Poslednja rečenica Stojana Cerovića objavljena u "Vremenu" od 30. decembra 2004, pisana je u bolesničkoj postelji u Parizu. Ona glasi: "Uostalom, zar zaista nekoga treba ubeđivati u to da život treba da se nastavi?"
Istina je da ne možeš nekog ubediti da život treba da se nastavi jer ako to ne razume onda se ne vredi ni truditi. Međutim šta raditi u ovako glupoj situaciji.
".... Solanin sporazum je falsifikat i prevara i Srbija će odmah posle izbora poništiti Tadić-Đelićev potpis za nezavisnost Kosova na tom dokumentu", uveren je Koštunica.
Više se za njega ne može reći, ono što su mnogi prvih nekoliko godina posle 5.10.2000. pričali : nit’smrdi nit’ miriše. Smrdi, baš smrdi!
"Uslov NS-a je da o postizbornim koalicijama nikako ne pregovara sa izdajnicima koji krše Ustav i prodaju Kosovo i Metohiju", rekao je kapitalni Velja.
Aristotel je zapisao da je većina ljudi sklona da čini nepravdu čim im se za to ukaže prilika, da demokratije propadaju najčešće zbog bezobzirnosti demagoga, kao i da je najužasnije živeti u zabludi.
Život u zabludi, bezobzirnost demamoga i nepravda prema budućnosti jednog naroda - RING A BELL? Mene podseća na vreme vlasti Slobodana Miloševića, kao i na nove šatriote (moram da priznam da nisam neki obožavalac novinara i bivšeg ukućana Velikog Brata VIP ali mi se svidelo kako je objasnio politiku Koštunice i Velje, tako da ću iz poštovanja ostaviti šatriote).
Engleski filozof Frensis Bekon se pitao: “Šta je veći zločin od izgubljenog vremena?”.
Kako će neko sutra da odgovori na ovo pitanje svojoj deci, kako će vlast da odgovori ljudima koji ne budu imali posao, kako će …. Ili neće ni odgovarati, što je praksa koja im nije strana.
Francuz Fransao Volter je tvrdio da smo prema živima dužni imati obzira, dok mrtvima dugujemo samo istinu. Neki nemaju obzira, a gurajući narod u provaliju žele da ubrzaju propast naroda, koji će se tek suočiti sa problemom bele kuge ili starosti ili velikog siromaštva.
Treba paziti na opaka čoveka da ne ulovi dobru priliku, kazao je Demokrit. Sada više nema sumnje ko je opak, ko je u stanju da druge proglasi izdajicama i koji ne preza od mnogih svari kako bi ostvario svoje lične interese. Priča o Kosovu je samo lični interes, koji se ogleda u tome da dobiju što više mandata i da Koštunica opet bude premijer. Izgleda da se baš uživeo u tu ulogu.
Ali dokle pisati jedno te isto?
"Uostalom, zar zaista nekoga treba ubeđivati u to da život treba da se nastavi?"