Ove godine smo baš omanuli sa praćenjem NFL sezone. Od Stefa ni traga ni glasa (nadam se da je dobar, zdrav i nasmijan), a i sam imam puno razloga za ozbiljnu samokritiku po tom pitanju.
No, šta je tu je, propustili smo ligaški dio, skoro čitav plej of, i ostalo nam je da se vadimo sa Super Bowlom. Ionako se na kraju samo titula računa.
Dakle, u 55. po redu SB-u, koji će se, baj d usput, održati u ponedeljak 07. Februara na Raymond James Stadium u Tampi, sastaće se prošlogodišnji šampion Kanzas Siti Čifsi i Tampa Bej Bakanersi. To je ujedno i prvi put da će jedna ekipa igrati u SB-u na svom stadionu.
Da pretrčimo ukratko i kroz ovogodišnja dešavanja u NFL-u. Kao i obično imali smo uzbudljivu sezonu, s mnogo dobrih mečeva i nekolicinom timova koji su s punim pravom nišanili učešče u utakmici o kojoj je i ovaj blog.
Čifsi su do finala došli prilično glatko, mada ne i ubjedljivo. Mnogi će reći da nisu ni imali potrebe da ubace u 5. brzinu. Do zadnjeg kola, u kojem su odmarali neke od glavnih igrača, imali su samo jedan poraz, od Rajdersa.
Dobar dio sezone, tj. 11 kola, Pitsburg Stilersi bili su (jedini) neporažen tim, mada se i tada vidjelo da nisu baš tako dominantni kao što im je saldo pokazivao. U finišu sezone doživjeli su 4 poraza, pa čak nisu bili ni prvaci svoje divizije.
Za to su se pobrinuli preporođeni vječiti gubitaši Klivlend Braunsi, koji su bili jedno od najprijatnih (uslovno rečeno) iznenađenja sezone. Njihov trkački duo Čab -Hant je definitivno najbolji u NFL-u.
Od timova koji su bili ozbiljni kandidati za titulu treba napomenuti Bafalo Bilse. Sjajan tim, popunjen po svim linijama, s vrhunskim qb-om Džošom Alenom, Bilsi mogu s velikim optimizmom da gledaju u susret novoj sezoni. Ipak u finalu AFC konferencije sudarili su se sa Čifsima, koji su trenutno klasa za sebe. Naročito u ofanzivnom segmentu igre.
U NFC konferenciji imali smo tri legendarna qb-a raspoređena u tri favorita. Standarno, kao uostalom već godinama unazad, Grin Bej Pakerse je predvodio Aron Rodžers, koji je i najozbiljniji kandidat za MVP nagradu. Definitivno mu je ovo bila jedna od najboljih sezona, ali…Nju Orleans Sejntsi su gurali odlično predvođeni Hal oF Fejm veteranom Dru Brisom, koji se najvjerovatnije oprostio od aktivnog igranja. Povrijede i godine dobrano su izopstruirale Druov učinak u potonjim mečevima i donekle mu zagorčale odlazak u igračku penziju.
I Pekersi i Sejntsi zaustavljeni su u plej ofu od Tampa Bej Bakaners koje je predvodio niko drugi do GOAT lično. Tom Brejdiju očigledno ne pada na pamet da se penzioniše.
Njegov prelazak u Tampu, inače je bio najveći događaj prelaznog roka. Za sobom je doveo reaktiviranog Gronka, a uskoro im se pridružio i Antonio Braun, koji je izgleda napokon rješio da smanji dramoseranje i život na instragamu.
Nevjerovatno koliko je Tom Brejdi promjenio mentalitet i filozofiju tima sa Floride. Da se razumjemo, Tampa je već imala odličan tim. Strašan hvatački par Godvin, Evans, kojem se u napadu pridružio i odlični raning bek Leonard Fornet iz Jaguarsa, sigurno su olakšali Brejdiju odluku gdje će da nastavi svoju karijeru nakon 21 godine u New England Patriotsima. Brejdi čak nije ni igrao ove godine na svom najboljem nivou. Imao je nekoliko nevjerovatno dobrih ostvarenja, ali i par loših izdanja . Ipak njegov lideršiping, samopuzdanje koje preliva na sigrače, kao i ultimativna radna etika, posvećenost i timski duh, od Tampe su napravili tim koji s velikim šansama ulazi u veliko finale.
No, titule u NFL-u nema bez kompletnog tima, a Tampa ima odbranu za svaki respekt. - jaku prednju liniju na čelu s ogromnim i eksplozivnim veteranom Suhom (igrao protiv Brejdija u SB-u prije 2 godine), odličnih pas rašera Džejsnon Pijer Pola i Šak Bareta, pa do najboljeg para centralnih lajnbekera - Lavonte Devida i Devin Vajta. Kad bi Brejdi popusti, odbrana bi bila ta koja je dobijala mečeve. Problem može biti seknderi, iako su u PO-u imali nekoliko ključni presjecanja, naročito protiv New Orleansa, s obzirom da se igra pasom Kanzas Čifsa do sada pokazala kao nerješiva enigma za sve protivnike.
Tom Brejdi će dati sve od sebe da se u 43. godini domogne i 7. prstena (ovo mu je 10. nastup u Super Bowlu) i tako dodatno zacementira svoj GOAT status, i to ne samo u NFL-u.
No, s druge strane za protivnika će imati mlađahnog Patrika Mahomsa, za kojeg mnogi već sad tvrde da će nadmašiti i samog Brejdija. Definitivno ima početak karijere o kojem je Brejdi mogao samo da sanja. U 3 godine od kad nastupa kao startni qb, Mahoms ima jednu titulu MVP-ja sezone i jedan osvojeni SB, u kojem je takođe bio MVP. Ove godine će vjerovatno izvisiti u ligaškoj MVP trci, i to od pomenutog A.Rodžersa, al je zato Lombardi trofeju nešto bliži od Brejdi Toma.
Napad Čifsa je vjerovatno najbolji u istoriji NFL-a, bolji čak i od legendarnog The Greatest Show on Turf (napad Remsa iz 1999/2000 kojeg su predvodili Kurt Voren i Maršal Foulk).
Trevis Kelsi je ove godine ubjedljivo najbolji tajt end lige, a Tarik Hil je u potpunosti valorizovao svoj brzinsku superiornost i čelični hvat. Harden i opravljeni Semi Vatkins takođe daju veliki doprinos furioznoj eksplozivnosti i nepredvidljivosti tog napada. Jednostavno toliko dobrih opcija imaju, da je to nemoguće sve ispokrivati. Naročito kad im loptu baca topdžija-mađioničar Mahom.
I napad trčanjem kojeg nose ruki rb Klajd Edmond Hileri , Vilijams, Le Von Bell itekako zna da zagorča život protivničkoj odbrani.
Odbrana Čifsa, nije na nivou njihovog napada, al interesantno da uvijek iskorači onda kad je to najpotrebnije. Kao recimo u prvom kolu plej ofa, protiv opasnih Braunsa, kad je Mahoms morao da napusti utakmicu zbog povrijede. Tad je odbrana žestoko čuvala vodstvo i nije dozvolila Braunsima da iskoriste očigledni ofanzivni hendikep ekipe iz Knzas Sitija. Na visini su bili i u finalu konferencije, protiv odličnih Bilsa.
Tokom ligaškog dijela, u dosta slučajeva izgledalo je kao da se Čifsi dosađuju i igraju sa 3/4 mogućnosti. Nisu djelovali dominantno, i dosta utakmica su dobili sa svege 4 poena (i manje) razlike, iako su do zadnjeg kola, kada su odmarali Mahomsa i još neke glavne igrače, imali samo jedan i to tjesan poraz od Rajdersa. Ipak u PO, kad je došlo stani-pani, vidjela se očigledna razlika u kvalitetu naspram drugih (odličnih) ekipa.
Rekao bih da Čifsi imaju još jednu bitnu prednost, a to je Endi Rid. Glavni trener i genijalni ofanzivni strateg. Vjjerujem da je Endi sačuvao par taktičkih trikova za samo finale. Baš kao i prošle godine (ko je gledao, zna o čemu pričam ;)).
S druge strane, Tampi igranje na svom terenu neće mnogo pomoći, pošto je broj gledalaca ograničen, čime su najviše uskraćeni navijači domaćeg tima. Uglavnom su mjesta podjeljena zvanicama, ostalim timovima i sl. Opet, ako iko zna da zablista u SB-u to je Tom Brejdi (4 x MVP finala).
Od individualnih postignuća vrijedi spomenuti sezonu od istrčanih 2000+ jardi od strane raning bek Titana, Dejvid Henrija, koji je tako postao tek 8 čovjek u istoriji lige kome je to pošlo za rukom/nogom. Od odbrambenh igrača u igri za titulu denzivca godine figurišu samo dvojica kandidata – već legendarni difensiv tekl Los Anđeles Remsa, Aron Donald, (vjerovatno najbolji centralni linijaš ikad) i spoljni lajnbeker Pitsburg Stilersa, TJ Wat, mlađi brat čuvenog JJ Watta, koji je tu titulu osvajao 3 puta.
Što se mene lično tiče, važi kao i prošle godine – Go Chifes!