Pred svako pojavljivanje nove knjige pisca iz srpskog rasejanja (jedan deo tog prostora u poslednje vreme zovemo regionom), pitanja potencijalnih čitalaca su ista ili slična, a svode se na interesovanja o mogućim promocijama u Srbiji. Sa stanovišta čitalaca, pitanje je potpuno logično. Ali...
Tokom proteklih dvadeset godina, koliko kontinuirano pišem i objavljujem, moji odgovori na takva pitanja su uvek bili potvrdni. Naravno, i tada sam unapred znao da takva obećanja i zadovoljstvo susreta sa čitaocima imaju i svoju cenu. Nju sam, nošen ushićenjem koje se uvek javi pri pomisli da ćemo se ponovo sresti i razgovarati, uvek bio spreman da platim. To zadovoljstvo plaćao sam rizičnim poduhvatima švercovanja sopstvenih knjiga preko granice (jer mi, srpski pisci iz rasejanja, interesujemo izdavače i knjižare u Srbiji samo kada možemo da učinimo nešto za njih u zemljama iz kojih dolazimo, što znači da saradnju sa nama vide kao jednosmerni proces); organizovanje i plaćanje prevoza do mesta gostovanja; pronalaženje smeštaja i plaćanje istog i, na kraju, poklanjanje publici i domaćinima donetih knjiga (prodavao sam ih samo u dva slučaja, na insistiranje domaćina). Naravno, sve to podrazumeva i barem 3-4 dana odsustvovanja s posla od kog se živi.
Čast veoma retkim izuzecima, ali, za nedovoljno upućene, ovo je cena koju obično plaćamo kako bismo publici u matičnoj zemlji predstavili rezultate svog književnog rada. O tome zašto nas nema u izlozima tamošnjih knjižara već sam govorio i pisao mnogo puta, pa bih sada rado izbegao latentnu opasnost da samom sebi postanem dosadan.
Dragi moji, ovo vam ne pišem da bih vam dao do znanja da se više nećemo sretati na književnim večerima i razgovarati o nama zanimljivim temama, već kako bih vam predočio ono što nisam u mogućnosti da vam u par rečenica kažem, kada me pitate hoćemo li uskoro u vašoj sredini promovisati novu knjigu (koja uskoro izlazi iz štampe). Neposrednih druženja će svakako i dalje biti, ali iskreno, s obzirom na sve spomenuto, mislim da će do mojih redova, kao i do stvaralaštva mojih ostalih kolega iz rasejanja, čitaoci sve češće dolaziti prilikom nekih drugačijih susreta, zatim na rafovima biblioteka i na našim internet stranicama. Takvo je, valjda, vreme.