Život

V.V.

mikele9 RSS / 16.03.2020. u 17:53

Toliko neprijatnih i odvratnih stvari se odigralo u onoj bivšoj i ovoj sadašnjoj zemlji, u martu mesecu.

Znak za uzbunu 14. marta 1972. godine stigao je sa Kosova.

Bio sam student III godine Akademije likovnih umetnosti. Tadašnja vlast je, uostalom kao i ova sadašnja, krila dok god je mogla i sprečavala medije da kažu pravu istinu o Varioli Veri! Ljudi su se slobodno ponašali, šetali, družili se, sve do trenutka dok broj umrlih više nije mogao da se sakrije pod tepih. Onda je počela vakcinacija.

No pre toga, posle završenog časa Anatomije u Rajićevoj, nas trojica kolega i drugara smo krenuli da popijemo Nikšićko pivo u limenoj baraci u ulici 7. Jula, jedino tu ga je bilo u celom Beogradu. Na uglu Knez Mihailove i 7. jula bejah iznenada opkoljen sa petoricom koji su me sa šiptarskim naglaskom pitali gde je najbliži Dom zdravlja! E tu sam se i ja osvestio! Do tada sam se ponašao ono, kao neće mene. Uputio sam ih u Dom zdravlja u Siminoj i odmah otišao u Šest kaplara u ambulantu kod Dr Branka N. Tamo je već bio red. Stao sam iza svih i zapalio cigaretu. Bilo je dosta mojih prijatelja pa smo pričali, zafrkavali se i plašili starije. Došao je red i na mene, Dr Branko mi je cepnuo kožu na ramenu i rekao mi da dođem na kontrolu, više se i ne sećam kroz koliko dana. Nastavio sam i dalje da idem na Akademiju, nastavi da živim kao pre, kafana, fudbal, devojka, pecanje… S vremena na vreme pogledao bih ranicu na ramenu. Izgledala je kao da me ujela osa ili pčela, malecko crvena i uzdignuta, oko dva milimetra. Kada sam u zakazano vreme otišao na kontrolu, Dr Branko mi je sa osmehom kazao da ne samo da bih preživeo nego i da sam imun na V.V. Za razliku od mene, moj drugar iz solitera Ljoti, morao je da ide u bolnicu, nateklo mu je rame, limfne žlezde, nije mogao da pomera ruku. Morali su da mu daju Interferon koji mu je pomogao. Tada se Interferon proizvodio u našoj zemlji.

Mene i brata su kao stalne davaoce krvi, pozvali iz Zavoda za transfuziju krvi da dođemo i damo krv da bi se u Torlaku pravila vakcina. Naravno da smo otišli. Bilo je divno videti na delu ljudsku solidarnost! Sve prostorije Zavoda su bile natrpane poljskim krevetima, na svima su ležali ljudi i davali krv a bar tri puta toliko je čekalo da na njih dođe red. Epidemija je potrajala a onda je iznenada stala.

Nekoliko godina kasnije, Goran Marković je napravio film Variola Vera uspevši da dočara događaje za vreme epidemije ali i da pokaže kako vlasti (ondašnje) odugovlače sa informacijama. Da li ima ikakve sličnosti sa ovom vlašću, prosudite sami



Komentari (5)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

nsarski nsarski 18:05 16.03.2020

Znači, tako je to bilo

Na uglu Knez Mihailove i 7. jula bejah iznenada opkoljen sa petoricom koji su me sa šiptarskim naglaskom pitali gde je najbliži Dom zdravlja! E tu sam se i ja osvestio! Do tada sam se ponašao ono, kao neće mene. Uputio sam ih u Dom zdravlja u Siminoj i odmah otišao u Šest kaplara u ambulantu kod Dr Branka N. Tamo je već bio red. Stao sam iza svih i zapalio cigaretu. Bilo je dosta mojih prijatelja pa smo pričali, zafrkavali se i plašili starije. Došao je red i na mene, Dr Branko mi je cepnuo kožu na ramenu i rekao mi da dođem na kontrolu, više se i ne sećam kroz koliko dana.


I tako si ti umro u strašnim mukama. Dobro, nisi. Čekaj, čekaj...nije tako bilo, naravno. Inače ne bi pisao ovo danas.

U stvari, sve je isto, i ništa nije isto. Onda su dileri na ulicama valjali hiper imuni gama globulin (ko se seća toga?), a sada nam fale maske i dezinfekcija. Otiđi do Kalenića - imaju sve. Oš masku, oš dezinfekciju, sve ima. Kineski proizvod, direktno iz Vuhana.


denovo denovo 20:10 16.03.2020

Re: Znači, tako je to bilo

U stvari, sve je isto, i ništa nije isto. Onda su dileri na ulicama valjali hiper imuni gama globulin (ko se seća toga?), a sada nam fale maske i dezinfekcija.


Oni sa hiperimunim gama-globulinom bili sofisticiraniji. Nije isto.

I uklapa se u onu priču na Brajovićevom blogu, kako zaraditi prve pare pa omogućiti praunučetu da napravi fabriku i bude veliki dobrotvor.

Krugovi se uvek zatvaraju.



P.S. Michelle Corona je mala beba za Variolu Veru.
angie01 angie01 18:35 16.03.2020

bila sam tada mala,

al se secam da sam prvo umrla od straha pri dobijanju vakcine- sto je bilo uobicajeno za mene, ono fras najstrasniji cim vidim iglu- a posle su matorci premrli, jer se vakcina nije primila ni meni ni bratu, pa je nastala frka oko Gamaglobulina- eto, kako sam zapamptila- koji se davao u tim situacijama kao podrska, koji su na kraju poslali rodjaci iz iznostranstva, pa sam onaj fras sa cjepilom morala da prodjem jos jednom.

...sad mi se javio drugar, dosao sa skijanja iz Francuske, kaze da na granici nema nikakvih mera, nikavih pregleda, merenja temperatura, nista, da su svima pokazali samo jedan papir, koji su svi fotografisali, na kome su izlistane neke preventivne mere ponasanja, koje bi se svele na to da se samoizoluju na 14 dana- eto.

neko od tih putnika ima porodicu, koje moze eventualno da ugrozi takvom merom, neki nemaju nikog, pa ce morati da izadju da kupe barem osnovne potrepstine.
srdjan.pajic srdjan.pajic 18:39 16.03.2020

da malo otpustimo

"No pre toga, posle završenog časa Anatomije u Rajićevoj, "

Jel su i '72 u toj Rajićevoj bile možda najlepše cice koje si mogao u Beogradu da vidiš, studentkinje Likovne Akademije, i ove sa Primenjenih Umetnosti?

Imao sam dobru drugaricu (isto lepojku), pećinarku, koja je studirala i završila keramiku, pa me je, dok je studirala, često vodila tu u Rajićevu, gde su im bili ateljei, da joj pravim društvo, u čemu sam, nepotrebno je reći, veoma uživao. To je bilo krajem devedestih godina, naravno.
Черевићан Черевићан 00:57 17.03.2020

V.V.

kako vlasti (ondašnje) odugovlačiše sa informacijama

код оваквих пошасти треба имат' меру
вишак информација нас неуке ... слуди,
незнање о болести лакше од сазнања
јер на уму имајмо.... панични смо људи

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana