Čega to ne mogu da se setim, šta sam to zaboravio? Pišem na cedulicama, ukucavam rođendane u mobilni i opet mi se dešava da mi nešto promakne, zaturi se, izgubi se kao da ga nikad nije bilo!
Uglavnom to ne dozvoljavam sebi, napnem se mentalno, istražujem sebe, svoje misli, šta je bilo pre toga a šta posle. To nešto je između, u sredini. Vrloveoma često ga pronađem. Nekada to potraje a ponekad kada ga se manem, pojavi se bogtepita odakle! Ne volim da odustajem! A i to kada ga se manem je samo igra, jer sam svestan da ako ne mislim na to, ono će se kad tad pojaviti. Često su u pitanju sitnice, nevažne stvari, zaboravim da kupim hleb ili mleko ali dešava se da je po sredi nešto krucijalno. Eto pre neki dan pošaljem prijavu na konkurs za samostalnu izložbu u K..., pošaljem i radove i mislim završio posao. Sutra mi na E-mail stigne poruka da nisam poslao biografiju. Sve ljubazno i civilizovano, mole me da dopunim prijavu. Odradim to i izvinem se. Jebote, kao da mi je prvi put da konkurišem! Ili, obećam ženi da ću kupiti alu foliju i biber i dok se okrenem, zaboravim na to!
A ono, pišem na ceduljice, piši propalo, zaboravim ceduljicu ili gde sam je stavio. Pošto sam devica u horoskopu, precizan i tačan, uvek ostavljam stvari na određeno mesto i lako ih nalazim. No i to je počelo da se urušava. Iako do tančina poštujem svoje rituale, dešava mi se da promenim jedan detalj i onda sve krene naopako. Jedino sa slikanjem i čitanjem nemam problema. Pustim muziku koju volim, sednem za štafelaj i potpuno se unesem u slikanje. Ponekad toliko da i muzika postepeno odlazii u drugi, treći plan. Čitam od kako sam naučio slova! Nikada mi nije dosta čitanja. Upravo čitam Razmeđu azijskih filozofija meni dragog Čedomila Veljačića. Šta reći, uživam. Zanimljivo je da pamtim sve što pročitam! Dobro, ne baš sve, postoje imena i pojmovi koje Veljačić donosi u originalu pa mi je najteže upamtiti imena indijskih filozofa, posebno iz davnina. Mnoge znam, čuo sam za njih ranije ali mnoge ne mogu da zapamtim, pisana su im imena čas na Sanskritu, čas na Pali jeziku.
Otvorih malo pre blog, kad tamo jinks piše o ZABORAVU pa između ostalog: Ipak, neko će reći da pametno zaboravljanje možda i jeste stvar sreće, kao i odlika određenog vida inteligencije, ali da bi opet nekakav suštinski vid mudrosti morao na određeni način da predstavlja spoj dubokog pamćenja i pameti.
Kao i to da su možda ne i najmudriji, ali u svakom slučaju blaženi oni koji se u životu sećaju u principu samo dobrih stvari.
Od kad znam sebe tvrdim da slučaj ne postoji! Pišem ovo što pišem, nisam dugo otvarao blog i onda jinks! Šta reći osim da mnoooogo ljudi istovremeno misli na određenu stvar.