E, stvari stoje ovako - još daleke 2012. godine nagovorila sam mog R.-a da se registruje na Blog, sve u nadi da će pre ili kasnije rešiti da piše o svojim iskustvima sa planinarenja po Albaniji. Očigledno, to se nikada nije dogosilo, a izgovori su bili razni. No, u svojoj nameri nisam odustajala, tako da sam sinoć, kao uzgred, rekla da bih rado njegov status na Fejsbuku sa poslednjeg pohoda objavila kao blog. Na moje nemalo zaprepašćenje odmah je pristao. Dakle, negde ipak postoji i neka srećna zvezda ili , drugim rečima - čekanje se ( ponekad ) ipak isplati.
Inače, planinarenjem je aktivno počeo da se bavi pre dvadesetak godina, kada se učlanio u Planinarsko-skijaško društvo Kopaonik. Prvi uspon mu je bio na Rajac ( vrh Suvobora ), prvo osvajanje Prokletija 2016. godine, kada je iz Crne Gore popeo Maja Jezerce, njihov najviši vrh.
Na njega se ponovo vratio dve godine kasnije, ali ovog puta penjući sa južne, albanske strane iz doline Tet.
U međuvremenu je odlazio na razne planine po Srbiji i Crnoj Gori, učestvovao u trkama preživljavanja sa kojih je donosio najsjajnija odličja, popeo Elbrus, planirao da osvoji Akonkagvu, ali kombinacija nedostatka ekipe za taj poduhvat i kubure sa novcem su ga u tome omeli.
Ipak, jednom do dva puta godišnje vraćao se Albaniji, zaljubljen u divljinu njenih planina. Usput je koristio priliku da obiđe i albansko primorje - prvih godina severni, jadranski deo, a ove, proletos, i južni jonski.
Pre neki dan se vratio sa svog devetog uspona na Maja Jezerce:
Maja Jezerce 2694 m i Maja Rosit 2524 m 13-16/08-2021. sa kampovanjem na jezerima na 1600 m.
Četiri dana smo proveli ovde. Danju planinarili, popodne plivali, a noću ostajali usamljeni kad se drugi planinari spuste ka Vusanju.
Sedneš iznad kampa pored jezera i dok tišina široko ćuti u Jezerskoj dolini sa punim ubedjenjem pomisliš - da, to je to.
Po ledniku ka najvišem vrhu Prokletija
Maja Bojs iza nas
Palme pod Jezercem
Red čokolade, red šlaga...
Maja e Kokervhke
Kroz bašte i prečice znane
Prokletije horizontalno i vertikalno
Ekipa na vrhu. Nismo mogli da se upišemo jer su sveske u sandučetu bile vlažne.
Deveti uspon sa raznih strana.
Široko je...
Ptičica u gnezdu
U ovom jezeru smo se najvise kupali. Kada na 1800 m.
Oko ovog jezera smo kampovali i iz njega pili vodu.
Ka Rositu iznad staze ka Valboni
Pod vrhom
Maja Rosit, vrh
Sišli i pošli
Pokraj kraških jama
Krajem dana, kupanje
U dnu se nazire Dolina Valbone i put ka Bajram Curiju
Sizif i Herkules
*Fotografije koje prilažem su delo Biljane Tadić, planinarke, trkačice kros kontrija i nastavnice fizike u jednoj beogradskoj školi
**R. je voljan da razgovara sa vama o svemu što vas interesuje. Oprostićete mu na ošišanoj latinici jer jednostavno nema volje ni vremena da se prebacuje na kvačice, što, naravno, ne znači da je nepismen.
***Deo fotografija sam okačila u samom tekstu, a deo ću da postavim u komentarima. Opisi fotografija su delo mog R.-a.
****Molim vas da se uzdržite od trolovanja barem u nekoliko prvih komentara, a posle... odvoljvam.