Ne znam kako vi, ali u poslednje vreme se osecam kao nekadasnji 9812. Jednom procitah negde da su ih u vreme nekadasnje Jugoslavije besomucno zivkali za najneverovatnije stvari, od recepata do resavanja ukrstenice. E ali onda su dosla nova vremena i poziv je poskupeo pa su se verujem znatizeljni i obuzdali.
Pitanja ali i odgovori su postali tempirana bomba sa sacekusama, navlakusama i ko zna cega jos ima. Ljudi su generalno zeljni da ih neko saslusa, a pitanje je upravo nacin uspostavljanja komunikacije. I mozda bi se to nekako i izdrzalo, da kad vam postave pitanje, dok se vi koncentrisete na nesto sto vas zanima kao lanjski sneg, osoba vas prekida, ne slusa odgovor i postavi jos par pitanja uzivajuci u svom glasu i kako se samo setila da se i za to zainteresuje.
Ovo nije samo stvar neke poslovne komunikacije, primecujem to i sa bliskim ljudima.
Odgovori su tek zeznuta stvar, kad pitate jednu stvar, kratko i jasno, a odgovor krece da ukljucuje sve moguce i nemoguce i nepotrebne informacije jer ta osoba je konacno dobila svojih par minuta slave. Ima slican momenat u jednoj sjajnoj predstavi nazalost skinutoj sa repertoara Ateljea 212 - Mala ljubav za mene ili sta plasi Vinsenta Prajsa. Da li je neko gledao mozda? Kad lik u predstavi prekida razgovor glumaca i sav vazan se raspituje da li je dim koji je pustio na trenutak ( deo scenografije )bio dobar? Tako je mene mladic iz obezbedjenja jednog faksa danas pitao, da li mi je dobro objasnio neku kancelariju i da li sam to isla na ispit, ali bio je fin, progovorili smo 30 sekundi..
I tako u jeku svih tih napornih komunikacija, drugarica me zamoli da proverim engleski sina joj preko kamere( osam godina uzrast ) Naravno, on se uzasne, krene da bezi od ambiciozne ali drage mi mame i neke tamo hororcine na kameri koja ce sad da ga neopisivo smori ( ovo sam bila ja ) U sred tog bezanja, neko spomenuo dinosauruse, na kom jeziku, vise se i ne secam. Gde me nadje! Ja sam bila manijak koji je znao sve zivo od Diplodoka do Brahiosaurusa. Dotrca osmogodisnjak na kameru, i kad smo krenuli da pricamo, pa ne zna se ko je bio srecniji, shvatila sam da me to i dalje uzasno zanima, a tek novootkriveni u poslednjih desetak plus godina,uffff.Mama je slusala sa uzivanjem, pricao se engleski sve u 28, da ne kazem 16, neko da dam omaz Diplodoku i skromnih 28 metara duzine dragog mi bica.