Večeras sam bio gost na večeri kod burazera Nikole, na Lionu, u Rakićevoj ulici. Porodično, dakako. Stigao nam je iz Knina burazer, brat Savo ( imam i ja brata Savu, ne samo Jelena..o))). Doneo svakakvih đakonija iz Dalmacije,pun gepek,uprkos granicama i carinama, da podelimo.Savo se inače u Knin vratio 1998. godine, živi tamo i bavi se onim čime se i ranije bavio. Drži automehaničarsku radionicu. Dođe u Srbiju dva puta godišnje, bude po desetak dana i pali nazad. Od stvari koje nam je doneo izdvajam vino iz našega vinograda, koje se u nedostatku boljega naziva zove "žutina". Vino što se prelije negde pred zimu, zapečati i ne otvara do Đurđevdana. To vino se pravi od grožđa zvanoga maraština i pegavi prominski debit, ima boju staroga zlata, a jedina mu je mana što se brzo popije....Kažu da je Tito, tamo negde 1954. godine, kad je prvi i jedini put bio u Kninu, tražio da pije baš to vino. A Tito, poznato je, nije tražio ono što ne valja.Tito je nesumnjivo znao šta je dobro...
Elem, da ne pobegnem od onoga što sam hteo da vam pričam. Dakle, sedimo mi, gostimo se i zezamo. Savo, "naš kućni čuvar vatre", priča nam šta ima u starom kraju, ali, malo, malo, pa se raspituje za političke prilike u Srbiji. On ima svoju percepcepiju sa daljine od 600 kilometara, i rezon mu je mnogo zdraviji nego domaćim nacionalistima, iako opterećen artimetikom. Hvali Tadića i njegovu evropsku orjentaciju. Nema baš uvid u to što je kohabitacija, demagogija i DS nakon Đinđića.Tvrdi sasvim umesno da Srbija mora što pre u EU i NATO, jer će svako taktiziranje i odugovlačenje te potrebe biti šteta za Srbiju. Vreme koje sami sebi krademo. Kritikuje me što u časopisu koji iz Zagreba dobija kao prenumerant i u kojem čita moju kolumnu nemam ni malo razumevanja za Tadića. Čutim i slušam ga.Nikola ga gleda polu ozbiljno ispod oka. Kad nije zadovoljan onim što on govori, Nidžo ga oslovljava - Šeks. Ne dopade mu se baš ova konstatcija i on ga podsmešljivo dočeka...Šta je tebe Šeks briga, imaš ti svoju državu.. Ti si ovde stranac i ne mešaj se u naše unutrašnje prilike...
- Ajde beno, više ja volim Srbiju od tebe, kaže Savo...I opsova, dok su mu na vratu žile dobile opasno zadebljanje...reče mu...jebali te radikali...
I nastade prepirka, potpomognuta "žutinom", kako se to meri ko više voli Srbiju. Nidžo tvrdi da se to meri po tome ko je spreman za Srbiju umrijeti, a Savo sasvim razumno, da se to meri po tome ko je spreman živeti, stvarati i doprinositi opštem dobru. Morao sam moderirati takvu raspravu, jer sam, jelte, najstarij, ali tako da "pecnen" Nikolu...
- Pa, zar ti nisi na predsedničkim izborima glasao za Tadića? Sećaš li se šta si mi onda kazao zašto glasaš za njega...
- Sećam, ali onda je bilo onda...
- Kako to, pa bilo je pre samo tri meseca...
- E, ali tada Kosovo nije bilo nezavisno...
Savi đavo ne da mira..kaže:
- Ne, nije, nego je tamo vladao Koštuica, a gradonačelnik Prištine bila Jorgovanka Tabaković ...
Urgentno sam usmerio priču na drugu stranu jer je pretila opasnost od bučne prepirke koja bi se čula u susjedni stan. To je bilo jedino moguće ako upitam Nikolu:
- Dobro, za koga ćeš glasati 11. maja...
- Zna se, za radikale..
- Čuj ga, kao HDZ, kao da su braća rođena..promrlja Savo...čuj ovo.."zna se"...
- Kako sad za radikale....pre tri meseca za Tadića, sad za radikale...kažem ja...
- Zato, što sad hoću da budemo neutralni,da od nikoga ne zavisimo, da idemo svojim putem, da mi niko ne naređuje i nepropisuje kako ću živeti....
- A ko ti propisuje kako ćeš živeti....
I tada se Nidžo otvori. Pogleda Savu i kaže....
- Evo, reci mu. Kad sam prošlo leto bio kod kuće ( kad kaže kod kuće uvek misli na kuću u Kninu), vozao si me svuda okolo.Prošli smo duž cele obale od Splita do Zadra u dužinu, a od Šibenika do Strmice u širinu ..kaži mu, može li se tamo popiti pivo a da nije u zelenoj flaši... ( Nikola inače misli da je Hrvatska već u EU, što i nije tako bez veze kad se meri sa Srbijom).
I tada svi prsnušmo u smeh....o čemu se radi. Od Nikole svašta možeš tražiti osim da pije pivo iz zelene flaše i da glasa za LDP... I nastavi Nikola...
- U toj EU, koja hoće da nam mazne Kosovo, sve je propisano. Krastavci ne smeju biti krivi i dugački, rakija mora biti pečena baš kako oni kažu, žene kad se razvedu mogu ti uzeti stan ili kuću, traktor ti ne može biti stariji od pet godina, gde je tu sloboda....
Savo ga gleda i kaže...
- I zato ćeš ti glasati za radikale...
- Da, zato...ja sam se bacio na našega šukunđeda Filipa, koji je bio ajduk, i koji nije volio ni jednu normu..
- Pa Filip je živeo u prvoj polovini devetnaestog veka i dve trećine onoga što si o njemu čuo je preterivanje ili izmišljotina, kaže Savo...
- Nema veze, on postoji onakav kakvim su nam ga prepričali... E, on je moj uzor...
- Lažeš, kaže Savo...
I taman kad je nastao novi razlog za buku ulazi Mare..Mare nosi paket flajera LDP-a, i nekolio belih majica sa crvenim natpisom "LDP Zvezdara". Pozdravlja se sa stricem Savom koga nije video pola godine...Menja se atmosfera...na trenutak je politika iselila iz naše "butige"...o)))
Ali, ne zadugo...Maretu zvoni mobili. On razgovara i čuje se kao kaže..."Dobro, hoću, ali imam još posla, bar dva sata"
I dalje se čuje kako govori..." nema šanse, moram ovo da obavim"..."nema me ko zameniti, a i stric mi je tu"...
- Kakvog posla...pita ga Savo....
- Moram ove flajere da ubacim u poštanske sandučiće....
- Gde...pita Savo..
- Ovde u ulici...
- Ja ću, kaže Savo...to je za Evropu i za Srbiju...a ti idi...jeli to neka cura..
- Jeste...ali pričekaće ona...nije ništa o glavu...
- Ja ću...kaže Savo...toliko mogu za tebe...uživaj...
Nikola žmirka kao svkraka na jugovini...kaže:
- Šta ćeš ti Šeks, nije ovo tvoj posao, imaš ti svoju državu...
- Pa, šta, da nećeš ti...
- Hoću, kaže Nikola...ja ću...nemam ja sto sinovaca...
- Ali to je LDP, zar oni nisu "izdajnici", smeje se Savo..
- Jebe me se za LDP...Ja hoću da to uradim za Mareta...daj to sinovac i reci šta treba. Neće nama ovde Šeks raditi posao...
Mare se smeje, i kaže...
- Dobro striče, kad si već navalio, da ti dam i majicu, da se vidi za koga radiš..o)))
- Ti meni majicu ja tebi šamar....daj to "sranje" i do jedan će biti u svim sandučićima, da me ko ne vidi, a majicu daj Šeksu i ćaći...o))
Umirali smo od smeha....i Nikola se smejao, ali je na kraju gorko primetio.
- Nije dobro kad samo ja ličim na Filipa...a radim od sebe redikula...