Eksperimenti u blogovanju| Literatura| Život

KADA JE OVO PROČITAO, GROF OD MONTE KRISTA JE USTAO I...

horheakimov RSS / 19.02.2023. u 02:40

KADA JE OVO PROČITAO, GROF OD MONTE KRISTA JE USTAO I OTIŠAO DA SE OBESI

 

 Vendi je toliko jecala da joj je dijafragma pritiskala srce. Klečala je u snegu ispred ulaza u lavirint i nije mogla da se pomeri. Pokušavala je da smogne snage da dozove svog sina. Potpuno nemoćna, pala je u sneg, a tople suze dubile su rupice kroz naslagane pahulje. Tragovi stopala vodili su do njene glave. Bili su to tragovi goluždravog, ali snažnog mladića, po snežnoj mećavi obučenog samo u nakupljenu togu, presečenu jakim opasačem. Pojava koja je ulivala strahopoštovanje, nešto što njen Deni nikada neće imati. Pružila je ruku prema gotovo božanskom biću, čije lice je ostajalo u senci zamagljenih hotelskih svetala, kao prema spasonosnom isijanju, ali je izgubila svest. Mladić je iskoračio prema njoj i tada je postalo jasno da je sirova snaga i neuništivost tela bila nenadano izostala na licu. Potpuno zbunjen i očigledno nepripremljen, pogotovo kada je reč o vremenskim uslovima, mladić se osvrnuo oko sebe pre nego što je dotakao končić na rukavu nepomične žene. Nije bilo nigde nikog. 

 

 

Samo sneg, kao na Olimpu. 

Trgnuo je malo jače i rukav je počeo da se para za njim dok je ulazio u lavirint. Prisećao se kao kroz maglu, koja se spustila između zidova žive ograde, da je pre imao končić u ruci kada je ulazio u lavirint. Druga ruka je trebala da nosi mač ali je njom samo sklanjao kosu s lica. U iznenadnom, vetrom izazvanom nanosu kose preko očiju, izgubio je pogled na trenutak i zamalo se nije sudario s dečakom koji je unezvereno bežao napolje prateći pažljivo sopstvene tragove. Okrenuli su se jedan za drugim. Strah je ledio lice dečaka. Sledećeg trenutka mali je već zamakao. Tezej je nastavio, dublje u lavirint, putem koji je odnekud znao, ali se nije sećao odakle, a koji ga je kao reka, uzvodno, vodio ka izvoru. Za njim su ostajali tragovi u snegu i bordo konac koji se odmotavao. Dve krivine ulevo, jedna udesno i naišao je na bespomoćnog čoveka koji se sav zgurio u pokušaju da se ne smrzne. Kao ranjena zver bedno je zarežao, dok je Tezej prolazio, držeći se poslednjim atomima snage za sekiru koja je stajala pored. Njegov put bio završen, sedeo je i nije mrdao, još su mu vilice podrhtavale, dok se sav ne zaledi kao zla krv koja ga je nosila.

Naizmenična skretanja levo i desno dovela su Tezeja do centralnog odmorišta gde više nije bilo snega i zime. Dominirala je vrućina, vlaga i netaknuta džungla. U kolibi na uzvišenju, obrijane glave sedeo je Marlon Brando i govorio pesmu T. S. Eliota, The Hollow Men. Tezej se jasno sećao da se susreo sa zveri, ali nije zapamtio ovakav horor.

Bog od krvi mesa koji iz milosti ubija krv i meso.

Prisećao se krvi i prerezanog vrata. Borbe i nekakvog bika… Tako zamišljen, bio je lak plen za pukovnika koji je prišao s leđa i velikom mačetom mu zadao konačan udarac. Krv se slivala u reku koja je pronalazila put kroz lavirint džungle. Tezej je ispustio iz ruke končić koji bi bio njegov putokaz povratka i boja vunice se stopila s krvlju. Pogledao je još jednom unaokolo. Sve mu se vrtelo. Dok je hvatao poslednji dah koji ga je gušio setio se…

Setio se sekire koju je nesrećnik iz lavirinta čvrsto držao uz sebe.

 




Komentari (3)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Черевићан Черевићан 12:11 19.02.2023

exempla docent

Prisetom kao kroz maglu

закораком лаким.... у лавиринт главе
мамљивији много.... сагледајмо Свет,
суицидом никад проблем не решават'
наслутимо.....наде у лепрху...... долет


docsumann docsumann 16:47 22.02.2023

Zagor Te-zej

horheakimov horheakimov 20:24 22.02.2023

Re: Zagor Te-zej

one quarter, three eighths...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana