Kultura| Moj grad| Region| Život| Životni stil

SEZONA SPREMANJA PODRUMA, OSTAVA I ŽIVOTA

Dragan Jakovljević. RSS / 14.04.2023. u 16:32

Dva su dana u godini kada smo skloni da sebi i drugima dajemo čvrsta obećanja kako ćemo se promeniti i početi sve iznova; kako ćemo ubuduće biti mudriji, bolji, praktičniji i sve što dosad nismo bili, a trebalo je. Jedan od tih dana je onaj prvi u kalendarskoj godini, a drugi ovaj, prvi dan proleća, kome smo širom otvorili svoja vrata i srca.


Poučen dosadašnjim iskustvom, ne usuđujem se više da ni prvog januara, a ni prvog dana proleća obećavam sebi previše. Dve ili tri želje, naizgled sasvim obične, ali poprskane sa nekoliko jedva vidljivih kapi uvek poželjnih malih prolećnih ludosti, sasvim su mi dovoljne.


Komšije iz moje i susednih ulica početkom svakog proleća izbacuju na ulicu stare, nepotrebne stvari. Pre nego što ih kamiondžije iz komunalnog preduzeća pokupe i odvezu u nepoznatom pravcu, grupice dežurnih prebirača i, verovatno, preprodavaca, izdvoje sa tih gomila sve što je još iole upotrebljivo i odvuku nekud, u svoja spremišta. Bude tu delova starih kreveta, čiviluka, rasklimatanih ormarića, rashodovanih dušeka, a najviše dasaka i letvica, za koje se može samo naslutiti kakva im je, koliko do juče, bila namena u stanovima, garažama, ostavama i podruima mojih komšija.


Do pre jedne decenije, ljubitelji starinskog nameštaja i drugih antikviteta, još su na tim gomilama mogli da pronađu i izdvoje za sebe po koji vredan komad, obično izbačen iz stanova pokojnika, čija rodbina po pravilu prezire sve što je u njima zatekla. Lično sam, pre petnaestak godina, sa jednog takvog privremenog uličnog skladišta, u stan dovukao dve klimave starinske fotelje, kojima je potom restaurator povratio stari sjaj i koje me i danas sasvim dobro služe. Uz njih se našao i jedan veoma lep, antikvarni svećnjak. I on je, takođe, još tu, iako se ne sećam da je ikada poslužio svojoj pravoj nameni.


Ali, kako su godine prolazile, izbor na ovakvim mestima je postajao sve siromašniji, pa se danas malo ko od takozvanog pristojnog sveta obazire na njih. Sakupljačima sekundarnih sirovina je obično ostavljen jedan dan da proberu i odnesu ono što misle da bi se moglo iskoristiti ili unovčiti, a potom na scenu stupaju radnici noćne smene gradske čistoće.


Za našu kućepaziteljku Mariku, akcija izbacivanja starog nameštaja i pokućstva, koja u našem kraju traje ovih dana, dokaz je da novog rata neće biti; ili barem da on ovog proleća neće stići do našeg praga. Seća se Marika neni kako uoči prethodnog rata, koji još pamti, nikome od komšija nije padalo na pamet veliko spremanje dvorišta, niti izbacivanje nameštaja na ulicu. Svako je, kaže, imao druge brige i kovao neke drugačije planove.


Ali, proleće je, poručuju iskusniji, pravo vreme za veliko spremanje i u našim glavama i srcima. I tamo, kažu, treba zaviriti i osloboditi se svega nepotrebnog. Taj posao je, naravno, daleko teži i delikatniji od izbacivanja starog nameštaja, ali ako mu se ne posvetimo barem ponekad, postoji mogućnost da nam se život pretvori u prostor zakrčen nekim nepozvanim ljudima i njihovim nerealnim očekivanjima. Nisu li upravo ovi dani idealno vreme za takvu vrstu selekcije i spremanja? Oslobađanjem našeg emotivnog i životnog prostora od onih koji odavno ne zaslužuju da budu u njima, oslobodićemo puteve do naših srca za one kojima možda značimo više i koji već dugo čekaju na tu našu odluku. Veliko prolećno spremanje sopstvenog života moglo bi doneti i malo tuge, ali i ona, kao i sve drugo što nam je namenjeno, ima svoju misiju. Jesmo li sigurni da bismo bili dovoljno kadri da prepoznamo sreću, ako nemamo sa čime da je uporedimo?

Atačmenti



Komentari (8)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Черевићан Черевићан 22:08 14.04.2023

in rerum natura

или...kako ćemo se promeniti

за промене мене.. време прозвиждало
а и око мене .....јер.....нужно ми ништа,
трајање ми тече ..од данас ... до сутра
надања скрајнутих смирених искришта
solo solo 14:44 15.04.2023

.

Prijatan tekst.

newimprovedtadejus newimprovedtadejus 16:40 15.04.2023

bogumi lako je tebi domaćine

veliko spremanje i u našim glavama i srcima. I tamo, kažu, treba zaviriti i osloboditi se svega nepotrebnog


ako te priroda majka nije uzela već oslobađati svačega i potrebnog i nepotrebnog u glavi.. ova moja posprema i na proljeće a i u drugim godišnjim dobima, ihaaaa..
kamilo_emericki kamilo_emericki 14:09 16.04.2023

Đe me nađe

Djelim život sa jednom koja voli baciti, više nego kruha jesti.
Napravili smo kompromis i zna se šta ko može bacati ili čuvati. I gdje.
Bacao bih i ja ali mi se dešava da nešto čuvam, i prevrćem po rukama, godinama a tri dana poslije bacanja ta stvar mi zatreba ili joj nađem svrhu u nekakvim prepravkama ili prilikom pravljenja nekih pomagala.
Te stare stvari, koje su služile neko vrijeme svojim vlasnicima, ponekad mogu vrlo dobro služiti novim vlasnicima, ali u potpuno drugoj ulozi.
angie01 angie01 14:32 16.04.2023

Re: Đe me nađe

koji smo mi horderi, pa to je cudo jedno, nije samo u pitanju siromastvo, pa se jedne te iste garniture, posudje,...vrte po generacijama- takvi smo, vezujemo se za stvari, sve nam treba, a krajnji rezultat je gomila posla oko odrzavanja svih tih nepotrebnih stvari, njihovo lagerovanje,...jedno su neke vrednosti, to razumem, al u nasim kucama su ostavine generacije unazad i jos mso deo potrosackog drustva, gde se u poptuno prazana prostor, za krako vreme, natrpa neverovatna kolicina stvari...a malo se baca, otudjuje.

dok sam zivela van zemlje, videla sam da kod drugih naroda to nije tako,...lako otudje nesto sto vis ne koriste, kupe nove stvari, pa ih opet otudje,...

stvari generalno zarobljavaju coveka, sto manje imas- slobodniji si:)

s druge strane, "tvoje" knjige, " tvoje" slike, razni predmeti u tvom domu, prave tu neku "tvoju" atmosferu i ambijent, bez njih je drugacija energija- nije bitno da li su materijalno vredni, nego emotivno.
kamilo_emericki kamilo_emericki 17:23 16.04.2023

Re: Đe me nađe

angie01
jedno su neke vrednosti, to razumem, al u nasim kucama su ostavine generacije unazad i jos mso deo potrosackog drustva, gde se u poptuno prazana prostor, za krako vreme, natrpa neverovatna kolicina stvari...a malo se baca, otudjuje.


Ne shvatamo potrošačko društvo na isti način.
Baciti stvar, koja je upotrebljiva i sasvim dobro služi svojoj svrsi, pa kupiti drugu, istu ili sličnu, da je zamjeni, ja zovem potrošačko društvo.
Isto tako potrošačka groznica, bjesomučna glad za rastom i prateća propagandna industrija su nas odučili od popravke stvari*. Plastične kese za jednokratnu upotrebu su zamijenili razne torbe, cegere, cekere, zembilje... Nestale su mnoge radnjice koje su to pravile ali su se pojavili plastični barjaci po drveću i živicama. Veš mašine, mjesto da se razumno poprave završavaju malo u reciklaži a malo u koritima rijeka i na divljim deponijama.
stvari generalno zarobljavaju coveka, sto manje imas- slobodniji si:)

Čovjek zarobljava sam sebe "prodajući" svoju sliku drugima, ne sebe onakvog kakav je već svoju sliku kakvu misli da drugi ljudi cijene.
s druge strane, "tvoje" knjige, " tvoje" slike, razni predmeti u tvom domu, prave tu neku "tvoju" atmosferu i ambijent, bez njih je drugacija energija- nije bitno da li su materijalno vredni, nego emotivno.

Ako je normalno da bacim, pa kupim novu, kašiku, koju su godinama koristili moji roditelji ili ja kao klinac, zašto nije normalno i da bacim knjigu koju sam kupio, pročitao i koju sa ogromnom vjerovatnoćom neću ponovo čitati.

Dodatk
Zaboravih objašnjenje za *
Kako smo počeli sve češće bacati stvari koje su nam dosadile ili malo pokvarile tako smo sve češće počeli odbacivati i ljude oko sebe.
Ali to je druga tema, možda i za dugi blog
angie01 angie01 18:56 16.04.2023

Re: Đe me nađe

Kako smo počeli sve češće bacati stvari koje su nam dosadile ili malo pokvarile


pa ja sam videla na zapadu, da ljudi sasvim dobre stvari, skoro nove i u odlicnom stanju, ostavljaju pored kontejnera da ih neko uzme, jer se sele i jeftinije im ispadne da kupe nove, na nekoj rasprodaji, jer dobiju dostavu besplatno, nego da plate selidbu.

te njihove, uzmu neki ljudi iz komsiluka, koji imaju losije, ili se tek opremaju,...u glavnom, kod njih jeste trend da se roba vrti, obnavlja, znaju se datumi rasprodaja, onih blek frajdeja i slicno,...kod nas su se stvari cuvale, cesto treca generacija koristi iste,...za knjige- meni trebaju da su tu, povremeno ih prelistam, ponovo procitam, tu su kao podstanari, koji su teski za odrzavanje, al mi znace, kad ih pogledam:).


tako smo sve češće počeli odbacivati i ljude oko sebe.


tako je neko zahebano vreme doslo, ljudi se povlace u svoje balone,...mozes da napises blog, pa da kacimo, aktuaelna je tema.
panta panta 11:12 17.04.2023

Re: Đe me nađe

kamilo_emericki
Djelim život sa jednom koja voli baciti, više nego kruha jesti.
Napravili smo kompromis i zna se šta ko može bacati ili čuvati. I gdje.
Bacao bih i ja ali mi se dešava da nešto čuvam, i prevrćem po rukama, godinama a tri dana poslije bacanja ta stvar mi zatreba ili joj nađem svrhu u nekakvim prepravkama ili prilikom pravljenja nekih pomagala.
Te stare stvari, koje su služile neko vrijeme svojim vlasnicima, ponekad mogu vrlo dobro služiti novim vlasnicima, ali u potpuno drugoj ulozi.

Možda bi ona da jede hleba, a ti ne kapiraš.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana