Društvo| Kultura| Ljubav| Moj grad| Obrazovanje

KUPUJTE KNJIGE KOD RADMILA

aleksandarkarisik RSS / 27.12.2020. u 12:52

 

Vreme je praznika i darivanja. I hvala bogu, još uvek, knjige su čest poklon. Moglo bi i češće ali kakva nam je država, dobro je i ovako. I naravno, bar meni nije sve jedno gde ih kupujem.

Radmilo Mulić oduvek je bio neka vrsta revolucionara. Bio je upravnik Doma omladine gde su se održavale prve džez pa potom i rok svirke. To se tada naravno zvala igranka. Danas je tu Spomen galerija Rajka Mamuzića, na uglu Vase Stajića i Mike Antića. Kada smo snimali seriju o istoriji rok end rola u Vojvodini, nekolicina rokerskih prvoboraca su ga posebno sa zahvalnošću spominjali.

No, tu je bio saučesnik u revoluciji. Međutim, Radmilo je sam inicirao jednu pravu malu, sopstvenu revoluciju. Do negde početka osamdesetih, knjižare su bile kao klasične bakalnice ili danas pekare. Uđete, tu pult, iza pulta teta u borosanama i plavom radnom mantilu. Kažete dobar dan, ja bih tu i tu knjigu, ona vam je doda i idete na kasu. Listanje, razgledanje i slično, nije bilo poželjno. Ne znam ko je, kako i kada tu praksu izmenio u drugim gradovima i zemljama ali u Novom Sadu to je bio Radmilo Mulić. U malenoj knjižari „Narodne knjige" u „oficirskim" kulama na Limanu 2 koju je vodio, mogao si prvi put da priđeš knjizi, prelistaš je, čak i opušteno sedneš na jednu od mnogih hoklica poređanih duž polica sa knjigama. I svi mi klinci smo bili tu više nego dobrodošli, mnogi su limanski pankeri prvih generacija tu našli utočište. Radmilo je bio strpljiv sa nama, retko kad bi baš popizdeo na nas, uglavnom smo mogli samo nešto da naučimo. Mogli smo i da pozajmimo knjige, kao u biblioteci. I ne samo to, čitav jedan novi svet mi se otvorio. Jer tu su se održavale književne večeri i svirkice čak, sećam se posebno jedne, lepog Đoleta iz Čuruga, više bio spontani džem sešn. Tu sam upoznao Andrlu, Miroslava Mandića, Zorana Janjetova, Subu, Tišmu... Što bi rekli, tu je stvarno svraćao stvarno kvalitetan svet. U te ubrajam i neke kolege blogere ovdašnje.

Osamdesete godine su inače u Novom Sadu bile čudesne, desio se baš procvat svega lepog i dobrog. Novi Sad je tada bio uistinu prestonica kulture, autohtone a otvorene. I „Narodna knjiga" a kasnije „Nolit" na SPENS-u važni su toponimi za to „zlatno doba". Naravno, nije sve bilo savršeno onda ali atmosfera je bila stvarno neobična i lepa. Imao si na trenutke osećaj da si konačno ravnopravan deo civilizovanog sveta.
I da, Nolitova knjižara na SPENS - u koju je vodio Radmilo, bila je posebna priča. Sada daleko veći prostor, to manje više. Nego se tu desio zanimljiv eksperiment, došlo se na ideju da knjige ne prodaju trgovci, već intelektualci. Tako da ste mogli da se posavetujete i o literaturi sa pesnikinjom Juditom Šalgo, prevodiocem, danas i izdavačem i nosiocem francuskog ordena reda Viteza umetnosti i književnosti Zoranom Stojanovićem, književnikom, prevodiocem i nekadašnjim urednikom časopisa Polja, Dejanom Poznanovićem. Uz njega je često tu bila njegova supruga Bogdanka Poznanović, profesorka na Likovnoj akademiji koja je prva na prostoru SFRJ uvela predmet interdisciplinarnih istraživanja. O svima njima može da se naravno puno više ispriča ali jasno je kakvo je okruženje uspostavljeno. Ne znam kako je to operatvno funkcionisalo ali nama konzumentima je bilo prelepo. I naravno, bili smo tu da pomognemo, prenesmo, dodamo, primaknemo, skoknemo po nešto. I bili smo jako važni kada se od nas nešto tražilo.

Jasno da nisam samo tu visio. Išao sam i po kafanama, tad su počinjali i kafići, svirke. Ali sam ne samo ja, bilo nas je tu još, u dobu kada si sumnjičav i rušilački raspoložem prema roditeljskom autoritetu imao sreću da zabasam i budem prihvaćen u okruženju gde su ljudi kao i moji roditelji samo malo drugačiji. U okruženju senzibiliteta bližeg meni ali moralnog sistema vrednosti koji se nije razlikovao od onog kojem sam učen kod kuće.

Danas je Radmilo već dugo, ono što bi zvali „privatnik". Vodi porodičnu, malu - veliku knjižaru u prostoru Sokolskog doma a preko puta ulaza u pozorište mladih. Nisam neki protivnik a ni zagovornik globalizacije. Ima šta valja, ima šta ne valja, prosto se dešava. E sad, možemo pokušati makar da sačuvamo što valja. U ovo doba kada su i knjižare „korporativizovane", uniformne i prilično obezdušene (istini za volju, nisu tetke u borosanama), samo Bog i možda Radmilo znaju kako je još uvek opstao. Pa još u Srbiji. Pa još u doba korone. Onako premali prostor za toliko knjiga, možda nekome ne izgleda ni pregledno ni uredno. Ali je toplo i poznato. I nudi radost otkrića. Možete sami nešto otkriti, možete i u ugodnom razgovoru sa nekim ko se zadesio tamo. Jer kod Radmila (i kad je bila Narodna knjiga i Nolit, mi smo uvek išli „kod Radmila") i dalje zalazi kvalitetan svet. I ima čak i prostora da se sedne i prelista. Tamo ste makar na kratko van ovog vremena. Tu knjige mirišu drugačije, skoro pa safonovski.

Zato, ako ste u Novom Sadu, ako ste pročitali ovaj blog a nameravate da nekome ili sebi poklonite knjigu, kupite je kod Radmila. Puno toga vidim, treba da se poklopi, ali šta nam teško? Opstanak ovakvih mesta su pokazatelj da nas još uvek ima i da čak i dalje nešto možda značimo. Njihov opstanak dokaz je i našeg.

I naravno, da ste mi svi čili, zdravi i veseli u srećnoj novoj godini.



Komentari (43)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Vojislav Stojković Vojislav Stojković 13:27 27.12.2020

Knjžara u Cetinjskoj

U jednom delu knjižare bio je okrugli stočić sa stolicama na kojima su sedeli mnogi velikani Beograda od Mome Kapora i Bogdana Tirnanića, preko Jovana Ćirilova, do Borisa Miljkovića, Tucka Dimitrijevića i Srđana Šapera. U tu knjižaru mladi ljudi su dolazili da bi slušali dobru šansonjersku muziku od Paola Kontea do Okudžave po izboru Bate, Ace i Ivice. Divno je to mesto bilo... KLIK

Uzgred, ništa nije falilo ni onim tetama u borosanama, doduše kakao kojoj.
aleksandarkarisik aleksandarkarisik 13:29 27.12.2020

Re: Knjžara u Cetinjskoj

Da, svaki grad koji drži do sebe, morao je imati takvo mesto. I mora ga imati. Eto, zaboravih taj element muzike. I kod Radmila se uvek sluša nešto dobro.
Черевићан Черевићан 13:54 27.12.2020

ad hoc

knjige opstanak dokaz je i našeg

кад животом
............уокруг,
књига вазда
....добар друг
aleksandarkarisik aleksandarkarisik 14:06 27.12.2020

Re: ad hoc

Vazda bilo&biti će.
maksa83 maksa83 14:48 27.12.2020

kakva slučajnost

Juče sam pročitao ovu priču:

What Happened When Henry Yao Almost Went Bust
aleksandarkarisik aleksandarkarisik 16:00 27.12.2020

Re: kakva slučajnost

A valjda u ovo vreme takve price budu učestalije. I dobro je da ih ima. E sad, da se ovde još nađe dovoljno njujorčana...
mikele9 mikele9 15:18 27.12.2020

Bili

smo drugari,kao klinci išli smo odelenje do odelenja u OŠ Đorđe Natošević. Kasnije, stalno sam odlazio u knjižaru na Limanu a posle u Nolit u SPENS-u. Često smo pijuckali kod njega u stanu u Porti iza Katedrale. Vreme čini svoje, retko odlazim u Novi Sad i nisam se dugo video sa Radmilom, što ne znači da često ne pomislim na njega. Hvala ti što ga otržeš od zaborava.
aleksandarkarisik aleksandarkarisik 16:02 27.12.2020

Re: Bili

Eto, nisam bez veze napisao da je tu dolazio kvalitetan svet. Onda smo se možda sigurno tamo sretali. Ja sam bio jedan od onih dosadnih klinaca što su se prošivali tamo.
mikele9 mikele9 16:12 27.12.2020

Re: Bili

Eto, nisam bez veze napisao da je tu dolazio kvalitetan svet. Onda smo se možda sigurno tamo sretali. Ja sam bio jedan od onih dosadnih klinaca što su se prošivali tamo.

Nisi, zaista je bilo kvalitetnih persona. Pored poseta njenoj kući, često sam se kod Radmila sretao sa Bogdankom. Divna, pametna, obrazovana žena puna pozitivne energije i inovativnih zamisli. Verovatno smo bivali ponekad zajedno u knjižari ali ja sam i onda za tebe bio matorac
angie01 angie01 17:39 27.12.2020

meni

su prvo bile najomiljenije knjizare Kultura u Marsala Tita- gde se moglo kupiti sta god pozelis uz strucne preporuke beskrajno finih prodavaca, kao i ploce:), pa Antikvarnica u Knezu, koja je bila prava pecina s blagom,...pa Prosvetina u Knezu, a onda Acina i Ivina u Cetiskoj i Plato na filozofskom,....sada je sve obrisano kao nepotrebno,..Geca Kon jos opstaje dok neko ne smisli kako da ga maznu za nesto "pametnije".
aleksandarkarisik aleksandarkarisik 19:19 27.12.2020

Re: Bili

Moguće. A onda samo ćutis i slušaš. A Bogdanka je stvarno bila pozitivac i energija. Uvek sam voleo sa njom da proćakulam. Kao i sa mnogima tamo, bilo je oplemenjujuće.
aleksandarkarisik aleksandarkarisik 19:22 27.12.2020

Re: meni

Što se Male velike knjige tiče, još opstaje. U Sokolskom domu je, to je arhitektonsko nasleđe, projektovao Tabaković i investitori se za sada nisu usudili da tu zađu. Za sad.
shmoo shmoo 20:36 27.12.2020

Геца Конова књижара - културно добро?

Knjižara “Geca Kon” u Knez Mihailovoj ulici je renovirana, u njoj majstori trenutno sređuju enterijer, otvaranje je predviđeno za februar sledeće godine, a njom će narednih pet godina upravljati “Službeni glasnik” kao zakupac. Ako prostor u međuvremenu ne bude vraćen u procesu restitucije.


ЛИНК


Nemamo nikakav materijalni interes u ovom procesu, već pomažemo da se sačuva najstarija beogradska knjižara i spasu zaposleni koji su godinama na minimalnim i neredovnim primanjima, ističu u “Službenom glasniku”, govoreći o sporazumu o poslovno-tehničkoj saradnji sa “Prosvetom” i odgovarajući na sumnje dela doskora zaposlenih u tom preduzeću da je to uvod u “gašenje 'Prosvete' pod plaštom 'strateške saradnje' sa 'Službenim glasnikom'” i potpuno preuzimanje knjižare “Geca Kon” u centru Beograda.



ЛИНК



А пошто се у Београду и у Србији у последњих 20-30 година сасвим изненада појавило толико њих који тврде да им је нека баба или прабаба Јеврејка (почело то још деведесетих због добијања израелског пасоша) па на основу тога траже реституцију те имовине, не чуди ме што су се јавили и неки наводни наследници Геца Кона који кроз процес реституције траже да им се врати тај атрактивни простор у Кнез Михајловој (као и Конова кућа у Добрачиној 30 код Чукур чесме).


Zahtev za restituciju podneli su i Jevrejska opština, a i neki navodni naslednici Gece Kona. Ti navodni naslednici, iako se tvrdilo da on nema naslednike, pojavili su se, i oni su naslednici po nekoj liniji od nekog zeta, što je malo neobično, dobili su vreme da dostave dokumentaciju da dokažu da su pravi naslednici. I onda je direktor Vukasović pričao kako je dobio uveravanja od Agencije za restituciju da to sigurno neće biti rešeno u narednih pet godina i da je zbog toga sklopljen ugovor na to vreme sa “Službenim glasnikom” – priča Marijana Milenković.



Једино што поуздано знам јесте да је читава породица Геца Кона страдала у Холокаусту и да је једини који је преживео заиста био један зет, извесни Бата Херцог, који се почетком Другог светског рата затекао у Швајцарској те тако био ван домашаја Немаца. Шта се после с тим човеком догодило, где је живео и како је живео и са ким, то не знам.


Углавном, два мала прилога главној теми овог блога због оног увода нашег блогодомаћина у овај текст:


Vreme je praznika i darivanja. I hvala bogu, još uvek, knjige su čest poklon. Moglo bi i češće ali kakva nam je država, dobro je i ovako. I naravno, bar meni nije sve jedno gde ih kupujem.



Прилог 1:


Izdavači u strahu pred sutrašnjicom ( 10. април 2020. године - ЛИНК)


Прилог 2:


– Prva dva „talasa“ pandemije već su donela različita ograničenja u radu izdavačkih kuća i knjižara, otkazivanje svetskih i odlaganje najprestižnijeg domaćeg Sajma knjiga, ali to nije sprečilo četiri beogradska izdavača da u doba korone otvore nove knjižare u glavnom gradu Srbije. To su Buka, Geopoetika, Kreativni centar i Urban rids. Njima treba dodati i Lagunu sa dve nove knjižare u lancu Delfi – na Banovom Brdu u Požeškoj ulici i „Kod Vuka“, gde je zapravo reč o promeni adrese i povećanju prostora u Bulevaru kralja Aleksandra.



(26. октобар 2020. године - ЛИНК)


Биће да није ту ствар у држави него у друштву које је навикло да неко одозго треба да му води тај друштвени, па и културни, живот чекајући вазда нека решења да падну с неба уместо да појединци као делови тог друштва сами преузимају, у оквиру правила која им је држава дала кроз своје институције, сопствени живот у своје руке.

Поменути Радмило Мулић је очигледно био један од оних ретких у овом друштву који није никада чекао да му решења за сопствени живот падају са неба него је сам преузимао и сопствени живот и одговорност за њега у своје руке.

Е, сад... Зашто у овом друштву нема више таквих који су на то спремни него им је потребан старатељ у виду државе јер кривца за сопствени промашени живот увек траже у неком другом а не у себи, то је веома дуга прича са тешким наслеђем за шта је потребно много година и васпитавања и образовања да би такви који чекају да им решења за сопствени живот падну с неба били коначно у мањини у овом друштву у Србији.

Боље да ту тему и не отварамо овде, она је за неки посебан блог.






aleksandarkarisik aleksandarkarisik 01:56 28.12.2020

Re: Геца Конова књижара - културно добро?

А пошто се у Београду и у Србији у последњих 20-30 година сасвим изненада појавило толико њих који тврде да им је нека баба или прабаба Јеврејка (почело то још деведесетих због добијања израелског пасоша) па на основу тога траже реституцију те имовине, не чуди ме што су се јавили и неки наводни наследници Геца Кона који кроз процес реституције траже да им се врати тај атрактивни простор у Кнез Михајловој (као и Конова кућа у Добрачиној 30 код Чукур чесме).

Pošto sam i sam ja potražilac u procesu restitucije, ne bih olako odbacio mogućnost da je neko stvarno pravni naslednik Gece Kona. Mada, blisko je pameti i da neko pokušava nešto što pristojan čovek ne bi. U ovom slučaju, rekao bih da je konstelacija takva da država neće dati nekom takav prostor osim ako stvarno ne mora. Ukoliko su naslednici legalni, moraće da se baš pomuče da ga vrate, ako nisu, nema šanske da ga dobiju.
Прилог 1:


Izdavači u strahu pred sutrašnjicom ( 10. април 2020. године - ЛИНК)


Tačno je to. Međutim iza Radmila Mulića ne stoji veliko preduzeće. I izdavačke kuće su nešto drugo, o Službenom glasniku da ne govorim. Ovo je mali, topao, porodični biznis građen ljubavlju i predanošću. I mesto gde se mogu naći knjige koje su značajne a ne mugu se skoro nigde drugde naći. I osim nas koji to umemo da cenimo i koristimo, ovakvi fenomeni nemaju šansu.

Биће да није ту ствар у држави него у друштву које је навикло да неко одозго треба да му води тај друштвени, па и културни, живот чекајући вазда нека решења да падну с неба уместо да појединци као делови тог друштва сами преузимају, у оквиру правила која им је држава дала кроз своје институције, сопствени живот у своје руке.

Поменути Радмило Мулић је очигледно био један од оних ретких у овом друштву који није никада чекао да му решења за сопствени живот падају са неба него је сам преузимао и сопствени живот и одговорност за њега у своје руке.

Е, сад... Зашто у овом друштву нема више таквих који су на то спремни него им је потребан старатељ у виду државе јер кривца за сопствени промашени живот увек траже у неком другом а не у себи, то је веома дуга прича са тешким наслеђем за шта је потребно много година и васпитавања и образовања да би такви који чекају да им решења за сопствени живот падну с неба били коначно у мањини у овом друштву у Србији.

Боље да ту тему и не отварамо овде, она је за неки посебан блог.

Nema spora da Radmilo Mulić jeste neko ko nije čekaoda mu ništa padne s neba. Evo linka na koji me je već u komentarima podsetio dragosevacsutra
Međutim, nešto je i do države koja je dužna da stvori ambijent sa mnogo manje nepoznatih u jednačini nego što je to ovde slučaj. Jeste, to je tema za poseban blog.

shmoo shmoo 07:16 28.12.2020

Re: Геца Конова књижара - културно добро?

aleksandarkarisik

Pošto sam i sam ja potražilac u procesu restitucije, ne bih olako odbacio mogućnost da je neko stvarno pravni naslednik Gece Kona. Mada, blisko je pameti i da neko pokušava nešto što pristojan čovek ne bi. U ovom slučaju, rekao bih da je konstelacija takva da država neće dati nekom takav prostor osim ako stvarno ne mora. Ukoliko su naslednici legalni, moraće da se baš pomuče da ga vrate, ako nisu, nema šanske da ga dobiju.


Да, ни ја не одбацујем ту могућност. Ипак, док се не утврди да ли је то тачно или није, мора да остане онај атрибут "наводни" уз то "наследници".

Tačno je to. Međutim iza Radmila Mulića ne stoji veliko preduzeće. I izdavačke kuće su nešto drugo, o Službenom glasniku da ne govorim. Ovo je mali, topao, porodični biznis građen ljubavlju i predanošću. I mesto gde se mogu naći knjige koje su značajne a ne mugu se skoro nigde drugde naći. I osim nas koji to umemo da cenimo i koristimo, ovakvi fenomeni nemaju šansu. Nema spora da Radmilo Mulić jeste neko ko nije čekaoda mu ništa padne s neba. Evo linka na koji me je već u komentarima podsetio dragosevacsutra
Međutim, nešto je i do države koja je dužna da stvori ambijent sa mnogo manje nepoznatih u jednačini nego što je to ovde slučaj. Jeste, to je tema za poseban blog.



Утолико је његова, Радмилова, улога и значајнија и има већу тежину. Његова и улога људи сличних њему у једном друштву.

А држава? У овом времену... ? (неолибералног капитализма? не знам како бих ово назвао)

Хм... Да, посебан блог. Можда чак и више блогова.

angie01 angie01 13:19 28.12.2020

Re: Геца Конова књижара - културно добро?

Međutim, nešto je i do države koja je dužna da stvori ambijent sa mnogo manje nepoznatih u jednačini nego što je to ovde slučaj.


pa normalno- drzava je duzna da stvori uslove i da ima mehanizme koji omogucavaju da ti uslovi funkcionisu, kao i za sve ostalo sto se tice zivota grajdna, zato i postoji kao dogovoreni sistem i zato se placaju porezi, pdvovi i ostali haraci,...

tupljenja da "ne treba niko da ceka da mu drzava nesto" su samo jeftina pokrivanja oligarhijskih konstrukcija, gde je jednoj grupi bliskoj vlasti omoguceno sve, a svi ostali su tu da se "snalaze" u neuslovima....iakosu ti svi drugi
u takvoj raspodeli, obicnooni koji sve jedini finansiraju, ovi prvi su samo korisnici.
shmoo shmoo 13:46 28.12.2020

Re: Геца Конова књижара - културно добро?

Јефтина су исто онолико колико и тупљења људи којима је увек неко други крив за живот какав имају, а не запитају се никада шта би сами могли да учине са својим животом да би се боље осећали док га живе.

angie01 angie01 15:13 28.12.2020

Re: Геца Конова књижара - културно добро?

Јефтина су исто онолико колико и тупљења људи којима је увек неко други крив за живот какав имају,


a gde si tacno nasao nesto takvo?...da bar zalici,....pa da ovo tvoje proseravanje bude neka logicna replika na moj komentar?
st.jepan st.jepan 20:37 27.12.2020

...

...
audrey92 audrey92 20:52 27.12.2020

da, kupujem

Kupujem svaki put kad sam tamo knjige kod Radmila i supruge. Ne živim odavno u Novom Sadu i ne mogu da pohvatam sve te nove knjižare, Laguna, Vulkan i kako se već zovu, gde ima više igračaka i poklončića nego knjiga, a i knjiga samo bestselira u najjeftinijem omotu. Kod Radmila je atmosfera kao u stara predkapitalistička vremena, knjige po podu, po stolicama, vise s plafona, na galeriji, okolo posteri, grafike, sobno bilje, čitav zid knjiga o umetnosti (film, arhitektura...), sasvim nekomercijalna atmosfera. Oni sede za kasom dok ja polako, a treba mi oko 45-60 min da obiđem sve, pregledavam knjige i pravim gomilu za kupiti. Tu vreme kao da je stalo... Ima starih, rasprodatih izdanja, stripova, stručnih knjiga svih vrsta, dečijih stvari...
Meni je svaki put neshvatljivo da ta knjižara opstaje i u to u centru grada, da niko od novokomponovanih trgovaca nije bacio oko na taj ipak velik prostor. Ne znam ko Radmila brani i čuva, ali hvala mu.
I da, na izlazu iz knjižare je tobogan, pored stepenica.
dragosevacsutra dragosevacsutra 22:02 27.12.2020

Re: da, kupujem

aleksandarkarisik aleksandarkarisik 01:26 28.12.2020

Re: da, kupujem

Kupujem svaki put kad sam tamo knjige kod Radmila i supruge. Ne živim odavno u Novom Sadu i ne mogu da pohvatam sve te nove knjižare, Laguna, Vulkan i kako se već zovu, gde ima više igračaka i poklončića nego knjiga, a i knjiga samo bestselira u najjeftinijem omotu. Kod Radmila je atmosfera kao u stara predkapitalistička vremena, knjige po podu, po stolicama, vise s plafona, na galeriji, okolo posteri, grafike, sobno bilje, čitav zid knjiga o umetnosti (film, arhitektura...), sasvim nekomercijalna atmosfera. Oni sede za kasom dok ja polako, a treba mi oko 45-60 min da obiđem sve, pregledavam knjige i pravim gomilu za kupiti. Tu vreme kao da je stalo... Ima starih, rasprodatih izdanja, stripova, stručnih knjiga svih vrsta, dečijih stvari...

Pamtim i njegov kombi engleske registracije sa volanom na desnoj strani kojim je odnosio naše knjige tamo i odatle donosio koješta zanimljivo. Dobro si opisala prostor. I volim što ideš tamo. Da, sede za kasom jer su nenametljivi. Ali ćeš brzo dobiti željenu informaciju, ljubazno a sa njima se ima i tema ako se želi. Ali ti to znaš sigurno.




Meni je svaki put neshvatljivo da ta knjižara opstaje i u to u centru grada, da niko od novokomponovanih trgovaca nije bacio oko na taj ipak velik prostor. Ne znam ko Radmila brani i čuva, ali hvala mu.


Neshvatljivo jeste ali opstaje. Valjda je tome doprinela prekaljenost Radmila kroz razne periode i previranja. Opstaje i kao što rekoh, jer nas još ima.

I da, na izlazu iz knjižare je tobogan, pored stepenica.

Jeste, hvala što si me podsetila. Obe moje ćerke su se tu spuštaledok sam razgledao i ćakulao sa nekim.
aleksandarkarisik aleksandarkarisik 01:27 28.12.2020

Re: da, kupujem

dragosevacsutra


jos o radmilu

Hvala. I treba da se zna. Ima toga još ali nije sve za blog. Biće za ozbiljniju studiju.
nikvet pn nikvet pn 19:36 28.12.2020

Re: da, kupujem

Домаћине види пп.
nikvet pn nikvet pn 18:12 29.12.2020

Re: da, kupujem

Доматјине, ја сам од тебе крајње изненадјен и увредјен.

(Намргођени љутити смајли)

Пре свега блог ти је леп. Довољно да ме подене да се активирам па да понешто и помогнем, и то практично јер помоћ на речима мање ценим. Дакле синуло ми да човеку пошаљем пар примерака своје књиге нека ради с тиме шта хоће. Ако сам ја аматер продао прво издање продаће и он профи само тако. Па нек придода у пазар, ето од мене.

И сад шта, ја од тебе тим поводом на пп тражим адресу да помогнем а ти не само да је не дајеш него још угасиш опцију пп!? Разочарао си ме као човек и као комуниста.

Но добро, нећу патити него послушати ово сјајно дете од 8г, унуче мог школског које ме од тебе таквог бацило на сасвим супротну страну.






Neues aus der Nachbarschaft Neues aus der Nachbarschaft 21:47 27.12.2020

Hey Joe i to je to

Kod njega sam kupio prvi broj Despotovog casopisa Hey Joe.
Bilo bi dobro da ima online prodaju.
Odlican blog.
dragosevacsutra dragosevacsutra 21:52 27.12.2020

Re: Hey Joe i to je to



za blog i sve komentare.

Upoznao sam Radmila - bio nekoliko puta u knjizari, doduse pre skoro dvadesetak godina... jedno zaista sjajno mesto.

leti vreme..
aleksandarkarisik aleksandarkarisik 01:28 28.12.2020

Re: Hey Joe i to je to

Kod njega sam kupio prvi broj Despotovog casopisa Hey Joe.
Bilo bi dobro da ima online prodaju.
Odlican blog.

Hvala. Za to smo se borili :)
Da, valjalo bi.
aleksandarkarisik aleksandarkarisik 01:29 28.12.2020

Re: Hey Joe i to je to

dragosevacsutra


za blog i sve komentare.

Upoznao sam Radmila - bio nekoliko puta u knjizari, doduse pre skoro dvadesetak godina... jedno zaista sjajno mesto.

leti vreme..

I hvala Bogu, još je tu. I bilo bi dobro da bude još dugo.
st.jepan st.jepan 13:44 28.12.2020

Bata Knjiga

Beogradski pandam Radmilu Muliću bio je ovde već pomenuti Bata Dramićanin - čuveni Bata Knjiga. Na svaki način vanserijski lik. Intrigantan do te mere da je jedan moj poznanik, inače inženjer koji se s njim pomalo družio, a koji se ranije nije bavio pisanjem, o njemu napisao vrlo zanimljivu knjigu. Čitao sam je u rukopisu, ne znam da li ju je objavio. Verovatno nije, jer njegov junak ne voli publicitet.

Bavio se Bata ne samo prodajom, već i izdavanjem knjiga (npr. Oklopova „Kalifornija“), ali i mnogim drugim, od knjižarstva i izdavaštva vrlo udaljenim poslovima. Nakon što mu je (1997), zajedno s celim JDP-om, izgorela knjižara, uleteo je u biznis, i skoro sasvim nestao iz javnosti.

Edit:
Skratio komentar.
maksa83 maksa83 14:12 28.12.2020

Re: Bata Knjiga

st.jepan st.jepan 15:07 28.12.2020

Re: Bata Knjiga

maksa83

Today you, tomorrow me.(Have you ever picked up a hitch-hiker?)

O, da, puno puta.
Naročito u mladosti, kad sam imao nekakav razvaljeni kombi kojim sam često odlazio u Dalmaciju. Kroz Bosnu, izigravao je lokalni autobus. Uvek pun lokalaca i (najverovatnije lažnih) đaka pešaka.

I ja sam stopirao. Kao student po Evropama, a kao gimanzista, vrlo često do Novog Sada (imao sam tamo sestru, a ona ansambl drugarica, pred kojima sam izigravao "frajera iz BeOgrada" ). Jednom, stao mi neki kombi, a u kombiju, poznata faca. Bok'te, Mika Antić! Nije pokupio samo mene, u kombiju je već bilo nekoliko klinaca. Negde kod Inđije, sve nas je častio ručkom.
aleksandarkarisik aleksandarkarisik 15:35 28.12.2020

Re: Bata Knjiga

Upoznao sam Batu Dramićanina, držao je knjižaru u SNP-u u vreme upravnikovanja Ljubiše Ristića. Tamo je radila moja tadašnja devojka a i nekolicina njih iškolovanih baš kod Radmila. Delovao je zanimljivo i živopisno. Ali nisam ovo znao. Hvala što si podelio sa nama. Takve stvari treba da se znaju.
maksa83 maksa83 16:59 28.12.2020

Re: Bata Knjiga


Mora uvek ova pesma uz priču o autostoperima.

haklberi_tom haklberi_tom 17:45 28.12.2020

Re: Bata Knjiga

maksa83

Mora uvek ova pesma uz priču o autostoperima.


Jedan je Tom!
Saćemo malo slušalice na uši - pa Tomov opus.
alselone alselone 18:06 28.12.2020

Re: Bata Knjiga

maksa83

Today you, tomorrow me.



Pre 10ak godina idemo drugi i ja na svadbu ubosnu. Taman krenuli i na vencu nam pukne guma. Stanemo na onu pumpu na vrhu i petljamo na promenimo gumu. A ne ide pošto ključ proklizava. A ne smemo ni za zapnemo puno što smo se upicanili u neka odela.

I tako se nešto borimo kad staje mečka slon. Izlazi Ciga da sipa gorivo za tipa 400 dinara i vidi nas da petljamo. Dodje i pita u čemu je problem. Objasnimo.

Uvati neki svoj ključ, čas posla odvrne, skine točak, stavlja drugi i onako čučeći gleda u nas prema gore i kaže "jeste vi neka gospoda".

Nikad se gluplje nisam osećao. :)

Onda smo njemu, deci i ženi kupili nekih slatkiša na pumpi, da se makar malo zahvalimo.
kamilo_emericki kamilo_emericki 22:00 28.12.2020

Re: Bata Knjiga

maksa83

Today you, tomorrow me.

Kad prebiram po uspomenama iz šoferskog života po putevima Jugoslavije uvijek mi osmijeh izazivaju sjećanja na stopere koje sam vozio, na ljude koji su mi pomagali u nevolji ili kojima sam ja pomagao.
Mislim da su ti susreti jako uticali na moj život i moj odnos prema ljudima.
Malo o "zloupotrebi" pomagača.


st.jepan st.jepan 00:44 29.12.2020

Re: Bata Knjiga

Upoznao sam Batu Dramićanina... Hvala što si podelio sa nama. Takve stvari treba da se znaju.

Ma ne znam, možda "nisam trebo".
Jbg, impuls.
alselone alselone 18:03 28.12.2020

Nisam znao za tu knjižaru

Ranije sam išao u onu kod Izvršnog veća a pošto se par puta zatvarala i menjala vlasnike, prešao sam u ove "globalističke", po tržnim centrima, gde mi je najlakše da dodjem.
aleksandarkarisik aleksandarkarisik 01:07 29.12.2020

Re: Nisam znao za tu knjižaru

Pa to ti je tek pedesetak metara dalje od one kod Izvršnog veća. Bliže nego "globalističke". Eh, Izvršno veće, odavno nisam čuo da to neko tako zove. Super
dragosevacsutra dragosevacsutra 15:27 29.12.2020

Re: Nisam znao za tu knjižaru



I cuvena spica novosadskog tv dnevika u pet sa zgradom izvrsnog veca; i onaj celavi madjarski voditelj/sport sa jednim jedinim pramenom kose preko cela...

iz tog doba ostade mi jedino 'juno potkivano kedveeese zuuing' ili nesto tako (bar sam ja to tako cuo kao petogodisnjak); malo ali sasvim dovoljno da se i danas zajebavam povremeno sa ovim mojim madjaricama :)


eh radosti... vreme bratstva i detinjstva....
pecaros pecaros 02:46 29.12.2020

...

kvalitetan svet


Ružnog li izraza. A već se pojavljivao na blogu. Normalan čovek ne bi poželeo da ga svrstaju ni među kvalitetne, a kamoli među ove osujećene. Jer, sve što je manje od biti kvalitetan je definitivno ponižavajuće, bio ti tek nešto manje kvalitetan, ili dibiduz nekvalitetan.

Htelo se reći - tamo je dolazio kulturan, kreativan i pametan svet, što onima koji to nisu ostavlja nadu da su, ako ništa drugo, makar lepi.
dragosevacsutra dragosevacsutra 15:28 29.12.2020

Re: ...

ja pre spadam u kvantitetan svet

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana