Vraćam se sa posla danas, prvo malo problejavši po gradu sa ortakom. Prosto pucam od zadovoljstva jer sam konačno kupio sebi Razer Lachesis miš, do te mere da mi raspoloženje nije mogla pokvariti ni skupina nacionalno osvešćenih DSS-ovaca pored kojih sam morao da prolazim na Trgu dok je neki lik na bini nešto nekoherentno repovao o izborima. Ma ni prepun podzemni prolaz kod Zelenjaka, sa odokativno 33% kapaciteta popunjenog ljudima u crvenim Kosovo je Srbija majicama i zakačenim bedževima neidentifikovane sadržine, u najboljem radikalskom maniru, nije imao snažnijeg uticaja na generalnu razdraganost mene i mog kompanjona. Nije da nismo prokomentarisali nešto, naravno.
Pre nego li ćemo ući u moje mesto prebivanja, mudro zaključimo da nam treba malo grickalica i neki sok. Svratimo u prodavnicu i premišljajući se između čipsa sa piletinom i čipsa sa slaninom, ja na rafovima sa dnevnim novinama i mesečnim časopisima vidim TO. Da, baš TO, primerak fantomskog stripa o kojem su mi pričali a ja im nisam verovao. Heroji Dugonoćja.
U pitanju je, inače, strip koji dolazi sa špilom karata. Srazmerno zanimljiva ideja da nije žnj produkcija u pitanju. Ako ste iole upoznati sa gaming kulturom, u pitanju je igra na tragu Pokemon, Yu-Gi-Oh! i Magic: the Gathering igara. I to je, zapravo, razlog zašto zaista želim taj strip - želim da vidim igru. A i strip, da ne lažem. Volim se smatrati osobom sa dugom tradicijom objektivno opravdanog hejtovanja domaćih sličnih proizvoda koji idu na "kod nas i onako nema bolje pa je i ovo dovoljno dobro" kartu. Onaj mazohistički deo mene koji je kupio i drugi broj stripa Divlja Magija posle dubokog razočaranja prvim brojem je prosto bio razdragan ovim monumentalnim pronalaskom.
Kupih tako strip i špil karata za 150 dinara. I obe vrste čipsa - kad je bal nek je maskenbal! Dolazim kući, nisam preterano iznenađen dotaknutom donjom granicom kvaliteta crteža u stripu (da je lošije od toga ljudi bi stvarno mislili da ga crtaju deca iz osnovne škole), a igra sa kartama pokazuje naznake zanimljivosti. Za početak, koliko je meni poznato, nije baš potpun plagijat neke postojeće popularne igre na tržištu, što je neverovatan pomak u srpskoj gaming industriji (ili, bolje rečeno, domaćoj radinosti). A onda okrenem strip da pogledam zadnju koricu i frapiram se k'o frape od voćnih jagoda. Da, baš voćnih jagoda, znam šta sam napisao. Toliko sam se frapirao.
Stvarno nisam hteo pre izbora da kačim tekst sa političkim sadržajem. Mislim da ima ljudi koji to ovde rade bolje od mene, nema potrebe i ja da se mešam. Ali ovo je stvarno jače od mene. Na toj jednoj majušnoj strip korici, u pet panela ja sam video siže celokupne naše države i trenutnog stanja u njoj. Sve šta treba da znate glede predstojećih izbora je tu.
Evo, opraštam i katastrofalan crtež u stripu i loš scenario. Sve opraštam. Autor (koji ostaje nepotpisan) je apsolutni genije. Jedini problem koji imam je što me proganja jezovit osećaj da je potpuno ozbiljan sa ovim. A trebalo bi imati u vidu i činjenicu da su ciljana publika, pretpostavljam, deca školskog uzrasta.
Izvinjavam se na kvalitetu slike. Skener mi je crk'o, morao sam da fotografišem strip. A moje veštine sa tim sokoćalom su vrlo skromne.