Ljubav

Dnevnik

kosta.babic RSS / 22.04.2020. u 18:11

DNEVNIK

 

Mart 2020.

 

Danas sam raskinula sa dečkom. U stvari ne znam ko je sa kim raskinuo. Rekao je da ne možemo više zajedno i da ga presingujem. Ja sam mu rekla da je dosadan i da smara.

Mami nisam rekla,znam šta će da kaže.-Ne paniči pomiriće te se.

Tati nisam rekla jer on misli da sam još uvek njegova mala devojčica koja sa društvom bleji u parkiću i vraća se kući sa prvim mrakom.

Sa drugaricama se dopisujem preko vibera. Kažu da se pojavio neki novi virus.

Od pre par dana internet je pun upozorenja na moguću epidemiju.

Ne znam šta da mislim.

Danas sam šetala našeg psa,koker španijela. Prošli smo pored jedne bolnice.

Prvi put sam videla vojnike sa automatima, u stvari prvi put sam videla oružje.

Kažu da je uvedeno vanredno stanje i policiski čas. Policija hapsi sve koji izađu na ulicu posle pet popodne i pre osam ujutu. Priča se da su prodavnice poluprazne, nema ničega.

Ne plašim se da nećemo imati šta da jedemo znam da će se mama i tata nekako snaći.  Plašim se da ne nestane interneta i signala za mobilne.

      Nedostaje mi moj dečko. Makar samo da me drži za ruku dok šetamo. Treba mi njegov pogled,njegov osmeh.

      Danas je proglašena pandemija korona virusa. Mislim da su mama i tata uplašeni ali to neće da pokažu. Neka čudna tišina uvukla se u naš stan.

 

April 2020.

 

Teško podnosim izolaciju. Mama i tata kažu –Nemoj da nam doneseš virus u kuću. Ako mi umremo ostaćeš sama.

Strašno.

Mada. Mislim da me samo plaše.

Dani se vuku između četiri zida. Nedostaje mi vazduh,kafići, priroda, moje društvo.

Televiziju ne gledam. Počela sam da slušam radio.

Sve češće traže volontere, dobrovoljce koji bi pomogli starijim osobama za nabavku osnovnih namirnica.

Prijavila sam se. Tata i mama nisu imali ništa protiv.

Zazvoninila sam na vratima sa maskom na licu i rukavicama na rukama. Vrata mi je otvorila starija žena. Rekla sam da su me poslali da joj pomognem pri nabavci namirnica. Pozvala me je da uđem. Malo sam se dvoumila ali sam ipak ušla. Dala mi je spisak namirnica i novac. Sve sam joj kupila i donela.

Ponovo sam bila kod stare gospođe. Rekla mi je da ne brinem jer retko izlazi iz kuće. Pitala me je da li sam za kafu. Nisam bila sigurna da li smem da prihvatim. Rekla je da se kafa kuva na sto stepeni a to ni jedan virus ne može da preživi. Pristala sam.

Pitala me je kako se zovem, rekla sam joj.

Ima neki blag sjaj u očima.

Dogovorile smo se kad opet da dođem.

 Kad sam se vratila iz prodavnice pozvala me je da probam medenjake pravljene na starinski način. Kad  je otvorila rernu odjednom je cela kuća zamirisala. Tako nešto u životu nisam probala. Dok sam krckala medenjaake pričala mi je o sebi.

-Te 1972.godine imala sam dvadeset godina. Studirala sam tehnologiju ishrane. S proleća se po gradu proneo glas da su se pojavile velike boginje. Osim što se tu i tamo šuškalo o tome koliko je ovaj virus opasan nikakvih zvaničnih informacija u prvo vreme nije bilo. Polako su zatim u štampi počeli da objavljuju tekstove  o karantinu, zaraženima i umrlima. Moram priznati da mi nije bilo svejedno. Počela je i masovna vakcinacija.

Početkom maja na svakom ćošku od crkve sv.Marka pa do pijace Đeram bile su ekipe za vakcinaciju. Bilo je jako toplo i ja sam šetala samo u majici sa kratkim rukavima. Kako se približim kom punktu još izdaleka viču – Zavrnite rukav. Mada moram priznati da su više gledali u moje bujno poprsje nego u rame gde će da daju vakcinu.

Obe smo se nasmejale.

Jedva čekam da me pozove i kaže kad treba opet da dođem.

Ne znam zašto mi je ta žena toliko simpatična kao da je moja rođena baka.  Kad sam otvorila ulazna vrata nešto je opet divno mirisalo. Trknula sam do prodavnice. Kad sam se vratila na stolu je bila vruća štrudla sa domaćim pekmezom od kajsija.

Pitala me je da li imam dečka? Rekla sam joj da smo raskinuli. Iz pogleda sam videla da joj je žao.

Ispričala mi je da je u mojim godinama imala dečka sa kojim je raskinula. On se ubrzo oženio, ona se nikad nije udala. Posvetila se svom poslu tehnologa u „slatkoj kući“ fabrici koja proizvodi kolače i vafle.

Danas su za malo uhapsili tatu. Izašao je da baci đubre i prošeta našeg kokera a nije gledao koliko je sati. Prišla su mu dva policajca i pitali šta radi. Toliko se zbunio da je psa uhvatio ispod miške zamalo ga ubacio u kontejner a kesu sa đubretom je vratio kući.

Opet sam bila kod stare gospođe i opet kolači za mene. Rekla je da se zovu grancle. Dugo smo pričale o svemu i svačemu. Kad sam pošla kući dala mi je pljosnati zamotuljak i poljubila me. U očime su joj bile suze.

 

Maj 2020.

 

Dani su sve duži i sve dosadniji.

Na vestima kažu da se privremene bolnice polako prazne i zatvaraju a sporadične slučajeve preuzeće redovne bolnice.

Nazvala sam staru gospođu, davno se nismo ni videle ni čule. Kad god bih nazvala čuo se glas- Pretplatnik nije dostupan. Odlučila sam da je posetim. Pozvonila sam na vratima  ali odgovora nije bilo. Stajala sam pred njenim vratima dok nije naišla žena i pitala koga tražim. Rekla sam joj.

-Stara gospođa je nažalost pre izvesnog vremena preminula. Bila sam u šoku.

Dva dana sam sedela u kući i plakala. A onda sam rešila da otvorim  zamotuljk koji mi je poklonila.

Sveska ispisna  lepim rukopisom skoro krasnopisom. Zbirka recepata za kolače. Na kraju ,na zadnjih par  praznih stranica posveta stare gospođe.

Lepa moja,zavolela sam te kao svoju unuku i rešila da ti poklonim nešto što za mene ima neprocenjivu vrednost. Ove recepte je pisala moja baka i iz nje sam crpela inspiraciju za nove vrste kolača. Možda ti ikad zatreba.

Prošla su tri meseca i ništa nije kao pre. Svet gledam drugim očima.

Odrasla sam.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 



Komentari (3)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Черевићан Черевићан 23:39 22.04.2020

плашелинас, или

Svet gledan drugim očima

отуђеност ...завладала нама
иста прича о мушком о жени,
недај ником знане карантене
контакт само људе оплемени
nask nask 00:41 23.04.2020

Baš ti lepa priča Kosta

st.jepan st.jepan 10:25 23.04.2020

Re: Baš ti lepa priča Kosta

Bog'me, lepa.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana