Društvo| Literatura| Moj grad| Region| Životni stil

MALE PEŠTANSKE TAJNE

Dragan Jakovljević. RSS / 19.02.2023. u 11:53

Kada sam sredinom devedesetih godina prvi put posetio Peštu, još ne znajući da ću u njoj provesti dobar deo svog životnog veka, ljubav na prvi pogled je bila neizbežna. Voleo sam da šetam Bulevarom Andraši, čija mi zdanja i danas liče na precizno izmerene, pažljivo isečene i uredno poređane komade torte, ukrašene maštovito izrađenim figuricama od marcipana i margarina.


Isto tako sam bio zadivljen velelepnim zgradama na Velikom bulevaru, koji se prostire polukružno, povezujući Petefijev i Margitin most. Sve te građevine nastale su krajem 19. veka, kada je dotadašnja “jednospratna” i “dvospratna” Pešta, skromnijeg izgleda od današnje, ustupila mesto novoj, kitnjastijoj i u svakom pogledu raskošnijoj varoši.


U to vreme, kada je Austrougarska bila na vrhuncu svoje moći, bečki dvor je smatrao da i u ugarskom, istočnom delu dvojne monarhije, treba izgraditi metropolu ništa manje gizdavu, baršunastu i koketnu od one zapadne. To je i učinjeno, ponajviše novcem i arhitektoskim umećem jevrejskih i nemačkih veleposednika i arhitekata.


Posmatrajući spoljašnjost peštanskih zgrada, sa trotoara ili iz tramvaja, koji je u ovom gradu i danas moje omiljeno prevozno sredstvo, u početku sam bio siguran da u njima ne živi običan svet, kome i sam pripadam. U mom rodnom gradu, u Srbiji, do danas je ostalo svega nekoliko takvih zdanja. Sva ona, slično peštanskim, imaju prostrane zajedničke hodnike i terase, široka stepeništa oivičena luksuzno ukrašenim glenederima od kovanog gvožđa. U svakoj od tih zgrada zidovi unutrašnjih prostorija visoki su po nekoliko metara. U njima su danas, kako i dolikuje, smešteni gimnazija, sud i arhiv.


Pešta je, na sreću svojih žitelja, sačuvala daleko više takvih palata nego moj zavičaj, pa je bilo teško poverovati da su sve one sada domovi javnih ustanova. Interesovalo me je ko su sadašnji stanari ovih arhitektonskih lepotica i ima li pod njhovim svodovima mesta i za poštanske službenike, vozače gradskog saobraćaja, učitelje i frizere, na primer.


Ali, kome postaviti takvo pitanje, u gradu čijeg nijednog stanovnika nisam poznavao? Osim toga, višedecenijsko komunističko nasleđe ostavilo je u ponašanju ljudi običaj da se bude krajnje oprezan prema svakom neznancu koji se, eventualno, raspituje za bilo šta osim, možda, za dobre restorane, mostove na Dunavu ili prodavnice aleve paprike i guščije paštete. Ljubaznost prosečnog Peštanca pri susretu sa strancem koji želi da zna takve pojedinosti, uvek se podrazumevala, ali bi komunikacija bila naglo prekidana ili, u najboljem slučaju izbegnuta, ako bi upitani osetio da radoznalost njegovog nepoznatog sagovornika prelazi crtu do koje se, po pravilu, proteže interesovanje neupućenog gosta.

(Za nastavak priče kliknite OVDE ) 

Atačmenti



Komentari (11)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Черевићан Черевићан 12:49 19.02.2023

ergo bibamus

1973 g...ili....trajanjem priseta

таласи базена........ у хотелу Gellért
(Štrauss Rotmann виолина... маму),
и много свега што Пешта приушти
гарант да Вам душa нетражи осаму

Dragan Jakovljević. Dragan Jakovljević. 00:24 20.02.2023

Re: ergo bibamus

apacherosepeacock apacherosepeacock 09:49 20.02.2023

Re: ergo bibamus

Budimpestu sam posetila tri puta turisticki, jednom 15 dana, drugi put 7 dana, treci put 2 dana, a jos x puta prosla tuda bez zadrzavanja. Volim da pesacim pa sam dok sam tamo boravila, grad razgledala uglavnom pesaceci a kada se umorim nastavim razgledanje iz taksija. Peske, kartu grada u ruke i ajmo.. (tako radim uvek dok se svrckam po svetu, tako sam i Amsterdam upoznala kad sam u Holandiju dosla da ostanem)

Pretpostavljam da je svako ko je u Budimpesti boravio ovaj pogled sa ribarske kule na Budimu na ravnu Pestu, izabrao kao najlepsi, najatraktivniji. (grad je sastavljen od ravne - Peste, brdovitog - Budima i povise Budima - najstarijeg dela sa rimskim iskopinama - Obude.)



Jedan od najlepsih mostova je Lanc hid (Lancani most), sa statuama lavova koji btw. nemaju jezik. Zasto nemaju, cula sam jos tada objasnjenje ali sam ga nazalost vremenom zaboravila.



Ovo ostrvo na Dunavu usred Budimpeste sam posetila, mali trajekt prevozi svakih 10 minuta, ako se ne varam, tamo-vamo - obala-ostrvo.



Naravno, i crkve, bazilike, sinagogu, muzeje, dvorac, trgove, avenije, parkove da ne nabrajam.. I cipele na obali Dunava u znak secanja na streljane i bacene u ledenu reku u 2.sv. ratu.

Sto se komunikacije sa mestanima tice, u vreme mojih poseta uglavnom se sa mladima (ucenici/studenti) i hotelskim osobljem moglo komunicirati na engleskom, oni stariji su sprehali samo nemacki, oni koji su uopste govorili bilo koji strani jezik.

Ko je bio u Budimpesti makar i na kratko nije smeo da propusti posetu tavernama/restoranima, onima u koje se (klasika) silazi u podrum. Na veceru i celovecernji folklorni program sa ciganskim orkestrom i cardasem koji igraju 2 para folklornih igraca/igracica odevenih u narodnu nosnju.



Kad ta 2 para zavrse folklorni program, uzimaju za rucice goste da plesu sa njima na istu muziku. Elem, mene je odmah dohvatio jedan brkati plesac a onaj drugi neku Amerikanku za susednim stolom. Veci deo cardasa, kao sto svi znamo su brzi okreti i sitni rad nogu (ono - crvene cizmice), tako da kada me je Madjar zavrteo prvo nisam znala tacno gde su mi ruke, noge & glava. Srecom, posto sam u tancu snalazljiva, brzo sam uhvatila ritam, zamalo kao profi, hehe.

Ovaj sto je savatao Amerikanku, kada se igranje sa publikom zavrsilo, otprati on nju kao svaki dzentlmen nazad do njenog stola, ali kako se zeni od cardas vrtenja okretalo sve u glavi, umesto da sedne nazad na svoju stolicu promasi je i okine na patos (za njenim stolom je momentalno nastao od strane njenog drustva pomor od smeha, sve zajedno sa njom cim je malo dosla k sebi), dok sam se ja, kada me je moj plesni delija otpratio nazad do mog stola, srecom, na svoju stolicu spustila bez omasaja, dobro apstinirala sam rujno vince jedno 5 minuta posle toga dok se spinovanje u glavi nije sleglo..

I tako, bilo je jos anegdota, al da ne davim, pa zato - igen, lassan..
kamilo_emericki kamilo_emericki 19:21 20.02.2023

Re: ergo bibamus

Hvala domaćinu i apacherosepeacock na ovim lijepim opisima Budimpešte.
Sa uživanjem pročitah.
Neues aus der Nachbarschaft Neues aus der Nachbarschaft 13:15 22.02.2023

Re: ergo bibamus

Jedan od najlepsih mostova je Lanc hid (Lancani most), sa statuama lavova koji btw. nemaju jezik. Zasto nemaju, cula sam jos tada objasnjenje ali sam ga nazalost vremenom zaboravila.



Uvek kad sam tamo ja se setim price koju sam cuo kao klinac o tome kako je vajar tih statua navodno zaboravio na jezike. I da je potom pocinio samoubistvo. Nikada nisam proverio tu informaciju (nek ostane kao legenda) ali sumnjam da je istinita.
softelectronics_e softelectronics_e 18:44 22.02.2023

Re: ergo bibamus

Neues aus der Nachbarschaft
Jedan od najlepsih mostova je Lanc hid (Lancani most), sa statuama lavova koji btw. nemaju jezik. Zasto nemaju, cula sam jos tada objasnjenje ali sam ga nazalost vremenom zaboravila.



Uvek kad sam tamo ja se setim price koju sam cuo kao klinac o tome kako je vajar tih statua navodno zaboravio na jezike. I da je potom pocinio samoubistvo. Nikada nisam proverio tu informaciju (nek ostane kao legenda) ali sumnjam da je istinita.

Ima li Srba u Budimpešti?
Čekam proleće pa da odem na nekoliko dana u Beč.
Pri tome bih mogao, makar jednu veče da prenoćim u Budimpešti.
apacherosepeacock apacherosepeacock 07:35 23.02.2023

Re: ergo bibamus

kamilo_emericki
Hvala domaćinu i apacherosepeacock na ovim lijepim opisima Budimpešte.
Sa uživanjem pročitah.




Drago mi je kamilo da ti se svidelo.
apacherosepeacock apacherosepeacock 07:38 23.02.2023

Re: ergo bibamus

Neues aus der Nachbarschaft
Jedan od najlepsih mostova je Lanc hid (Lancani most), sa statuama lavova koji btw. nemaju jezik. Zasto nemaju, cula sam jos tada objasnjenje ali sam ga nazalost vremenom zaboravila.



Uvek kad sam tamo ja se setim price koju sam cuo kao klinac o tome kako je vajar tih statua navodno zaboravio na jezike. I da je potom pocinio samoubistvo. Nikada nisam proverio tu informaciju (nek ostane kao legenda) ali sumnjam da je istinita.



E, to je to sto sam i ja cula pa u memoriji zaturila.

kamilo_emericki kamilo_emericki 09:34 23.02.2023

Re: ergo bibamus

apacherosepeacock
kamilo_emericki
Hvala domaćinu i apacherosepeacock na ovim lijepim opisima Budimpešte.
Sa uživanjem pročitah.




Drago mi je kamilo da ti se svidelo.

Svjestan svih mojih ograničenja, da posjetim i vidim širom svijeta ono što me zanima, pokušavam da uđem u oči i stope onih koji su to vidjeli i posjetili.
Na putopise i video zapise mjesta sa raznih strana svijeta "trošim", sa užitkom, puno vremena.
Ovakve minijature, kao što je ova tvoja, su posebne poslastice.
80% mog gledanja TV su ove 3 serije putopisnih emisija.







Neues aus der Nachbarschaft Neues aus der Nachbarschaft 20:49 23.02.2023

Re: ergo bibamus

apacherosepeacock
Neues aus der Nachbarschaft
Jedan od najlepsih mostova je Lanc hid (Lancani most), sa statuama lavova koji btw. nemaju jezik. Zasto nemaju, cula sam jos tada objasnjenje ali sam ga nazalost vremenom zaboravila.



Uvek kad sam tamo ja se setim price koju sam cuo kao klinac o tome kako je vajar tih statua navodno zaboravio na jezike. I da je potom pocinio samoubistvo. Nikada nisam proverio tu informaciju (nek ostane kao legenda) ali sumnjam da je istinita.



E, to je to sto sam i ja cula pa u memoriji zaturila.



Ja sam do sada verovao da je to vrlo interna legenda. Ipak je malo globalnija.
zoja444 zoja444 06:11 21.02.2023

paradox

najlepse becke snicle sam jela u budimpesti.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana