In memoriam| Istorija| Kultura| Umetnost| Životni stil

Tamnoputa Izolda

natasa_tasic_10 RSS / 01.10.2019. u 21:49

 Norman-Jessye-3.jpg

Beograd zimi,prelep snegom zavejan grad, svetluca pod uličnim svetiljkama poput milion dijamanata, koji nestaju pod prvim jutarnjim suncem.
To veče išla sam  pešice na Akademiju, i priželjkivala sam da sedim u nekom kafiću, ispijam kuvanio vino zagledana u pahulje koje prekivaju ovaj naš divni grad, a ne u učionici gde ću sto posto zaspati pod naletom toplote.

Taj dan sam zavolela Vagnera, od koga sam do tada bežala glavom bez obzira.
Do tada mi je bio strasan, neko čudo koje ništa nisam shvatala, sem što sam znala da se neke pevačice deru do iznemoglosti, dok se ne onesveste ili im ne popucaju svi šavovi na haljinama i kostimima. Jednom sam tako zamislila da je jednoj puklo dugme usred nekog Vagnerovog dela i tresnulo dirigenta u oko, a ovaj pao preko orkestra i napravio dar mar na predstavi. Eto, to je bio Vagner za mene, haotični nemir, jedan veliki bauk.

Tada je ušla profesorka Sonja Marinković, jedna fantastična žena, dama u svakom pogledu. Tiha, odmerena, sa video projektorom i rekla je danas slušamo Tristana i Izoldu. Odmah je nestala zimska idila i spremalo se nevreme od kog samo samo želela da pobegnem. Zamišljala sam pevačicu od milion kilograma kako treska pijanistu sa svim notama i zapinje toliko dok peva dela pomenutog kompozitora da ruši kuće, brda i planine.
Počela sam da skupljam svoje stvari i da polako izlazim napolje.
Osećala sam prof.pogled za vratom, a ona je samo pustila muziku i ćutala.
Neka nevidljiva sila me je zakucala za pod, stvari sam ostavila iza sebe. Nisam ni smela da se okrenem i da pogledam, jer sam znala da će mi videti suze u očima. Tada sam prvi put čula za nju, tamnoputu Izoldu.
Bilo je to 2004. godine. Bila je zima, padao je sneg, a ja sam zavolela Vagnera.
Sela sam na svoje mesto, tiho da ne remetim taj trenutak blaženstva.Svet je stao za mene. 
Sva lepota jednog velikog kompzitora ispevana je glasom anđela. Od tada sam preslušala skoro sve što je snimila i pogledala sve njene intervjue. Umetnica van svog vremena, Izolda, sada počiva u miru.
Taj trenutak lepote, spokoja i mira traje, i trajaće za sva vremena.

 



Komentari (114)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

natasa_tasic_10 natasa_tasic_10 15:02 02.10.2019

Re: Neko je pomenuo Vagnera


mi smo rasli na ovakvim crtacima
tasadebeli tasadebeli 15:09 02.10.2019

Re: Neko je pomenuo Vagnera

А нико да помене Козиму Вагнер.

Какви сте то људи, ц, ц, ц...





predatortz predatortz 20:05 02.10.2019

Domaćice

Ti si fina gospoja, ne dozvoli da te ovi mangupi, koji vole sex i rado ga se sećaju, uvuku u njihove "čikaške perverzije"
shone shone 20:11 02.10.2019

Re: Domaćice

Ti si fina gospoja, ne dozvoli da te ovi mangupi, koji vole sex i rado ga se sećaju, uvuku u njihove "čikaške perverzije"


Čuvaj stražu i ne viri
tasadebeli tasadebeli 20:23 02.10.2019

Музичка исповедаоница

Видим да смо овде почели да се исповедамо?


Дакле, најчешће


ОВО


нисам гадљив ни на


ОВО (неко рече Фаринели?)


али и


ОВО.



А свако јутро започиње свакако са


ОВИМ


и дан се завршава са


ОВИМ



Лаку ноћ, свима!





shone shone 21:28 02.10.2019

Re: Музичка исповедаоница

Лаку ноћ, свима!


Kušti, bonžur.


shone shone 09:06 03.10.2019

Re: Музичка исповедаоница

Јбг, није све ни у плавој крви.
Има понешто и у три прста у Лотус бару.


Sve je to čisti hazart ako poseduješ hazartska sokoćala.


tasadebeli tasadebeli 09:33 03.10.2019

Re: Музичка исповедаоница

shone
Јбг, није све ни у плавој крви.
Има понешто и у три прста у Лотус бару.


Sve je to čisti hazart ako poseduješ hazartska sokoćala.






Јес вала!


А што је онда последично тек тај наталитет чудо једно! Толико њих ти буде захвално онда... Како је то говорио мој деда, ко нема децу живи к'о човек а умре к'о пас, ко има децу живи к'о пас а умре к'о човек. Имао је шесторо деце.








П.С. -


Ова стара кућа са грбом старинским,
С балконом на Страдун, где миришу саде
Године и трулеж ходницима ниским,
Беше некад кућа кнеза Паска Заде.

Паско Заде беше алхимичар; даље,
Познат питагорист, звездар, морепловац,
Ђак славног Ванини. — Пучанин, син шваље,
Поста племић умом, а кнезом за новац.

Летописи кажу: Беше мудрост сама...
Сто годишта живље за музе и паре...
Но сласт женског тела не позна, од срама
Умре... сед ко овца, мален као јаре...

Епитаф: „Ту лежи Паско Заде, мили
Кнез... и тако даље, успомене јасне!
Једини од људи с ким су увек били
Сви мужеви добри и све жене часне.




zilikaka zilikaka 10:59 03.10.2019

Re: Музичка исповедаоница

Видим да смо овде почели да се исповедамо?

Vidim ja da ni ti (ko što i sama) nisi odmako od baroka.
Mada kažu da to nekako najvše vole klinci, dečaci pre puberteta.
Ti si bar pol potrefio al da oboje znamo na kom smo uzrastu stali.

...jedino se nadam da ti na Mocarta zvoni nešto, neki alarm, jer ako vrtiš isto svakog jutra...
tasadebeli tasadebeli 12:36 03.10.2019

Re: Музичка исповедаоница

zilikaka
Видим да смо овде почели да се исповедамо?

Vidim ja da ni ti (ko što i sama) nisi odmako od baroka.
Mada kažu da to nekako najvše vole klinci, dečaci pre puberteta.
Ti si bar pol potrefio al da oboje znamo na kom smo uzrastu stali.




Па шта ћу кад волем барококо. Знаш оно, напудране маркизице мале... са вештачким младежима и дубоким деколтеима?



Зими, тисућ шест сто... (сад свеједно које),
Менчетић, поклисар, беше у Версаљу,
Да учини смерно подворење своје
Лују Четрнајстом, милостивом краљу.

У част посланика републике старе,
И светлога госта, држали су били
Тад у Трианону бриљантну соаре,
С трупом Молијера, музиком од Лили.

Сву ноћ напудране маркизице мале
На врх ципелица сатинских и финих
Играху менует; и мирис дуж сале
Вејаше кô ветар од лепеза њиних.

Док је гост, међутим, прешао у збору
С једним кардиналом, пун речите силе,
Цело стање цркве на Јадранском мору:
Све мислећ на једну ципелу од свиле.




Дивајн декаденс, што рече ономад Лиза Минели у Кабареу. Ствар личног и појединачног укуса.



Је л' то нешто лоше? У каквом сам онда стању, докторе? Има ли ми спаса?




...jedino se nadam da ti na Mocarta zvoni nešto, neki alarm, jer ako vrtiš isto svakog jutra...



Ако сам ја луд, онда је и он луд. Што није искључено као могућност. Једино нам се лудило разликује по музици коју пуштамо сваки себи ујутро.








EDIT: А Сати и Џерет? Не рачунају ми се у олакшавајуће околности? Макар као хазарт?
shone shone 18:13 03.10.2019

Re: Музичка исповедаоница

Ствар личног и појединачног укуса.


De gustibus non disputandum

Kad prigusti nema priče
(čitaj ,,narativa,,)


У каквом сам онда стању? Има ли ми спаса?


Moleban nije uspeo, sediš u Kinšasi, nisam optimista kao i uvek. Zar je bilo za očekivati?

Ovde više nije svakako interesantno, eeej vratio se Krlo. Sad će svi da nagrnu tamo da malo uđu u kadar - znaš kako to ide sa narativom.



tasadebeli tasadebeli 21:01 03.10.2019

Re: Музичка исповедаоница

shone


У каквом сам онда стању? Има ли ми спаса?



Moleban nije uspeo, sediš u Kinšasi,




Ма нисам ја ни питао то Зили због Киншасе. На то сам и заборавио.

Само се шалим са њом као доктором.


znaš kako to ide sa narativom.



Знам.



I cry for them / and for all my family

The friendships of my youth / and for all my country

If I could / I'd make a boat out of my heart

And sail to my home









Време нам је и за тај корак да га начинимо.

Поздрав, друже!



Ave querida
amada peregrina
mi corazón
al tuyo acercare
voy recordando
tierna golondrina
recordare
mi patria y llorare.



Dearest bird
beloved pilgrim,
my heart
nigh to yours;
remember
tender swallow,
remember
my homeland and cry.






shone shone 22:13 02.10.2019

Švabica



Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana