju na okus.
Zuckerberg je rekao kako Facebook predano radi na „daljnjem
poboljšanju alata" koji bi korisnicima ojačali moć dijeljenja
iskustava s drugima. A ljudima bi zapravo trebali alati koji bi im
omogućili da se povežu s vlastitim iskustvima. U ime „dijeljenja
iskustava', ljude se potiče da shvate što im se događa iz perspektive
drugih. Ako se dogodi nešto uzbudljivo, prvi instinkt korisnika
Facebooka je da izvuče pametni telefon, snimi fotografiju, objavi je i
čeka lajkove. U tom procesu jedva da primijeti što osjeća on sam.
Dapače, ono što osjeća sve više određuju online-reakcije
drugih.
Ljudi otuđeni od svojih tijela, osjetila i fizičke okoline vje- rojatno
se osjećaju strano i dezorijentirano. Stručnjaci za takve
osjećaje otuđenosti često krive nestanak religioznih i nacionalnih
veza, ali gubitak veze s vlastitim tijelom vjerojatno je još važniji.
Ljudi su milijunima godina živjeli bez religioznih i nacionalnih veza,
pa vjerojatno mogu sretno živjeti bez njih i u 21.
stoljeću. Ne mogu, međutim, živjeti sretno ako su odvojeni od
vlastita tijela. Ako se u svom tijelu ne osjećate kao kod kuće, nikad se
nigdje nećete tako osjećati.
Dosad je Facebookov model poslovanja poticao ljude da provode
sve više vremena Online, čak i ako je to značilo da će imati manje
vremena i energije za aktivnosti offline. Može li Facebook osvojiti novi
model koji bi poticao ljude da budu online samo kad je to uistinu
potrebno i da više pažnje posvećuju svojem fizičkom okruženju,
svom tijelu i osjetilima? Što bi dioničari mislili o ovom modelu?
(Nacrt ovakvog alternativnog modela nedavno je
predložio Tristan Harris, bivši googleovac i tehnološki filozof koji je
smislio novu mjernu jedinicu „kvalitetno provedenog vremena?)
Ograničenost online-veza također narušava Zuckerbergovo rješenje
problema društvene polarizacije. On s pravom ističe da samo
povezivanje ljudi i njihovo izlaganje različitim mišljenjima neće
premostiti društvene podjele, jer „kad pokažete ljudima članak iz
suprotne perspektive, time što formulirate druge perspektive kao
strane, zapravo pojačavate polarizaciju*. Umjesto toga, Zuckerberg
predlaže da bi „najbolja rješenja za poboljšanje diskusija mogla nastati
iz međusobnog upoznavanja ljudi kao cjeline, a ne samo njihovih
mišljenja - za što bi Facebook bio iznimno pogodan. Ako se povežemo s
ljudima oko nečega što nam je zajedničko - sportske momčadi,
televizijske emisije, interesa - lakše je razgovarati o tome nego o
nečemu oko čega se ne slažemo.“
Ipak, vrlo je teško međusobno se poznavati kao „cjelovita* ljudska
bića. Potrebno je mnogo vremena i izravne fizičke interakcije. Kao što je
već spomenuto, prosječni Homo sapiens vjerojatno nije u stanju intimno
poznavati više od 150 ljudi. U idealnom slučaju, izgradnja zajednica ne
bi trebala krenuti od nulte točke. Ljudi mogu istodobno biti odani
različitim skupinama. Na žalost, kod intimnih je veza vjerojatno riječ o
kretanju od nule. Nakon određene točke, vrijeme i energija koju
potrošite na upoznavanje svojih Online prijatelja iz Irana ili Nigerije
stajat će vas upoznavanja vaših prvih susjeda.
Ključni test za Facebook doći će u trenutku kad neki inženjer izumi
novi alat koji ljude potiče da manje vremena troše kupujući stvari
Online, a više na smislene o/f/me-aktivnosti s prijateljima. Hoće li
Facebook usvojiti takav alat? Hoće li se Facebook kockati i dati
prednost društvenim problemima, a ne financijskim interesima? Ako to
učini - i uspije izbjeći bankrot - bit će to značajna transformacija.
Posvećivanje više pažnje offline-svijetu umjesto kvartalnim
izvještajima ostavilo je traga i na Facebookovoj poreznoj politici.
Poput Amazona, Googlea, Appiea i nekoliko drugih
tehnoloških divova, Facebook je više puta optužen za utaju
poreza. Poteškoće vezane uz oporezivanje online-aktivnost
olakšavaju tim globalnim korporacijama upuštanje u razne vrste
kreativnog računovodstva. Ako mislite da ljudi uglavnom žive
online i da im vi pružate sve nužne alate za njihovu on/me egzistenciju,
možete se smatrati socijalnom ustanovom, čak i onda
kad izbjegavate plaćanje poreza offline-vlađama. Ali kad se sjetite
da ljudi imaju tijela, pa zato i dalje trebaju ceste, bolnice i
kanalizacijske sustave, puno je teže opravdati utaju poreza. Kako
možete veličati vrline zajednice, a istodobno odbijati financijski
poduprijeti većinu važnih službi te zajednice?
Možemo se samo nadati da Facebook može promijeniti svoj
model poslovanja, usvojiti poreznu politiku naklonjeniju offline zajednicama,
pomoći zbližavanju svijeta - i svejedno ostati
profitabilan. Ipak, ne bi trebalo previše očekivati od Facebooko- ve
sposobnosti da ostvari svoju globalnu viziju o zajednicama.
Povijesno gledano, korporacije nisu bile idealno sredstvo za
vođenje društvenih i političkih revolucija. Stvarna revolucija prije ili
kasnije zahtijeva žrtve koje korporacije, njezini zaposlenici i
dioničari ne žele podnijeti. Zbog toga revolucionari osnivaju crkve,
političke stranke i vojske. Takozvane Facebook- i Twitter- revolucije
u arapskom su svijetu započinjale obećavajuće, u onlmezajednicama,
ali čim bi se pojavile u kaotičnom offline- svijetu,
zapovijedali bi im vjerski fanatici i vojne hunte. Da Facebook sada
namjerava pokrenuti globalnu revoluciju, morao bi se puno više
potruditi oko premošćivanja jaza između online- i offline stvarnosti.
Facebook i ostali online-divovi skloni su ljude smatrati
audiovizualnim životinjama - par očiju i par ušiju spojen s deset
prstiju, ekranom i kreditnom karticom. Ključan korak u
ujedinjavanju čovječanstva je uvažiti činjenicu da ljudi imaju tijela.
Naravno, i to uvažavanje ima nedostatak. Spoznaja o ograničenosti
on/me-algoritama mogla bi samo potaknuti tehnološke
divove da povećaju domet svog djelovanja. Uređaji poput Google
Glassa i igre poput Pokemon Goa dizajnirani su da izbrišu
razliku između online- i offline-svijeta, spajajući ih u jedinstvenu
proširenu stvarnost. Na još višoj razini, biometrijski senzori i izravna
sučelja između mozga i računala žele uništiti granicu između
elektroničkih uređaja i organskih tijela te nam se doslovce uvući pod
kožu. Kad se tehnološki divovi jednoga dana pomire s ljudskim
tijelom, mogli bi početi manipulirati njime u potpunosti, jednako kao
što trenutno manipuliraju našim očima, prstima i kreditnim karticama.
Možda će nam tada nedostajati dobri stari dani kada je online-svijet
bio odvojen od onog offline.
НАКНАДНО ДОДАТО:
Савремана глобална машинерија почива на идеалу привида и површине... Успех је претворен у плаћени перформанс и слика о вашем успеху је важнија од стварног успеха. Појединац се претвара у РОБУ коју треба што више рекламирати и продати - за лајкове, виртуелни углед, новац. Успех мора бити инстант, медијски славан и награђен... - Марија Ч. Ђурђевић и Политици - суботњи додатак 10. 8 2019.