Društvo| Nauka| Tehnologija

The rise of the rest – Diffusion patterns at the edge of net

Milan Novković RSS / 10.05.2008. u 11:46

MonkeyBusiness250.jpgIako blog nije o knjizi Fareed Zakaria „The Post American World“ pošto je nisam ni pročitao, ni o adaptiranom materijalu za članak u Newsweek-u, koji jesam pročitao, interesantna mi je paralela gde svet ubrzano ide u geo-političko-ekonomsku budućnost kroz uspon ostatka sveta i gde ICT (Information and Communication Technologies) ubrzano ide u budućnost kroz pojave na rubu mreže.

Lakše mi je definisati šta za mene nije rub mreže – komunikaciona infrastruktura i established, veliki web entiteti što nude usluge – provajderi, search engines, social networking etc.

A pošto je i sve ostalo umreženo, pa makar do daljnjeg čučalo i iza firewall-a, to mi je rub. I mi pojedinci smo rub, iako na „trivijalan“, tj klasičan, stari način.

Pre nove vesti o pojedincu, a što je povod za blog, ide vest o novim NASA petaflop superkompjuterima, tj fazama u kojima sledeće godine treba da pređu petaflop barijeru, a 2012-te 10 petaflops.

Po nekim grubim merama, u najboljem slučaju grubo indikativnim, tako bi jedan kompjuter po sirovoj procesorskoj snazi prestigao sirovu snagu procesiranja jednog ljudskog mozga. Nije snaga u sirovoj snazi, to uglavnom svi mislimo, nego poređenje navodim zbog perspektive. Sadašnji NASA superkompjuter ima 10,000 Itanijum procesora, o novoj arhitekturi se ne priča, a ono što je interesantno je da po ovom mom istom, zaboravljenom, sirovom izvoru ovu snagu ćemo svi kupovati za $1,000 za 10-15 godina.

Sve su ovo „stare“ neočekivane vesti sa ruba mreže, čak i kad ih ne očekujemo danas ili sutra.

Jedna nova vest se tiče video igara i bio-hemije. Prepušten sam sebi da nađe 3D strukturu proteina, iz amino kiselina, ili amino kiseline iz zadate 3D strukture, kopjuter ubzo, na većini proteina koji čine život na ovoj planeti, nailazi na ne-izračunljivost. Problem ne može da se reši u nekom razumnom vremenu. Sadašnji najbrži superkompjuter na svetu, IBM-ov BlueGene, je nastavak razvoja kojem je za čilj bilo i bacanje novog svetla na problem traženja struktura proteina.

Tim Univerziteta u Vašingtonu radi na video igri koja je zavesa za problem traženja strukture proteina, napravljena tako da je pristupačna i privlačna ne samo odraslima  koji igraju igre nego i deci. Jedan istraživač kaže da odjednom njegov 13-togodišnji sin brže uvija proteine nego on.

Cilj je da se strukture novih uzročnika bolesti plasiraju preko mreže i da igrači kroz igru traže proteine sa strukturom koja će te uzročnike da deaktivira.

Iako ovakva forma umrežavanja, po nekim osnovnim karakteristikama, podseća na neke postojeće, jednostavnost definicije zadatka na jednoj strani, i na drugoj njegova važnost, ezoteričnost, ne-algoritmičnost, težina i kompleksna socijalna dimenzionalnost ga čine izuzetnim, bar na idejnom planu za sad.

Pošto se u članku pominje i Nobelova nagrada interesantno je zamisliti neko desetogodišnje dete iz bliske budućnosti koje sistematski postiže izuzetne rezultate i često prvo nađe pre-cursor leka za novu boljku. Šta ako bude mnogo slične dece, na hiljade, šta ako na milione.

Bila bi to posebno interesantna „geometrizacija“ umreženog sveta, „regresija“ istraživanja u intuitivnu geometriju u kojoj svi postajemo mnogo pametniji mnogo ranije nego u mnogm drugim „plemenitijim“ disciplinama, i možemo da budemo mnogo pametni i sa 10 godina, morali smo, evolutivno.

Uvek nam ostaje „prljavi trik“ favorizovanja "plemenitih" disciplina pomeranjem referentnog sistem samih problema koje na ovako neki novi našin rešavamo, iako to nije lako kad su problemi od životne važnosti u pitanju, ali ako ne posegnemo za trikom kako znamo da li ćemo i koliko renormalizovati prostor u kom definišemo inteligenciju? To, renormalizaciju inteligencije iz pozicije neke socijalne sile, ne radimo kod vrhunskih fudbalera, npr, oni mi prvi padoše na pamet, od kojih se neki i u odraslom dobu muče i sa matematikom prvih razreda, ali biohemiji, npr, je lakše da ovakvom triku i ovakvoj sili izmakne tlo ispod nogu.

Pošto je maštu nemoguće obuzdati odmah mi padaju na pamet i majmuni koji bi trebali da budu bolji gospodari ovog fundamentalno prostorno-vremenskog, jel samo tako mogu da se kreću kroz krošnje drveća a da ne padaju, i problemski interface gde se rešenje problema krije iza traženja puta kroz, recimo, precizno zadat, pa adaptivan, raspored drveća, krošnji i grana.

Sve ovo baca i svetlo na uvek dinamične definicije, odnose i igre žmurke raznih formi i suština, apstrakcije, pa ondose raznih projekcija intelekta i moći.



Komentari (14)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

edi-va edi-va 19:37 10.05.2008

@

Pošto je maštu nemoguće obuzdati odmah mi padaju na pamet i majmuni koji bi trebali da budu bolji gospodari ovog fundamentalno prostorno-vremenskog


Milan Novković Milan Novković 19:46 10.05.2008

Re: @

Ja ću da uzmem ovog poslednjeg pošto imam dve ćerke.

Onda mi ostaju još samo trunk monkey house edition i trunk monkey blog edition :)
edi-va edi-va 20:04 10.05.2008

Re: @

Milan Novković
Ja ću da uzmem ovog poslednjeg pošto imam dve ćerke.

Onda mi ostaju još samo trunk monkey house edition i trunk monkey blog edition :)



Ja bih uzela kompletno izdanje:)

Nego ... sad mi samo objasni kako zamishljash blog edition, koja bi mu uloga bila - da ti ogranichi vreme na blogu ili bi ga upotrebio da ti se nadje pri ruci kada se zadesish u nekoj nezgodnoj blog komunikaciji?

Uvek nam ostaje „prljavi trik“ favorizovanja "plemenitih" disciplina pomeranjem referentnog sistem samih problema koje na ovako neki novi našin rešavamo, iako to nije lako kad su problemi od životne važnosti u pitanju, ali ako ne posegnemo za trikom kako znamo da li ćemo i koliko renormalizovati prostor u kom definišemo inteligenciju?
Milan Novković Milan Novković 20:28 10.05.2008

Re: @

Nego ... sad mi samo objasni kako zamishljash blog edition, koja bi mu uloga bila - da ti ogranichi vreme na blogu ili bi ga upotrebio da ti se nadje pri ruci kada se zadesish u nekoj nezgodnoj blog komunikaciji?

Oboje, što da ne, multi-purpose blog edition, platinum edition, PhD edition, u name it :)

A možda i grešim, blogovanje je plemenitija disciplina od pisanja ponuda i marketinških prezentacija gde u krug vrtimo istu pričicu, bar nama kojima je taj gen joše uvek neuhranjen, dok ove druge aktivnosti ne donesu neku kintu pa tako i kompenzaciju po onoj "vreme je novac" :)
edi-va edi-va 20:45 10.05.2008

Re: @

A možda i grešim, blogovanje je plemenitija disciplina od pisanja ponuda i marketinških prezentacija gde u krug vrtimo istu pričicu, bar nama kojima je taj gen joše uvek neuhranjen, dok ove druge aktivnosti ne donesu neku kintu pa tako i kompenzaciju po onoj "vreme je novac" :)


Josh zamisli kad bi blogovanje donosilo kintu ... npr. preporuka na text = 100 evrica, preporuka na komentar 10 evrica ... pa to sve lepo skupljamo na nekom blog-zziro-rachunu, a novac se samo sme troshiti u humanitarne svrhe ... recimo!?

Ejjj mislim da sam prolupala, ili ti drugim rechima: blog delirijum tremens:)

Pozdrav i ne zaboravi sutra da glasash:))
Dolybell Dolybell 05:06 11.05.2008

Re: @

osh zamisli kad bi blogovanje donosilo kintu ...


Sve što reče - bilo bi lepo, jako lepo-
jedino ne znam ko bi davao tu kintu ili
kako to prodavati - a za prodaju nije--?
Dolybell Dolybell 05:39 11.05.2008

Re: @


He He ,
Ogden Neš
(u prevodu Dragoslava Andrića)

Himna očeva ženskih beba

(samo delovi, cela je malo dugačka za blog)

Srce mi radost ne štedi
Kad trepte sunčevi zraci.
Naprotiv, krv mi se ledi
Kad prolaze dečaci.
Dečaci kao dečaci
Ne uzrujavaju mene,
Al' katkad od njih muškarci
Postanu - pa se žene,
Dugo se, dugo rešavaju
Al' se na kraju venčavaju,
Krmci međ veknicama
Žene se sekicama
-------------------------------
Čim proda nešto, napiše knjigu,
Ždraknuće vešto, ne ber' te brigu,
I uz halapljivi skok divlje zveri
Tražiće ruku moje kćeri,
Taj što mu pupu greju pelene -
Tražiće ruku Moje Helene

Nek slatko vlaži pelene svoje -
Moje su misli zlokobne boje.
Taj Loengrinov embrion, ipak
Dobiće, bogme, od mene šipak !
Jer, raspoviću tog ukakanka,
So ću da stavim umesto talka,
Zapapriću mu bocu s mlekom,
Nakljukaću ga Kantom, Senekom,
Biber ću da mu sipam u usta,
Pesak u kašu, da bude gusta.
Kroz vatru i vodu nek misli odu
Njegove da traže drugi smer -
Nečiju drugu nek uzme kćer !
Dolybell Dolybell 05:52 11.05.2008

Re: @

Ja bih uzela kompletno izdanje:)


Ja takođe, komlet,
mada ne znam za šta bi mi ovaj poslednji ?
znam - Iznajmljivala bih ga - Ha, eto love?
Milan Novković Milan Novković 08:31 11.05.2008

Re: @

Ogden Neš
(u prevodu Dragoslava Andrića)

Baš vala :)

Doduše, meni jedna kćer kidnula na fax al čim završi lepo kući da se vrati pa da se ozbiljno posvetimo "problemu" :)
Dolybell Dolybell 13:59 11.05.2008

Re: @

Milan Novković
Ogden Neš
(u prevodu Dragoslava Andrića)

Baš vala :)

Doduše, meni jedna kćer kidnula na fax al čim završi lepo kući da se vrati pa da se ozbiljno posvetimo "problemu" :)


Što ste je puštali da beži ? Sad bi da se vrati kad završi fax,
e tek onda - neeeećeee ! He he he ...
Черевићан Черевићан 20:56 11.05.2008

необуздај маште

често се питам г Novković- у где би свет бијо данас да не беше у мраку миленија преднама особа са необузданом маштом која их је потсвесно гонила разноразним иновацијама те нас ево . .где смо. но дали смо ми корисници остварених достигнућа вредни труда ствараоца. .е отом би се могло развући баш.
Milan Novković Milan Novković 22:39 11.05.2008

Re: необуздај маште

Черевићан
често се питам г Novković- у где би свет бијо данас да не беше у мраку миленија преднама особа са необузданом маштом која их је потсвесно гонила разноразним иновацијама те нас ево . .где смо. но дали смо ми корисници остварених достигнућа вредни труда ствараоца. .е отом би се могло развући баш.

Zato rutina ume da bude tako pakleno tužna kad se rastegne kroz život i vreme.

A onda su zato i tako impresivni ljudi koji umeju da puste korenje i kroz tu rutinu i budu posebno kreativni i-ili srećni.

Imao čovek sredstva za nadradnju ili nemao pravi razliku, kod nekih i ponekad po definiciji, ali kod mnogih i često, kod svih bar pomalo, ne mora veliku. Mašta i podsvest nam ipak prečesto vode bitku na nekom drugom polju. Ko zna koliko se samo remek dela rađa u ljudskim glavama samo na onom rubu između jave i sna, gde su dva sveta i nama smrtnicima još uvek povezana, da bi ujutro mestala kao i jutarnja magla i ustupila mesto onom istom filmu što smo juče vrteli.

Ova tehnološka difuzija je skoro sigurno prijatelj našoj mašti, na način suptilan za mnoge, i baš lepo što je tako, mnogima manje suptilan. Ali i tad ja sam ubeđen da će napraviti više besmrtnika nego smrtnika.
naroz naroz 20:36 12.05.2008

Telescopic

Milan Novković Milan Novković 11:44 13.05.2008

Re: Telescopic

Hvala Zorane.

Kad se već pominje de-emphasis ja vidim u svemu i de-emphasis struktuiranog učenja koji je već počeo sa Internetom.

Isto tako i rigidnih okvira u kojima mi pokušavamo da vidimo nečije sposobnosti i kreativnost. Na primer:

- Kad imamo problem mi ga često gledamo kroz apstrakciju, matematiku npr, matematički model. Kad smo jednom u matematici mi onda koristimo široka znanja koja su mnogi matematičari ostavili kroz vekove pametnog rada. Rešimo problem i onda nekom drugom transformacijom vratimo rešenje u fizički domen iz kojeg je i problem. Za sve ovo treba dosta "klasičnog" znanja, iskustva i pameti.

- U biohemiji, npr, mnogi problemi se svode na rešavanje sistema diferencijalnih jednačina, da pojednostavim. Tako i ovaj o strukturi proteina. Stepena slobode pa tako i jednačina ima previše i kompjuteri povrh prostog, statičkog modela brzo postaju nemoćni.

- A naš mozak je majstor za rešavanje raznih sistema, ne svih, diferencijalnih jednačina na vrlo izazovnim problemima, pa u "napadanju" problema u kombinaciji sa drugim modelima. Da niej takav majstor slbao bismo se kretali kroz prostor, ruke bi nam mlatile mnogo manje koherentno i logično. Znači, imamo sposobnosti kao relativno mlađa deca, imaju ih i životinje.

Rekoše mi pre nekoliko godina ljudi, ja nisam ekspert, koliki je problem i posao pomerati ljudsku ruku na način najefikasniji da se uradi neki posao. Sve sa prstima ruka ima bliže 30 stepeni slobode i ja sam sad zaboravio da li je kompjuteru uopšte moguće da i sam projektuje trajektoriju u vremenu (da ne bude zabune, ume kompjuter da uradi posao, ali je zadatak da se posao uradi sa što manje kretanja svih delova tela koji učestvuju u akciji). I naš mozak radi ove stvari u realnom vremenu, kao i kod mačke, psa itd.

I onda ja laik mogu da kažem, ohrabren ovom igrom i problemom strukture proteina, da možda postoje problemi, skoro nerešivi pa čak i nerešivi ako ih samo prepevamo u matematiku i kompjutere, koji mogu da se prepevaju u precizno definisanu trajektoriju klikera ispred nas koji mi onda pratimo, pokušamo da uhvatimo palcem i kažiprstom, i imamo brz pristup rešenju problema u praćenju neke tačke na laktu.

Naravno, ovakvih situacija teorijski sigurno ima, u praksi bi problem onda često bio u tome što bi kompjuteru trebalo više vremena da definiše model u ovako nekom domenu nego što bi mu trebalo vremena da ga reši "grubom silom", standardnom matematikom i standardnim programiranjem.

Ako bi se našao slučaj gde nemomo ovaj praktični problem, nego samo originalni i ove mogućnosti transofrmacije problema u novi domen, onda je fascinantno što bi bilo problema koje deca i od 6-7 godina bolje rešavaju, a o 10 godina da ne pričamo.

U smislu ovog inherentnog znanja i sposobnosi mi se još sa razlogom divimo talentovanom desetogodišnjem detetu gimnasičaru, ali nikad za "običnu" osobu ne kažemo "vidi kako ume da hoda, ne pada svaki čas"

Ovo ja rastežem poprililično, naravno, sa idejom da i samom sebi ponovo skrenem pažnju na taj neopipljivi, nelokalizovani i zagonetni koncept nepresušnog izvora naše moći i kreativnosti u fiziološki-evolutivno relativno nevažno kratkom intervalu.

Baciš novo svetlo na ljudski intelekt i taj izvor više nije tamo gde je malopre bio nego na potpuno novom mestu.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana