[Umeš li lepotu?]
Toga dana bilo je desetak dece na Plaži. To jest, u plićaku. Srednje jaki talasi bili su im glavna atrakcija. Posmatrano sa strane, izgledalo je da su talasi postali tobogani, krila za letenje i ko zna šta još što su samo deca vešta da naprave. Samo su dva dečaka, braća gnjurila u potrazi za kamenom lepšim od prethodnog.
- Pogledaj ovaj!, ushićeno je viknuo jedan.
Među svom decom, prepoznao sam samo njih dvojicu, dečake od, pretpostavljam, 7-9 godina i njihovu sestru, devojčicu par godina mlađu. Oni su bili svakodnevni stanovnici Plaže. Za njihove roditelje sam, u nekoliko dana koliko sam dolazio na Plažu, čuo samo kako su mnogo dobri ljudi. Ali, mnogo dobri ljudi. Kul i gotivni za druženje, ali pre svega baš dobri.
Još od svojih godina, dečak u meni je želeo da pliva najdublje od svih. Pošto smo, zbog posla mojih roditelja, slabo letovali, kao mator sam uvek udovoljavao svom malom Ja i osvajao mesto najveće dubine u takmičenju sa ostalim kupačima. U takmičenju o kom oni, naravno, ništa nisu znali. Time je dečak u meni isijavao svoju fasciniranost morem.
I ovog leta držao sam trofej u dubini, osvojen dva dana ranije.
Sedeo sam na plaži kada su dve devojke ušle u vodu i zaplivale ka pučini. Opušteno su plivale, ćaskale, i plivale i opušteno ćaskale, i ćaskajući plivale i opušteno stale tek kada su im glave postale jedva primetne tačkice. Tik iza njih je prošao jedan od brodića koji su povremeno prolazili pored Plaže prevozeći turiste po moru. Otplivale su, skoro sigurno, dalje od mene.
Sačekao sam da krenu nazad i ušao u vodu. Na otvorenom moru je teško proceniti daljinu pa sam procenio da ću dovoljno daleko otplivati ako, kada bude brodić prolazio, budem sa njegove druge strane. Oni jesu imali svaki put drugu trasu, ali će poslužiti kao merni instrument.
Izabrao sam kraul, nestrpljiv da što pre stignem, ali sam vrlo brzo naučio da se on krši sa talasima. Sve vreme sam se borio protiv vode umesto da me ona nosi. I odustao sam.
Ispružio sam ruke, gledao u morsko dno i pustio more da me ljuljuška gore dole. I pitao se, da li se ovako osećaju bebe u stomaku. Tokom nežnog ljuljuškanja, more mi je šapnulo da ipak treba da plivam prsno. Zamahnuo sam par puta, ali sam vodu i dalje gurao iza, umesto da ona slobodno struji oko mene.
Osetio sam da pogrešno razumem talase. Mislio sam da će me talas u svom piku vući unazad na plažu, a da će povlačenje talasa i mene povući napred ka pučini. Ali nije. Kad zamahnem rukama u piku talasa odem poprilično napred, a u povlačenju talasa stojim - zamahnuo, ne zamahnuo. Bilo mi je potrebno tri talasa da shvatim more i uhvatim ritam sa njim. U piku zamahnem, u povlačenju dišem.
Posle podugačkog plesanja sa talasima primetio sam da se jedan brodić približava. Procenio sam da moram da sačekam da prođe, ali ću taman imati ideju o tome koliko sam daleko otplivao. Okrenuo sam se nazad ka Plaži. Dve devojke su skoro stigle na obalu. Graja dece se prostirala sve do mene. Plažu sam lako mogao da obuhvatim jednim pogledom.
Koliko je dobar osećaj biti među dobronamernim ljudima.
Brodić je stigao iza mene. Sa razglasa se čulo: Sa vaše desne strane nalazi se nudistička plaža na kojoj se kupaju PEEEDEEERIIIII!!!!!
Pogledao sam u pravcu brodića pokušavajući da lociram urlača, da mu dobacim da na plaži nit su svi gej, nit su svi nudisti, da ima nas koji smo goli i gej, ali da ima i strejt ljudi, i žena u toplesu i ljudi u kupaćim kostimima. I dece, čiji će dan svakako biti lepši bez njegovih govana. Sunce me je sprečilo da ga vidim tako što mi je bilo pravo u oči. Kao da je bilo ubeđeno da je bezvredno baviti se budalaštinama.
Sačekao sam da brodić prođe i krenuo sam nazad. Za sada mi je bilo dovoljno to dokle sam stigao. Pratio sam talase i more me je vrlo brzo vratilo na plažu. Pred plažom sam podigao pogled visoko iznad vode i poviše plaže su dva momka, zasićeni od sunčanja, otišla držeći se za ruke. Na plaži, ubavo makedonče koje sam odvojio za ovoletnju romansu, čekao je da vrati glavu na moj stomak gde je bila pre mog plivanja.
Okrenuo sam se ka moru i seo u plićak da me zapljuskuju talasi i izbace na obalu. Na par metara od mene su dvojica dečaka braće i dalje sakupljala kamenje, potpuno zaokupljeni svojim ozbiljnim, temeljnim radom. Malo dalje, nud otac je neumorno bacao svoju ćerku, njihovu sestru, sa kamena-stene dok se u njenom glasu čulo ushićenje. Pored je stajala nuda majka i skandirala svakom veličanstvenom skoku. Njihovi sinovi su bili glasno fascinirani svakim lepšim kamenom koji su pronašli. Puni radosti.