Životni stil

Sve same sitnice

mikele9 RSS / 28.02.2023. u 20:58

Pre neki dan sam gledao film u kojem glavni junak, TV zvezda, dolazi u neko malo zabačeno mestance da obiđe grob starog dobrog prijatelja kome nije bio na sahrani i da poseti osobu koja mu je napisala dirljivo pismo. Na njegovo iznenađenje umesto devojčice koju je očekivao, zatiče staricu sa odraslom unukom, devojkom. Starica je oduševljena, ne može da vjeruje da je takva zvezda potegla dugačak put da bi je upoznala. U toplom i prijatnom razgovoru u jednom trenutku ona ga pita kakav mu je bio život izvan TV studija. Sve same sitnice, odgovara on. Na to će starica: Ne, grešite, te, kako ste ih nazvali sitnice, su naš život.

E pa da krenem da se prisećam sitnica iz mog života.

Sitnica 1

Nijesam imao više od devet, deset godina kada sam sa ocem posjetio moju babu, njegovu majku. Stanovala je sama u malenoj kućici ispred koje je bila loza na krov i ispod nje grubo tesani sto i dvije klupe. Imala je nekoliko kokošaka i jednu krmaču. Moj otac je, drugog dana našeg boravka, zamolio: Mama de nam napravi Mutalicu, baš sam je se uželio. Baba ne baš orna da nešto sprema ipak se prihvatila posla. U veliku vanglu je zamutila brašno, jaja i vareniku, malo gušće nego za palačinke. Za to vrijeme moj otac je založio vatru i kada se stvorio žar, poklopio ga je metalnim sačom. Baba je ritiniranim pokretima zahvatala tijesto i precizno pokrivala polopac.Kada je kora bila upola gotova, moj otac je skidao sa sača i stavljao u crepulju koja je bila pored. Baba je iz druge vangle u kojoj je iugusto izmiješala ovčiji sir i jaja, posipala koru a prije toga je ponovo sipala tijesto na poklopac od sača. I tako jedno pet puta. Za to vrijeme je moj otac napravio još žara. Crepulju su stavili na žar a prethodno su poklopac od sača prekrili žarom. Nestrpljivo sam čekao i udisao božanstve miris. Oli podić polopac da vidim dokle je stigla, rekla baba mom ocu. On ga je podigao a baba je rekla, još pešes minuta i biće gotova. Ko nije probao pitu mutalicu mnogo je propustio, to se ne može opisati!

Sitnica 2

Išli mi na ekskurziju koju je organizovala Akademija likovnih umetnosti negde 1972 godine, da obiđemo manastire po Srbiji i na kraju završili na Ohridu. Naravno da smo posetili Svetog Nauma! Ko ga je video ne vredi da mu pričam a ko nije, ne propustite priliku. Ispod konaka se nalazi izvor Crnog Drima i na travi restoran sa stolovima prekrivenim crveno kariranim stolnjacima, u hladu starog vosokog drveća. Dok su moje koleginice i kolege otišli da se kupaju, ja sam seo za jedan sto i poručio pastrmku i krompir salatu. Dok se to pripremalo popio sam tri Strumičke mastike. Na dva metra od mene za stolom su sedele tri lepe makedonke od 18, 19 godina. U jednom trenutku sam, iako se trudila da govori tiho, čuo kako jedna od njih izgovara: Леле ала е убав! Osmehnuo sam se i odgovorio: Ви благодарам. Malo posramljena ona je rekla: Tаа, но тој е наш!

Sitnica 3

U prvom razredu gimnazije Slobodan Škerović u Titogradu 1961 godine, Desanka Desa Lalatović profesorka francuskog jezika, želeći da nas upozna i vidi koliko znamo jezik, u jednom trenutku je upitala: Kako se na francuskom jeziku kaže džem? Razred je mukom zamučao! Nikada nijesam dizao dva prsta ali sam tada izgovorio: La confiture. Poslije prvog pismenog a naročito poslije dva diktata, ništa joj nije promicalo, vidjela je da svi blizu mene a ja sam im dozvoljavao, prepisuju od mene. Napravila se luda ali je, kada je došao na red sljedeći pismeni zadatak, rekla: Mikele dođi sjedi za katedru, donijela sam ti zanimljivu literaturu. Više, sve do mature, nijesam pisao pismene zadatke ni diktate. Pošto sam imao veliku zbirku ploča  Iv Montana, Edit Pjaf, Brela, Aznavura... koje mi je iz Francuske slao moj najmlađi stric Nikola, tražila je da ih donesem pa smo ih puštali na školskom gramofonu. Nikada je neću zaboraviti!

Sitnica 4

Iznenadila me na stepenicama kojima smo silazili prema izlazu iz gimnazije: Hoćeš li da me otpratiš preko Morače, majka me čeka kod krojačice? Išli smo u isto odjeljenje, bila je lijepa, visoka, crvenkaste kose. Znao sam da se zabavlja sa Batom T. fudbalerom Budućnosti. Mislio sam da smo mi za nju klinci iako smo bili u četvrtom razredu gimnazije. Svi su krenuli ulicom Slobode a nas dvoje, naravno da sam pristao, skrenuli smo desno ka paku poiznad Morače prema visećem mostu. Desetak metara od visećeg mosta nalazila sa klupa, hajde da sjednemo i pripalimo pa ako i zakasnim malo, koga briga. Onda mi je ispričala da me je gledala kad god je mogla, da sam joj se svidio i da se na kraju zaljubila u mene. U prvi mah sam ostao i bez riječi i bez daha! Ali ti se... To je završeno, nije on bio za mene. Onda mi je obuhvatila glavu šakama i pritisla usne na moje. Kada mi je uturila jezik skoro sam se onesvijestio od slasti! Uzela me za ruke i šake mi prislonila uz svoje male ali čvrste grudi. U vatanju i ljubljenju iznenadila nas je njena majka kojoj je dosadilo da je čeka pa nas je spazila prešavši viseći most. Sjutra ćeš sama da ideš kod krojačice, bio je njen odlazeći komentar.

Sitnica 5

Moja tek zatrudnela žena je odlučila da sutra odemo do Novog Sada da me upozna sa tetkom koja je brinula o njenom mlađem bratu jer su im roditelji živeli u inostranstvu. Siđemo mi sutra na Zelenom vencu i počnemo da se spuštamo Kameničkom ulicom ka stanici, kad mene zabole u grudima, ne mogu da dođem do daha! Popnem se do česme na pijaci i kažem joj da put odložimo za sutra. Pristane iako je već javila tetki da dolazimo. Uveče gledamo TV kad ono blizu Stare Pazove sudar putničkog i teretnog voza! Ne sećam se da li je bilo povređenih ili nedajbože mrtvih. Sutra smo otputovali autobusom.

Sitnica 6

Polažemo prijemni za Akademiju likovnih umetnosti u Beogradu. Sedimo u jednom redu leđima okrenuti Kalemegdanu na prvom spratu. Počev sa leva sadi Roki ili Bob kako sam ga ja zvao, zatim Vecko, Vesa, Veselin, Zoran, ja i Đura, Radivoje Đurović. Od svih njih samo sam ja danas živ! Predsednica komisije za prijem je bila Ljubica Cuca Sokić a pomoćnik joj je bio Dragan Lubarda. Idu oni iz klase u klasu, gledaju kako rade prijemaši pa tako dođu i u našu klasu. Gleda Cuca, gleda i Dragan, kada su došli do mene, upita me Cuca: A kako se vi zovete? Mikele kažem ja unezvereno. Onda joj kažem i puno ime i prezime. Cuca se tiho obrati Draganu: Zapišite ovo ime. Kada smo završili za taj dan a polagalo se sedam dana, tri dana akt, tri dana portret i jedan dan akvarel ili tempera, svi moji drugari dreknuše u glas: Pravac Plavi Jadran (Kasnije Grčka Kraljica), ti častiš, primljen si. I bejah primljen zaista!

Sitnica 7

U Sutomoru se 1964 godine dogodio stravičan zločin! U rodnoj kući je ubijen učitelj i njegova majka a od dvije ili bješe tri kćeri ni traga. Policija je lomila glavu, bili su pozvani i stručnjaci iz Beograda ali jadac. Onda se neko sjetio Gerarda Kroiseta tada čuvenog holandskog vidovnjaka. On je u pismu tačno napisao sve kako je milicija zatekla a naglasio je da se u brdu iznad Sutomora nalazi stara napuštena kuća sa plavim vratima, tu će pronaći tijela djevojčica. I tako i bi! Blesavi kakvi smo već bili, Vuča, Zoran Medeni i ja, poslije jedno mjesec dana, bio je kraj oktobra ili početak novembra, sjedosmo na voz za Sutomore. Morali smo po svaku cijenu da vidimo tu staru kuću sa plavim vratima! I pronašli smo je! Milicioneri su nas dva puta legitimisali i pitali što to tražimo u Sutomoru u ovo doba godine? Vuča se sjetio jedne svoje drugarice iz osnovne škole, njen otac je bio otpravnik vozova u Sutomoru i rekao da nas je ona pozvala u posjetu. Onda nas ostaviše na miru.

Sitnica 8

Dam majci da ruča, posednem je u fotelju naspram televizora i tri puta je opomenem ako ide mu WC da ide polako sa hodalicom. Izađem napolje da kupim nešto kad mi zazvoni mobilni. Javlja se Slavica komšinica da čuje jauke iz stana. Potrčim što sam brže mogao, otključam vrata i vidim je kako leži i jauče. Pozovem hitnu pomoć, stignu relativno brzo. Dijagnoza: Polomljen kuk. Prebace je na VMA, urade sve moguće analize i kaže mi doktor: Da smo vi i ja tako zdravi kud bi nam bio kraj! Morate da nađete davaoce krvi da bismo je operisali i ugradili veštački kuk. Brat i ja smo prestari da bi dali krv ali ja postavim na FB i Blog B92 molbu. Jave mi se i znani i neznani. I sada mi srce zaigra! Operišu je, ugrade kuk. Odemo brat i ja u posetu a ona veselo čavrlja sa još dve sapatnice u sobi. Kako si mama, pita je moj brat. Odlično a i fino  se družim i reče njihova imena. Izašla je iz bolnice posle desetak dana i sve se nastavilo po starom, presvlačenje, menjanje pelena, doručak, ručak, večera. Pratio sam je do WC-a i nazad do fotelje. Nije dobro videla ali je odlično čula. Odveli smo je ponovo na VMA da joj skinu konce, neverovatno! uzviknuo je doktor, ni kod mnoooogo mlađih nisam video da je rana tako brzo zarasla. Bila je izuzetno tvdoglava žena, i pored mojih opomena i upozorenja, još nekoliko puta je pala, ugruvala glavu, morali su da je šiju, nagnječila rebra i šta već sve ne.

Sitnica 9

Moj otac je bio strastven lovac. Ne strastven u ubijanju životinja nego u smislu pešaćenja i druženja. Dobro, umeo je on kući da donese fazana ili zeca ali je prevashodno voleo prirodu, čist vazduh i pešačenje. Davao je novac i išao zimi da odnese hranu za srne, jelene, fazane, zečeve...

Još nije bilo svanulo kada smo krenuli u lovište gde su nas očekivali. U kolima su pored mog oca i mene bila i dva njegova drugara od kojih je jedan bio dalji rođak. Imao sam 20 godina. Kada smo stigli, dočekalo nas je pet, šest njima poznatih lovaca. Iz razgovora sam shvatio da je današnji lov, lov na lisice koje seljacima svake noći provaljuju u kokošarnike i odnose pilad a i mlađe kokoške. Popila se po Loza koju je doneo moj otac i svi su se raštrkali. Dogovoreno je mesto sastanka. Ja jedini nisam imao pušku. Išao sam za ocem i rođakom, nismo prešli manje od trideset kilometara, preko brežuljaka, brdašaca, kroz šume i šikare ali lisicama ni traga. Najzad smo oko tri posle podne stigli na dogovoreno mesto sastanka. Rođak mi je dao svoju pušku: Idi procunjaj malo dok mi narežemo pršutu, sir i luk, gucni malo Loze za sreću. Uzeo sam pušku i uputio se u obližnji šumarak nedaleko od sela. Koračao sam kao indijanac, ni jednu grančicu nisam zgazio. I onda! Ugledao sam je! Vetar je duvao sa njene strane pa me nije nanjušila iako je dizala glavu i okrećući je njuškala. Jedan zrak sunca se probio kroz krošnje i osvetlio je. I danas pamtim taj veličanstveni prizor! Krzno joj se presijavalo od žutog do crvenog zlata. Na pamet mi nije padalo da podignem pušku. Onda se ona počešala zadnjom šapicom iza uveta, okrenula se i otišla svojim putem.



Komentari (30)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

angie01 angie01 21:23 28.02.2023

e, Mikele,

bas sam ovih dana pomislila na tebe, da je vreme da nesto objavis,..divan ti je blog.

sitnica,



pravila pre neki dan, dosli razni termiti i pocistili:)
mikele9 mikele9 21:29 28.02.2023

Re: e, Mikele,

Hvala Angie, drago mi mje da ti se sviđa
mikele9 mikele9 21:31 28.02.2023

Re: e, Mikele,

pravila pre neki dan, dosli razni termiti i pocistili:)

Pa baš si mogla da me pozoveš pre termita, znaš da obožavam tvoje pihtije
angie01 angie01 23:02 28.02.2023

Re: e, Mikele,

Pa baš si mogla da me pozoveš pre termita


da znas, moramo popravni:).
mikele9 mikele9 13:19 01.03.2023

Re: e, Mikele,


da znas, moramo popravni:).

Računam na to, biće mi zadovoljstvo.
predatortz predatortz 23:39 28.02.2023

Lepo...

...toplo, ljudski!
mikele9 mikele9 13:21 01.03.2023

Re: Lepo...

...toplo, ljudski!


Drago mi je!!!
Черевићан Черевићан 23:44 28.02.2023

plerumque fit

или....sitnicama života

како старост ........ето носталгије
маштовитим ..причама без краја,
то је превентива мисаоног слуда
но то све се.. у живот нам збраја
mikele9 mikele9 13:22 01.03.2023

Re: plerumque fit

како старост ........ето носталгије
маштовитим ..причама без краја,
то је превентива мисаоног слуда
но то све се.. у живот нам збраја

Ni dodati ni oduzeti, dragi G. Čer
solo solo 08:54 01.03.2023

.

mikele9 mikele9 13:24 01.03.2023

Re: .

Izvrsno!!!
49 41 49 41 04:54 02.03.2023

Sve same sitnice

Pretocene u prekrasna secanja, koja se utkaju u nas, zive te bljesnu povremeno.
Mikele9 mi bljesnu film iz mladosti svojim sitnicama.

https://youtu.be/VLLKMUqqdCI


yuriimeiher yuriimeiher 13:55 02.03.2023

The barbershop is more than just a place w

The barbershop is more than just a place where men go to get a haircut; it is a sanctuary where they can escape the stresses of daily life and unwind. From the comfortable leather chairs to the pleasant scent of aftershave, the barbershop offers a sense of comfort and relaxation that is hard to find elsewhere. Here, men can catch up with friends, share stories, and engage in friendly banter with their barbers. With a warm and welcoming atmosphere, the barbershop is the perfect place to take a break from the world and indulge in some self-care. It's no wonder why the barbershop is considered the most comfortable place for men.
solo solo 14:02 02.03.2023

Re: The barbershop is more than just a place w

The barbershop is more than just a place where men go to get a haircut; it is a sanctuary where they can escape the stresses of daily life and unwind. From the comfortable leather chairs to the pleasant scent of aftershave, the barbershop offers a sense of comfort and relaxation that is hard to find elsewhere. Here, men can catch up with friends, share stories, and engage in friendly banter with their barbers. With a warm and welcoming atmosphere, the barbershop is the perfect place to take a break from the world and indulge in some self-care. It's no wonder why the barbershop is considered the most comfortable place for men.



Really ?

translated to Serbian

shmoo shmoo 14:21 02.03.2023

Re: The barbershop is more than just a place w

Гле, ново лице на Блогу Б92.

yuriimeiher




mikele9 mikele9 16:08 02.03.2023

Re: The barbershop is more than just a place w

I have already written a blog about hairdressers under the title: Barbers are the first people.
solo solo 23:47 02.03.2023

Re: The barbershop is more than just a place w

Гле, ново лице на Блогу Б92.


Really ?
cmix909 cmix909 23:47 04.03.2023

Re: The barbershop is more than just a place w

mikele9
... Barber...



Mozda je samo Tita (Rufo) bio bolji, ali on se ne moze i videti.
pegavi_utorak pegavi_utorak 21:03 03.03.2023

Hvala Mikele!

Lepe "sitnice" su pred nas stavljene.
mikele9 mikele9 13:46 04.03.2023

Re: Hvala Mikele!

Lepe "sitnice" su pred nas stavljene.

Drago mi je da ti se dopada!
docsumann docsumann 11:42 04.03.2023

rijetka sitnica

U Sutomoru se 1964 godine dogodio stravičan zločin! U rodnoj kući je ubijen učitelj i njegova majka a od dvije ili bješe tri kćeri ni traga. Policija je lomila glavu, bili su pozvani i stručnjaci iz Beograda ali jadac. Onda se neko sjetio Gerarda Kroiseta tada čuvenog holandskog vidovnjaka. On je u pismu tačno napisao sve kako je milicija zatekla a naglasio je da se u brdu iznad Sutomora nalazi stara napuštena kuća sa plavim vratima, tu će pronaći tijela djevojčica. I tako i bi!


kako se o ovome više ne zna!?

odmah krenuh u guglanje i primjetih da se na njegovoj wiki stranici više navode slučajevi u kojima je omanuo.

o ovom u Sutomoru ni traga.


btw, odličan tekst. životan.

mikele9 mikele9 13:48 04.03.2023

Re: rijetka sitnica

o ovom u Sutomoru ni traga.

Baš me čudi, ne izmišljam, dobro se sjećam!


btw, odličan tekst. životan.

Hvala ti Doks!
docsumann docsumann 14:23 04.03.2023

Re: rijetka sitnica

Baš me čudi, ne izmišljam, dobro se sjećam!


vjerujem ti, naravno. takve stvari se ne zaboravljaju
mikele9 mikele9 15:50 04.03.2023

Re: rijetka sitnica

vjerujem ti, naravno. takve stvari se ne zaboravljaju

Jedino sam pogriješio nije bio oktobar, novembar nego mart 1965 godine.
crossover crossover 20:16 04.03.2023

Re: rijetka sitnica

docsumann
o ovom u Sutomoru ni traga.


Може бити да је то ово: ЛИНК
Мрзи ме да читам све али личи ми да јесте.
mlatisa mlatisa 11:17 05.03.2023

Узречица

Неко рече да је живот оно што се дешава док смо заузети другим стварима.

А те ситнице су често једине које остану од драгих нам људи који више нису ту.

Зато Зен, браћо и сестре. Зен а не блогови!

softelectronics_e softelectronics_e 12:23 05.03.2023

Re: Узречица

mlatisa
Неко рече да је живот оно што се дешава док смо заузети другим стварима.

А те ситнице су често једине које остану од драгих нам људи који више нису ту.

Зато Зен, браћо и сестре. Зен а не блогови!


I juneća supa sa puno povrća!
Kašika je iz raja izašla!
shmoo shmoo 12:32 05.03.2023

Re: Узречица

softelectronics_e
mlatisa
Неко рече да је живот оно што се дешава док смо заузети другим стварима.

А те ситнице су често једине које остану од драгих нам људи који више нису ту.

Зато Зен, браћо и сестре. Зен а не блогови!


I juneća supa sa puno povrća!
Kašika je iz raja izašla!



На жалост, и батина такође.

Зато је Млатиша у праву.

Зен се достиже само у савршеној равнотежи та два поменута - кашике и батине.





mikele9 mikele9 13:31 05.03.2023

Re: Узречица


Зато Зен, браћо и сестре

Taj sam!
mlatisa mlatisa 22:27 05.03.2023

Re: Узречица

softelectronics_e

I juneća supa sa puno povrća!
Kašika je iz raja izašla!


У то име ево одговарајућег Зена.

Почетак филма Анг Лија: "Eat Drink Man Woman" (1994)
(Прође већ 30 година. Где нестадоше )

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana