Svaki izborni ciklus pojede 4 godine.
Na svake 4 godine država je sve razlupanija i opljačkanija, mi smo 4 godine stariji, u odnosu na svet smo još zaostaliji nego pre 4 godine, vode i livade su nam još zatrovanije, a mladih za 4 godine iz zemlje ode na desetine hiljada.
Dete ti pođe u prvi razred i završi osmoljetku, a ti si i dalje u istom svetu, u istoj priči, u istim .... Nisi ni osetio da je između tog prvog i tog osmog razreda prošao jedan izborni ciklus, i još jedan, i za oba si se nadao da više ne može tako, nego će se nešto promeniti, dogoditi, a naročito si posle prvog rekao da ako je ovaj što je upravo prošao završio kako je završio, sledeći neće moći... Ali, nećeš vraga, završio se i on, na isti način. I slutiš da će i onaj naredni, kad ti dete već postaje punoletno... Neosetno, ispred nosa ti tako maknu pola života, a ti još stigneš samo da zaključiš da je stigla nova generacija mobilnih uređaja sa većim ekranima i bržim internetom koji ti daju veću mogućnost bega u imaginarni svet. Sad tamo pripremaš svoje iluzije oko onih narednih izbora...
Ako se izbori ne održavaju na svake 4, nego na svake 2 godine, sve to deluje duplo podnošljivije, zar ne?