Htedoh reći,
u Srbiji ima više državnih službenika na ulici, u crnim kapuljačama,
nego onih službenika u kancelarijama, bez kapuljača.
To dostignuće bi moralo biti predmet pažnje, izučavanja, zar ne?
Naravno da ne. Ovde se ništa ne izučava. Ili se dotična pojava međ ljudima (i možda još nekim ljudima pride) upražnjava, ili se dotična pojava međ ljudima (i možda još nekim ljudima pride) još uvek ne upražnjava.
Studentkinje i studente Srbije su prošlog leta teškim pendrecima nemilosrdno tukli teško oklopljeni policajci nakon dvosatnog gađanja kamenjem od strane državnih službenika u crnim kapuljačama ili crnim maramama preko lica, kojom prilikom ni jedan od crnokapuljaša koji su kamenovali njihove teške oklope nije ni tučen ni priveden, za razliku od studentkinja, i studenata u letnjoj odeći koju su im prosečni srpski roditelji puni nade kupili većinom odvajajući od usta i zajmeći se.
Zidni muljar sa likom generala branili su ljudi u crnim kapuljačama, i to veoma hrabro, od žene koja je bacala kokošija jaja na isti taj zid. Ne, naravno, zbog lika nacrtanog na zidu, već zbog osećaja za javni red i mir. Zadivljujuće. Zakon, pa zakon, pa bilo šta ostalo. Onda, ko je to javno dobro (taj nesretni zid zgrade, ili privatno, stanarsko, vlasničko dobro, svejedno) po svojoj državnoj volji i izboru motiva prešarao likom dotičnog generala , a da službenici u crnim kapuljačama (i) tada nisu dežurali nad javnim dobrom, redom i mirom i nalovili likovne umetnike zidopisce?
Ko ne zna kakva je država, ne razume ni prirodu službe, a tada ni službenika, naročito onih u crnim ponjavama.
Nije to zlo. To je organizovano zlo, finansirano iz poreza uplašenih i dezorijentisanih ljudi unutar jedne države. Pljeskali ili se bunili protiv sve većih cena osnovnih životnih potrepština, oni ove crne službenike plaćaju svakako.
Smetaju crne kapuljače? Nikakav problem. Navući će oni bele, crvene, sive... - kakve god hoćete, tj. kakve god da su u trendu.