Gost autor

DNEVNIK JEDNOG GRAĐANINA i Ljuba Živkov

Đorđe Bobić RSS / 27.07.2020. u 10:33

ARHIPELAG je objavio DNEVNIK JEDNOG GRAĐANINA i sledi reč o knjizi koju reče LJUBOMIR ŽIVKOV ...

 

OKUPACIJA U HILJADU SLIKA

 

Pomisliš, umoran, da su svi tankoćutni ljudi zaćutali kao Andrej Rubljov, da su svi odvratili pogled od okupiranih, upropašćenih, srušenih ili unakaženih delova Beograda, kad, nadleće prestonicu duh, da kažemo i mi nad vodama, dunavskom i savskom, i osmehuje se, sa katkad sa Kalemegdana sazdanog da bude potpora Svetoj Gondoli, katkad maše sa nepostojećeg perona srušene Železničke stanice, koja ne čeka nijedan voz i nijednog putnika, i ispred koje će biti džinovski spomenik našem voljenom županu, smišljen da nas, radosne i preporođene, vrati u zlatno naše doba, kad železnice, isto kao sada, nije ni bilo. Sveti Georgije Bobić ubiva Aždahu, troglavu, čije su glave Pohlepa, Neznanje i Bestidnost, ubija je perom umočenim u boje, ostavlja nam jedinstvenu slikovnicu o našem Polisu kome se, unatoč lepom imenu, crno piše, crta sa lakoćom sve ono što mu kao građaninu, ali i kao arhitekti i biću koje razmišlja teško pada. Ovaj dnevnik je letopis, živopis, zabava za sličnomišljenike, bukvar za starmale i za nedorasle, strip o propadanju varoši beogradske, i vekovne i dojučerašnje.

Možete po nahođenju odštampati u boji ma koju od ne znam koliko sličica iz ovog crtanog filma, koji, eto nije na filmskoj vrpci, nego je na papiru, pa je uramljenu držati na zidu, kao likovno uspeo ii dopadljiv corpus delikti, ako budete hteli da u osami doma i u okviru vaših mogućnosti sudite novim varvarima, koji su, gle, nisu dojahali iz pustare, ni iz tajge, nego su se zavarvarisali u svom rodnom mestu. 

Crne dane i crne godine autor živopiše malo mastilom, malo bojicama, malo kredom; tekstovi su, osim uvodnih, za svaku novu crnu godinu, pisani takođe rukom, tako da bi knjiga mogla poneti i oznaku ručni rad, tu su sve nedaće koje su Beograd snašle od njegovih sinova i poneke kćeri, moto bi mogao da mu bude i Brehtov stih: “O Nemačko, bleda mati/Ala su te udesili tvoji sinovi…” Ali ionako ima haikua sa brehtovskom jasnoćom i jednostavnošću (“Keops je ok, ali nema gondolu, i piramida mu nije na vodi”); ima i pretećih stripova, gde preporučuje sađenje biljaka i uživanje u njihovom idiličnom, blagoslovebim klijanju i napredovanju, ali kaže da i treba biti oprezan: u stripu će ispostaviti da je džinovska biljka zapravo mesožder u čijem ogromnom karaždrelu na poslednjoj slici nestaje nepromišljeni baštovan; bilo je dana kad je autor bio, unatoč stvarnosti, lirski nastrojen, pa je nacrtao neumitno opadanje lišća, ali je na ogoljenoj krošnji ostavioo jedan list, jer uvek postoji barem neko ko nije saglasan, ko nije prigrlio lagarije, imperative epohe, i ko se nije pridružio opaloj braći, e, arh. Bobić, koji sebe zove skromno i ponosito građaninom, je taj list koji nije saglasan. U mnoštvu gorkih priča (ali u kojima nema mržnje, nego promišljeno dozirane blagopodsmešljivosti), ima i onih koje me podsećaju na Žaka Tatija, u jednoj je priči sa drveta opao list, ali ga prolaznik vraća na njegovo još toplo mesto, tako negde Žak Tati pokušava rukama da vrati puzavicu sa fasade, a pre toga je hteo da se, držeći se za taj višedecenijski zgusnuti zeleniš, zavirne kroz visok prozor, i povukao je celu puzavicu pola metra naniže.

Pa vidimo brod na Ušću, na brodu već sklepan Beograd na vodi, kapetan kaže: “Doterao sam ovo sa Bliskog Istoka, neko poručio, gde da istovarim…” Bobić crta lako, i sigurno, mogao bi da pravi plakate u jakoj ruskoj konkurenciji nakon Revolucije, ili da živi u Parizu od ovog svog dara, i sve je rekao na pola strane, a koliko bi nama, koji se oslanjamo na pisanu reč, trebalo prostora da ovu idilično iskrcavanje opišemo i dočaramo!

Heroj Dnevnika je, naravno, vlasnik Beograda i cele Srbije, koji zavidi Isusu, potonji se prvi dosetio da bude raspet, ili mu se posrećilo, uglavnom, sve ono što naš gospodar trpi zbog nas ne može da nadmaši biblijski prauzor, ne može našijenac da bude razapet brže, bolje, jače, ali nadmašuje Sina Gospodnjeg tako što će nam usred leta napraviti Sneška, boljeg, jačeg, bržeg od onih koji se prave zimi, i taj letnji Sneško biće prvi u našoj slavnoj istoriji, o istoriji drugih naroda, da i ne govorimo: niko nema što Srbin imade.

Ili možda imaju i drugi svaki svog dobrovoljca koji dežura nad gradom, ali nemaju izobilje nakaradnosti sa kojima se naš dragovoljac hvata u koštac. I to čini čuvajući stalno semantičku i estetsku ravnotežu: tamo gde su reči oštrije, crtež je poetičniji, tamo gde nema reči, ilustracije su ubojite; ne bih rekao da je razaračima i zagađivačima Grada ijednom progledao kroz prste, pokrenuo je silesiju pitanja, praktičnih, filozofskih, etičkih i istorijskih, sva ih i živopisao, pokazao je kakav je Grad bio, kakav je postao, kakav bi trebalo da bude i kakav nipošto ne bi smeo da bude. Ako nekog od novovarvara bude ovo uzeo u ruke, neprijatno će se štrecnuti, jer se njemu, kao i njegovoj bratiji, čini da sve što se Gradu čini u slavu pohlepe, neznanja, i u slavu veličanstvenosti turizma, prolazi posve nezapaženo. A nije tako. Naoborot!

                                                                                                             Ljubomir Živkov



Komentari (3)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

timotije timotije 12:03 27.07.2020

OKUPACIJA U HILJADU SLIKA

Ako je mogao Prvi Radikal Pašić da izvrši genocid nad Srbima u Prvom svetskom ratu, a da ih pritom besomučno pljačka, zajedno sa kraljem, dok su ratni invalidi prosili po gradovim za da prežive još jedan dan, a po selima bili tovar svojim ukučanima, a da mu devedesetih, kada su preuzeli vlast podignu spomenik na Trgu odakle gleda na Skuptinu, zašto nebi ovaj Radikal radio šta želi s ciljem da se obogati. A da li Vas i knjigu Bobićevu čita? Naravno da ne! Niti neko sme da mu spomene jer je previše zauzet u “sređivanju” Predstonice i cele Srbije.

„Oci naši zgriješiše, i nema ih, a mi nosimo bezakonja njihova.“ (Plač Jeremijin, gl.5; st. 7)
Черевићан Черевићан 16:01 27.07.2020

modus operandi

ili, dobrovoljac koji dežura nad gradom

ево је ....на дохват шаке
чучнула ми форма књиге,
........скицуозно бележећи
Аутора опаске .....и бриге
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 17:16 27.07.2020

Re: modus operandi

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana