Na ovogodišnjem Giro d'Italia najbolje se snašao Egan Bernal, posle 16 završenih etapa nalazi se na prvom mestu Generalnog Plasmana sa 2min 24sec prednosti nad drugoplasiranim Damiano Carusom. Vođstvo je preuzeo pobedom na 9-toj etapi, i to sjajnim finišom na vrlo teškoj uzbrdici.
Na vrlo zahtevnoj i teškoj 16-toj Dolomites etapi sa finišom na najvišoj tačci Giroa 2239m, koja je zbog vremenskih uslova skraćena sa 212 na 153 kilometra, Bernal je ponovio sjajnu vožnju i trijumfovao u završnici ispred Romain Bardeta i Damiano Carusoa sa 27sec prednosti.
Bernal je tokom dosadašnjeg Gira uspeo da izbegne česte sudare, sjajno je vozio brdske etape, a takođe i one delove etapa koji su prolazili preko tucanika biache. Bilo je poprilično etapa sa tucanikom ove godine, a što je svojevrsno podsećanje na vreme prvog među velikima il campionisima Fausta Coppija.
Čini se da su organizatori izabrali rute sa smanjenom i vrlo otežanom pristupnošću, a koje neće toliko biti posećene od strane navijača. Ove brdsko seljačke etape su stvorile mnogobrojne probleme timovima, jer njihova uspešnost na etapi tada zavisi samo od iskustva vozača i njihove spremnosti da trenutno reaguju na sve dinamične promene u poretku. To nije često bilo vidljivo zbog prašine koja se diže, a timska kola su imala značajno otežanu dostupnost i nisu mogla blagovremeno da priđu u slučaju pada bicikliste, kvara bicikle, ili probušene gume.
Organizovani haos na Giru povećava dramatiku i nepredvidljivost, što vole mediji i navijači, ali takođe ugrožava bezbednost biciklista. Mnogi delovi etapa su veliki rizik, a ove godine smo videli dosta uskih puteva, kao i onih sa bankinama na obe strane, uz oštećeni asfaltni pokrivač na brdskim deonicama, i slabo obeležena pešačka ostrva i ulice po selima.
Pre početka trke nije bilo moguće predvideti sa sigurnošću ko će diktirati tempo tokom trke i na kraju trijumfovati. U opticaju je bilo više biciklista, koji su pokazali dobru formu ove godine, i očekivalo se da će oni zauzeti prvih 10 tak mesta na kraju trke.
Za Bernala, koji je važio za jednog od pretendenata za podijum, i sam njegov tim nije bio siguran u trenutnu formu obzirom na prošlogodišnju povredu leđa. Zato je i dobio neke od nepotrebnih zadataka u timu, kao što je podrška u brdskim sprintevima, što mu je trošilo snagu bez razloga. Ali sve se promenilo od 9 te etape, a i mnogi pretendenti na visoku poziciju u Generalnom plasmanu poput Lande i Sivakova su već ispali.
Teško je voziti trkaću (road) biciklu preko tucanika, kao i organizovati timski rad tokom trke. Rasuta podloga traži gume sa posebnom šarom za tu namenu, ali zato te gume pogodne za tucanik imaju vrlo veliki otpor na asfaltu i tada troše više energije bicikliste. Vidi se da nije mnogo timova imalo treninge na ovakvim etapama pre Gira, a čak i da jeste, situacija na nasutim putevima između njiva se brzo promeni, zbog vremnskih prilika. Suština je da se vozi na najtvrđem delu, ako je utabano točkovima motornih vozila, jer po sredini i sa strane je vrlo nestabilno i vrlo lako se gubi kontrola upravljanja. Na nekim deonicama smo videli da cela povrsina deluje rasuto, a tada je rad na bicikli izuzetno težak, jer biciklista mora da se pomeri unazad u sedlu i to više prema zadnjoj osovini točka, čime se povećava prijanjanje gume na podlogu i smanjuje proklizavanje. Tada se angažuju značajno više druge grupe mišića, koje nisu bile tako opterećene na predhodnim asfaltskim delovima etape, i vrlo verovatno traže više vremena za masažu i oporavak.
Posle današnjeg dana odmora ostaje još pet etapa do potencijalno dramatične ITT završnice, pojedinačna vožnja na hronometar, u Milanu. Naročito je teška sutrašnja 17 ta etapa sa finišom na vrhu Sega di Ala, i očekuje se da Bernal bude u vođstvu do samog kraja Đira. Biće zanimljivo u završnici, jer je poprilično duga 30.3 km ITT etapa, a moguća su i iznenađenja i velike promene u Generalnom Plasmanu i na podijumu, kao što je Hart priredio Hindleyu prošle godine, a Dumuoulin Quintani 2018.