Ne znam kako vi, al' mene sve neka jeza podilazi od ovih slika. Ma ne paničim još, samo ozbiljno razmišljam ima li smisla praviti zalihe.
Mislim, za koliko dugo da ih pravim i šta, bre, da stavim na taj nesrećni spisak?
Brašno, so, šećer, konzerve, pirinač... Misli, Snežana, misli! Nisu ovi ljudi blesavi što prave zalihe, ili jesu? Aj ne budi naivna, vidiš da je sve otišlo u tri lepe. Kvasac! Dal da uzmem samo suvi ili i onaj živi? Hemija! Uh, prašak, tečnost za sudove, šampon i balzam, sapuni... Stani, bre, ne skači sa teme na temu. Aj prvo hranu - čokolada za kuvanje, margarin, začini... Svi začini mi trebaju. Baba mi pričala da su meso nekad čuvali u masti. Da l su mu nešto radili pre nego što ga zaliju? Ma nemam pojma, a i ko će da ti jede to meso. Daj nešto...
O bože, posle bombardovanja sam se zarekla da nikad više neću praviti zalihe!
Onda se setim kako me je uhvatila ista ovakva jeza onog groznog marta '99. pa sam čitave noći pekla neke keksiće sa cimetom, jer ako počne bombardovanje, isključiće struju, a sitna deca i znaš kako je, neka bude suve hrane zlu ne trebalo. Do prvog isključenja struje smo sve pojeli, pa otišli kod mojih i ložili u smederevac i ja mesila novu turu i tako dok nam se ti kolačići nisu smučili.
Moja mama se strašno nervirala, jer nam je puno dvorište stoke i u špaizu sve što jedna domaćinska kuća može da odgaji svojim rukama. Ćale se namučio da popravi pumpu i nije baš da nam je bunarska voda bila za piće, pa smo je pili prokuvanu. Prilično bljutava i neuporedivo čistija od one žute iz vodovoda. Njega najviše brinulo gde da nabavimo prave cigarete, jer je jednom doneo neki duvan i svi smo poskakali od sreće dok nismo zapalili. Sunce ti, posle druge cigare morali da peremo zavese, a obaška što smo iskašljali obe džigerice!
I preživesmo.
I ne pocrkasmo od gladi.
I zgužvam onaj spisak, jer ne mogu opet to da preživljavam. Dosta je za jedan život preživljavanja i spiskova i redova i pretnji i ratova i svih sranja koja smo podneli. I što neko reče - ako onaj pritisne crveno dugme, nećemo stići da pitamo šta bi! Odoh da spavam.
....
Ma nešto mi neće san na oči. Bože, gde bacih onaj spisak?