In memoriam

ZORA(N) našeg radija...

Filip Mladenović RSS / 24.02.2020. u 02:43

U studiju "Dvestadvojke"
U studiju "Dvestadvojke"
Glasovi Dušana Radovića i Zorana Modlija sa radio talasa Studija B tokom sedamdesetih i osamdesetih godina XX veka budiili su u slušateljstvu kritički duh, kreativnu empatiju i duševno prosvetljenje. Kakav sjajan i bogat kulturni kapital, za ceo život!?

A onda su zlotvori najpre "skinuli" glas Duška Radovića. Pa kada su uvideli pogubne razmere totalitarne gluposti i bahatosti, pokušali su da vrate glas satire i umnosti, drugim rečima - večnosti. I dobili su antologijski odgovor autora, kao univerzalni moto novinarskog kodeksa: "Ja jesam mali čovek sa radija, ali ne palim se i ne gasim na dugme."

Radijska sudbina Zorana Modlija bila je poput njegove duge pilotske karijere, sa većim ili manjim turbulencijama, sve do onog nesrećnog sletanja na ostrvskom aerodromu na Braču 2010. godine.

Ako neko u Srbiji i na prostorima exJugoslavije zaslužuje epitet radijske legende, to je Zoran Modli.

Renesansna ličnost, sa toliko interesovanja, strasti i entuzijazma! I sa očuvanim unutrašnjim gospodstvom, čak i u najgorim situacijama - "skidanja" sa programa bez ikakvog obrazloženja!

Simbolika Dušana Radovića i Zorana Modlija ogleda se u tretmanu ova dva velika radijska imena, kako od strane prolaznih, a istih režima, tako i redakcijskih koleginica i kolega, koji su uglavnom ćutke posmatrali njihove likvidacije iz radijskog etra. Da bi potom, nakon njihovih smrti, bez trunke stida, pisali hvalospeve onima koje su za života ostavili na cedilu!

Upravo tako je i sada, nakon odlaska Zorana Modlija! Hej, šta su sve radijski urednici, direktori i režimski aparatčici radili Dušanu Radoviću i Zoranu Modliju? Duška su oterali u opaku bolest i smrt, a Modlija su terali i vraćali na radio, u zavisnosti od vlastodržačkih vetrova.

Ništa preciznije, sveobuhvatnije i grozomornije ne opisuje modlijevsku medijsku golgotu od sledeće ispovesti, sa datumom 6. januar 2018:

"Zašto sam samog sebe skinuo sa Programa 202?

Naravno da niko osim mene nije primetio da danas moje emisije na Beogradu 202 nije bilo. Štaviše, od ove subote ZAIR više uopšte nećete ni slušati na Programu 202. Tja, pa šta? - kažete vi, ni najmanje iznenađeni, jer ste oguglali i na mnogo veće drame naše svakodnevice kao što je proglašenje lovostaja u Surduku i otvaranje još jedne apoteke u naselju "Pilula". Ti se to nama kao žališ? Ne, taman posla. Ja se vama poveravam. Mada bi mi bilo milo, priznajem, da razrogačite oči kao Perhanovi đozluci u "Domu za vešanje" i zabrinuto pitate: Je li, tebra, a šta ti je trebalo ovo medijsko samoubistvo?

Ja bih onda ispričao priču kako Radio Beograd nisam napustio gnevan i ljut, razočaran i deprimiran, prevaren i moralno opljačkan. Napustio sam ga vedro i veselo, ostavši i dalje prijatelj i sa uzajamnim pozivima na kafu s dosadašnjim, hajde da ga tako nazovem - kolegijumom "dvestadvojke". Sve je isto, samo mene nema. Nije ostao isti samo vazduh u "kući čiji je svaki kamen hiljadu puta vredniji od Vučića", kako nadahnuto kaže Ljubodrag Stojadinović u kolumni "Ubijanje Radio Beograda", gnevno-dirljivom tribjutu starom Radiju sa novim direktorom na koji sam vas uputio sad, nedavno, prošle nedelje prošlog meseca prošle godine na istom ovom mestu.

Taj vazduh je probudio vetrove koji su počeli da oduvavaju pojedine, najpre rečenice, pa pasuse, a onda i čitave rubrike iz brutalno osakaćenog "Zakona akcije i reakcije". Poslednja emisija u decembru završila se tako čitavih dvadeset minuta ranije. E, tada sam odlučio da stvarno bude poslednja! Počeo sam da se pribojavam samog sebe. Osetio sam da se u meni budi cenzor koji uzrujano razmišlja da li će na radiju proći ako u emisiji ono kažem ovako, a ovo kažem onako ili je bolje da ne kažem ništa ni ovako ni onako i smem li da pomenem nešto ne pominjući nikoga ili je bolje da ne pomenem ništa pominjući nekoga. Ako išta ne volim, ne volim selfi-slikanje i selfi-cenzurisanje. A još manje cenzurisanje bez mog znanja i dozvole.

Da li sam rekao da je okidač za moju odluku da siđem sa programske košuljice "dvestadvojke" bilo pismo u kojem i direktor Radija i glavna urednica 202 zahtevaju moju pismenu izjavu zbog "otvorene reklame u emisiji u kojoj dajem publicitet tuđoj emisiji koja ide na drugoj televiziji" (usput, reč je o IT projektu "Sajber" koji preuzima EDU kanal), pri čemu zaboravljaju na činjenicu da je Radio Beograd, pa tako i "dvestadvojka", JAVNI servis - ne privatni izborni štab sa nacionalnim frekvencijama pod imenima Pink i Hepi zaduženim za hvalospeve samima sebi i ljudima koji su privatizovali državu, već JAVNI SERVIS koji je dužan da informiše i o poduhvatima nezavisnih stvaralaca?

Ako nisam, sad sam rekao. U vreme kada se ljudi u kafićima i na još javnijim mestima osvrću pre nego što počnu istiha da pričaju novu provalu o samozvanom vlasniku ove države, ja se izvlačim iz jednog malog i benignog sistema u prividnu slobodu. U slučaju ZAIRA, ona je na Netu (modli.rs) i na nekoliko preostalih lokalnih i ex-YU stanica.

Sve je u životu privremeno, pa i ovo. Kao što se nadam da nećemo morati ni večno da zatvaramo oči i uši zbog nepodnošljive lakoće samohvalisanja uvek iste skupine čudaka koje oni koje ne gledamo (a gledamo ih), oni koje ne slušamo (a slušamo ih) i oni koje ne čitamo (a čitamo ih) neumorno promovišu u političke selebritije.

S kojim pravom? Uglavnom, s pravom neotesanijeg.

Napomena slušaocima "Zakona akcije i reakcije" koji su emisiju pratili na programu Studija B: više ga nema na ovom radiju.

Prvi "free radio" u ovom delu Evrope, Studio B, započeo je emitovanje 1. aprila 1970, započevši i revoluciju u načinu prezentovanja govornog i muzičkog programa na ex-YU prostorima. Institucionalizovao je profesiju radijskog DJ-a, sa Zoranom Modlijem kao stegonošom tog stila. Tačno 44 godine kasnije, pojavio se ponovo na radiju koji ga je proslavio, ovog puta sa emisijom "Zakon akcije i reakcije", na poziv Aleksandra Timofejeva, direktora RTV Studija B. ZAIR je na StB radiju od 13. aprila 2014. godine. Poslednji put je emitovan 12. decembra 2015, kada je skinut s programa odlukom novih vlasnika, nezadovoljnih Modlijevim Fejsbuk protestom zbog razaranja tradicionalnog muzičkog formata radija."

P.S. Ipak, dokaz da je Zoran Modli svevremen, besmrtan i uvek tu: https://www.modli.rs/zair/zair_main.html

 

Atačmenti



Komentari (19)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

a_jovicic a_jovicic 02:57 24.02.2020

uh



... ode i Zoki

Možda je Ventilator 202 bio jedina emisija na svetu gde su radio talasima emitovali programe za Galaksiju, ZX Spectrum i Commodore 64 ... veliki doprinos razvoju računarstva na ovim prostorima u to doba kada su mnogi od nas "inficirani" tim "virusom".
Filip Mladenović Filip Mladenović 03:19 24.02.2020

Re: uh

- Kada bih bio konsultant filmskoj ekipi koja snima biografski film o medijskom životu maloletnog Z.M, rekao bih: "Gospodo, ostanimo u osamdesetim!"

Radio emisija "Ventilator 202" je moj najznačajniji potpis. Muzički, bila je ogledalo tri najvažnija porodilišta non-mainstream bendova tog doba: beogradskog, zagrebačkog i riječkog (nisam se preterano osvrtao na rok-dekadente iz Slovenije i new primitives iz Sarajeva, njih je dovoljno bilo na drugim medijima). Iz ta tri centra stizalo je najviše traka i audio kaseta sa demo snimcima adolescenata koje velike diskografske kuće ili nisu htele, ili nisu za njih znale. Moja ideja je bila da dožive tretman svetskih zvezda, a ne sažaljivi tretman "onih koji obećavaju".

Tako je krenula "Demo top lista", kroz koju je prošlo nekoliko stotina bendova i individualaca. Do sredine osamdesetih bila je krunisana čak sa tri istoimena LP-ja! Neverovatna promocija za ono doba. I dan-danas najdraži su mi prvi radovi EKV (tada Katarina II), Partibrejkersa, Denis i Denis, Rex Ilussivija, riječkog Konjaka i Atlantskog poremećaja, pulskog Gustapha, zagrebačkih Karlovih Vari, Dorijana Greja i Psihomodo Popa, beogradskih Lakih pingvina, niških Fleka, novosadske La Strade. A to je samo dva posto zvučnog bogatstva od muzike koja je većinom nestala u haosu nadolazeće decenije.

Da se vratim na pitanje: da, bilo je tu kasnije slavnih bendova. Ali, ni među njima većine više nema, samo je na nebu ostao zlatni trag iza njihovih kometa. Deo nekadašnje dece čak nije ni stigao da ostari. Mnogi više ne postoje u uobičajenom agregatnom stanju: ponekad, čitajući draga imena sa omotnica "Ventilatorovih" demo-ploča, imam utisak da čitam, znate već... one "vesti iz zemlje" sa zadnjih stranica dnevnih novina. Bože, čak i onda su mnogi od njih bili dvostruko mlađi od mene!

Fascinantan mi je podatak da je još daleke 1983. godine u vašoj emisiji „zaškripio“ prvi kompjuterski program. To je tačan podatak?

- Da, podatak je i škripav i tačan. Te pozne jeseni na FM-u se po prvi put začulo cvrčanje i pištanje jednog kompjuterskog programa. Bila je to kratka i korisna rutina za vlasnike "spectruma" nazvana "Paginator". Njen autor bio je Dejan Ristanović, najmlađi saradnik pokojne "Galaksije", koji se, samo par godina ranije, proslavio kao "vunderkind Rubikove kocke".

Kako objašnjavate to vaše neprolazno interesovanje za nove tehnologije?

-Mi smo deca u velikoj prodavnici igračaka. Kroz životne profesije biramo svoje Barbike i olovne vojnike. Život u FM svetu vodio me je ka ljudima s kojima sam iskušavao tehnološke granice radija. Rana računarska revolucija omogućila mi je da prenosim čak i sliku preko radija, zahvaljujuci desetinama i desetinama kompjuterskih programa koji su se sa studijskih traka i kaseta učitavali u "spektrume", "komodore" i "galaksije" slušalaca mojih emisija! Sve manje sam bio muzički promoter, a sve više radio-haker. To je odredilo sadržaj svega što sam kasnije radio i što danas radim na radiju. Oduvek su mi se dopadale all-in-one spravice. Zovem ih svemuslužima. Jeftini gadget koji snima zvuk, sliku, video, pušta muziku, ima FM prijemnik, čita kartice i služi kao prenosni hard disk za mene je nezamislivo vredniji od savršenih i pojedinačno skupih uređaja, specijalizovanih samo za jednu od takvih akcija. Mrzim savršenstvo, volim univerzalnost. Loša navika za savremenika 21. veka.

Pored radija i muzike, tu je i vaša treća ljubav, možda najveća, letenje... Kako ste uopšte odlučili da postanete pilot?

- Rekonstruišući biografiju svog oca. Bio je sa mojom majkom samo prvih par godina mog života, a onda otišao u drugi i daleki grad. Tamo je i umro, ali sam se potrudio da ga pronađem i upoznam u poslednji čas. Zaključio sam da je pilotski deo njegove mladosti bio uzbudljiv, a ostatak života posvećen konstruisanju aviona krajnje romantičan. Morao sam da uđem u tu priču, iako sam u to vreme bio na vrhuncu disk-džokejske slave. Nisam se pokajao.

Vi ste spajali ljubavi, pa ste vodili radio emisije iz aviona...

- To je dokaz da radijski studio možete da ugurate svuda – i u džep, i u avion! Avijacija, osim što od vas kao pilota traži utreniranu psihomotoriku, od vas kao ličnosti očekuje tehnološko vaspitanje i radoznalost. Ako baš hoćete, iscrpna storija o svemu tome leži i na mom sajtu www.modli.rs, pa bocnite!

Gde trenutno letite?

- Kapetan sam u privatnoj aviokompaniji „Prince aviation“. Letimo malim džetovima po Evromediteranu, Bliskom istoku i severnoj Africi. Sjajan obrt nakon dvadeset godina provedenih u Jat Airwaysu, od kojih je većina bila na boingu 727.

Jeste li nekada imali opasan let, rizičan, da ste pomislili gotovo je...

- Ja sam dosadan pilot koji nema šta uzbudljivo da ispriča iz svoje karijere i srećan sam zbog toga. Smatram da je to i za mene i za moje putnike najbolje, dokaz da savremeni avioni nisu kante, nego sofisticirane i pouzdane naprave. I dokaz, valjda, da ni ja nisam loš pilot...

Iz intervjua listu "FERAL", 2009.
maksa83 maksa83 05:00 24.02.2020

Re: uh

Možda je Ventilator 202 bio jedina emisija na svetu gde su radio talasima emitovali programe za Galaksiju, ZX Spectrum i Commodore 64

Nije, to je neki mesec pre toga uradila neka radio stanica u (mislim) Brajtonu (minus Galaksija), ali svejedno - Zoran Modli je bio renesansni čovek, specijan na svaki način.
neumoran neumoran 07:35 24.02.2020

Re: uh

maksa83
Možda je Ventilator 202 bio jedina emisija na svetu gde su radio talasima emitovali programe za Galaksiju, ZX Spectrum i Commodore 64

Nije, to je neki mesec pre toga uradila neka radio stanica u (mislim) Brajtonu (minus Galaksija), ali svejedno - Zoran Modli je bio renesansni čovek, specijan na svaki način.

Jedno vreme moj komšija.
Slava mu!
predatortz predatortz 12:35 24.02.2020

Re: uh

... ode i Zoki


Impresivna biografija. Svestran čovek.
nask nask 15:32 24.02.2020

Re: uh

Commodore 64

Skidao tj. snimao na kasete. Inače me vozio par puta na relaciji Amsterdam-Beograd i obrnuto na Jat-ovim letovima. Upoznao ga pri dodeli Mts muzičkih nagrada '98. Vrlo pristojan čovek. Ode zauvek u etar.
srdjan.pajic srdjan.pajic 22:55 24.02.2020

Re: uh

a_jovicic


... ode i Zoki

Možda je Ventilator 202 bio jedina emisija na svetu gde su radio talasima emitovali programe za Galaksiju, ZX Spectrum i Commodore 64 ... veliki doprinos razvoju računarstva na ovim prostorima u to doba kada su mnogi od nas "inficirani" tim "virusom".


Auh, ode Modli...
I ja sam svoju prvi igricu za ZX Spectrum skinuo sa radija i Ventilatora (Jet Set Willy, imam mislim još uvek originalnu kasetu koja je za to poslužila).

Da pomenem, ako već neko nije, i one njegove knjige, Piste u Noći, Škola letenja, itd. uz koje smo mnogi od nas učili tajne letenja i koje sam, razume se, poneo sa sobom i u emigraciju.


srdjan.pajic srdjan.pajic 22:58 24.02.2020

Re: uh

maksa83
Možda je Ventilator 202 bio jedina emisija na svetu gde su radio talasima emitovali programe za Galaksiju, ZX Spectrum i Commodore 64

Nije, to je neki mesec pre toga uradila neka radio stanica u (mislim) Brajtonu (minus Galaksija), ali svejedno - Zoran Modli je bio renesansni čovek, specijan na svaki način.


Nego da te pitam, ako znaš, (ali da ne ureknem nikog) gde su sad i šta rade Deki Ristanović i Voja Antonić?
neumoran neumoran 06:06 25.02.2020

Re: uh

srdjan.pajic
maksa83
Možda je Ventilator 202 bio jedina emisija na svetu gde su radio talasima emitovali programe za Galaksiju, ZX Spectrum i Commodore 64

Nije, to je neki mesec pre toga uradila neka radio stanica u (mislim) Brajtonu (minus Galaksija), ali svejedno - Zoran Modli je bio renesansni čovek, specijan na svaki način.


Nego da te pitam, ako znaš, (ali da ne ureknem nikog) gde su sad i šta rade Deki Ristanović i Voja Antonić?

Voja Antonić ti je sada zemljak - doduše, mislim u Pasadeni ili tamo negde kod Benea.
maksa83 maksa83 08:00 25.02.2020

Re: uh

Nego da te pitam, ako znaš, (ali da ne ureknem nikog) gde su sad i šta rade Deki Ristanović i Voja Antonić?

Deki je živ i zdrav, viđamo se skoro svake srede + šta je ostalo od ekipe, radi što je radio i pre, a Voju je pre nekoliko godina kao šahovsku figuru na onu O1 vizu Frame preneo u Ameriku pod stare dane. Ta firma organizuje ovde Hackaday pa dođe i Voja, poslednji put sam ga video prošle godine, doćiće i sad u aprilu na Hackaday ako i to ne bude otkazano zbog ovog madafaking virusa kao što se sve trenutno otkazuje.
srdjan.pajic srdjan.pajic 08:20 25.02.2020

Re: uh

maksa83
Nego da te pitam, ako znaš, (ali da ne ureknem nikog) gde su sad i šta rade Deki Ristanović i Voja Antonić?

Deki je živ i zdrav, viđamo se skoro svake srede + šta je ostalo od ekipe, radi što je radio i pre, a Voju je pre nekoliko godina kao šahovsku figuru na onu O1 vizu Frame preneo u Ameriku pod stare dane. Ta firma organizuje ovde Hackaday pa dođe i Voja, poslednji put sam ga video prošle godine, doćiće i sad u aprilu na Hackaday ako i to ne bude otkazano zbog ovog madafaking virusa kao što se sve trenutno otkazuje.


E, super, hvala, drago mi je što čujem da se još drže, makar eto neki i toj Pasadeni. Sad sam se setio da je Zormi (bio mi kolega u IMTELu) valjda isto odmaglio pod stare dane u Kaliforniju, kako sam čuo.
Ajde, dršte se, časne starine!

jooscout jooscout 13:38 25.02.2020

Re: uh

srdjan.pajic


E, Zormi



Spajic, I presume?
highshalfbooze highshalfbooze 08:03 24.02.2020

Tri i po sata sa Zoranom Modlijem

angie01 angie01 11:09 24.02.2020

R.I.P.

Program vodli, Zoran Modli.

mlekac mlekac 11:45 24.02.2020

Večit

Za mene će, zauvek, ostati kao na ovoj slici. U studiju VIa, najmanjem u Radiju, subotom, okružen trakama i pločama, za miksetom, sa mikrofonom ispred sebe i gomila nas koji smo "slučajno" zalutali tu subotom popodne i koji se trudimo da ni ne dišemo kad počne da priča...
Uvek nasmejan, uvek sa lepom rečju za nas mlađe, toliko "jedan od nas" da, u stvari, nismo bili ni svesni da li je i koliko stariji.
romi.daba romi.daba 13:53 24.02.2020

RIP

Zoran Modli će večno biti sa nama, pošto je njegov glas na raznim TOM TOM i google navigatorima.
Черевићан Черевићан 14:16 24.02.2020

Glasom sa radija

svevremen, besmrtan lik

траке а и плоче миксете микрофон
поред леета пространствима неба,
(на примеру .................+ г. Модли-ја)
разноразна баш му била је потреба
dzouzi92 dzouzi92 03:47 25.02.2020

RIP


Tuzna sam kao i onog dana kada mi je otac umro...
On je bio (i ostace u mom srcu) jedno veliko i pametno dete,
nije ovo trebalo da se desi...prerano je bilo za taj njegov mladalacki duh
Slusala sam ritualno "ZAIR" svake nedelje i nedostajace mi zauvek...

Saucesce njegovoj porodici.

amika amika 18:20 26.02.2020

Легенда...

Легенда са вечитим погледом у будућност. Један од ретких који се интересовао за интернет књижевност. Имао сам ту част да више пута гостујем у његовим емисијама и да будем делић легенде.

Major Pokit na zadatku (iz romana "Osmeh Vizantije"
Jeff Mills - Alarms (Exit 2003)
Zairov intervju: internet pisac Milivoj Andjelkovic o interaktivnosti
Ladytron - Evil (2003)
Milivoj Andjelkovic o compu, Internetu i "Osmehu Vizantije"
ZAIR odjavna spica

Cover page Internet romana Milivoja Andjelkovića iz 2003. godine, "Osmeh Vizantije", u izdanju kuće Apostrof iz Beograda. Šum vremena i muk elektrona na istom zadatku. Više o tome u Zairovom intervjuu.

https://www.modli.rs/zair/zair2003/zair2003_septembar.html

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana