интроспективна психотерапија

Черевићан RSS / 25.05.2008. u 09:45

 претстављам Вам госта, Господин . . . Јeremija  

Znam da s pićem ne valja preterivati. Ja ne preterujem, ali moja žena misli drugačije i tvrdi da imamo problem. Da ja imam problem, a ne ona, brzo bi uvideo i poslednji psihijatar i to još na vratima ordinacije. Zato i nisam prihvatio njen predlog, da idemo zajedno na terapiju kod eksperta za bračne probleme. Psihijatara sve više, a brakova sve manje i sve kraće traju.

 

Zašto da plaćam tim nadrilekarima, da gubim vreme i da mi oni na kraju kaže kako su se moji lični problemi reflektovali na bračne, kad ja to već znam.  Rekao sam joj da ne verujem u psihijatre, što je bilo tačno. I to naročito od kad sam, u nekom medicinskom časopisu, pročitao istorijat primene šok terapije u psihijatriji. Ako je verovati tom časopisu, jedan lekar je čekajući sveže kotlete, gledao kako mesari krupnom svinjčetu, umesto noža pod vrat, stavljaju krajeve žice na glavu. Žrtva se zanela i pala, a mesari su je potom bez žurbe preklali. Na pitanje začudjenog lekara o kakvim je žicama tu reč, snalažljivi mesari su odgovorili da je to struja kojom samo omame beštiju da bi je na miru preklali. Lekar je uskoro sličnu terapiju, samo bez klanja, primenio na svojim pacijentima u ludnici u kojoj je inače radio. To je bilo u Italiji krajem devetnaestog veka, i evo metoda lečenja šok terapijom se u psihijatriji koristi više od sto godina. I to uspešno, tvrde neki psihijatri.

 

 

Zamišljao sam sebe u psihijatrijskoj ordinaciji: ležim na kauču, a u fotelji pored mog uzglavlja

 

sedi Zigmund  psi.jpg sa zapaljenom lulom. Siguran u sebe, dubokim sugestivnim galasom počinje:  

- Tu smo da razgovaramo o vašim problemima, opustitete se i imajte puno poverenje u mene. Pričajte mi o sebi.

 

 

- Doktore ja sam pisac. Pišem tako dobro, da bi mi  čak i Džojs zavideo, a sa savremenicima neću ni da se upoređujem.

 

 

- Hm, sigurni ste da je baš tako?

 

 

- Potpuno sam siguran.

 

 

- Dobro kad je tako, u čemu je onda vaš problem?

 

 

- Problem je u tome što ja jesam odličan pisac, ali tunjavi urednici odbijaju moje rukopise, kažu da su konfuzni i nerazumljivi. Ja sam ostao potpuni anonimus, a oni koji mi nisu ni do članaka, poznati su i slavni umesto mene» kažem iskreno i uvređeno.

 

 

- Da, svakako, potpuno vas shvatam, ali najbolje bi bilo da krenemo od početka, pa korak po korak, nigde ne žurimo, kaže Zigmund glasom punim razumevanja, puni, pa pali drugu lulu i nastavlja:

 

 

- Recite mi koja su vaša najranija sećanja vezana za roditelje, posebno za majku. Da li se sećate, iz priča vaših roditelja naravno, koliko ste bili stari kada je majka prestala da vas doji. Posebno značjano bi bilo kad bi imali sigurna saznanja, da li vas je mama podjednako dojila i sa leve i sa desne dojke i da li ste je grizli za bradavice dok vas je dojila, a ako ste je grizli za koju bradavicu ste je češće grizli vašim zubićima, levu ili desnu. Od neprocenjivog značaja bio bi nam i podatak, kada je mama počela da vas stavlja na nošu, koliko puta dnevno i koje je prosečno vreme sedenja na noši u toku jednog analnog pražnjenja, zatim kada ste prestali da nosite pelene i do koje ste godine piškili u gaće, koliko dugo vam je u tome pomagala vaša mama raskopčavajući šlic, a kad ste to počeli obavljati bez njene pomoći. Posebno me interesuje da li je vaša kolevka, a kasnije krevetac, bio u spavačoj sobi vaših roditelja i do koje godine vas je mama kupala ili pomagala pri svalačenju, da li ste zajedno s majkom boravili u kadi ili zvirkali kroz ključaonicu dok se ona tušira. O vašoj bližoj rodbini bitan bi nam bio podatak, koliko  godina su imale vaše bake po ocu i po majci, kad ste vi bili u četvrtoj godini, koje su vam bajke i  basne pričale, da nisu slučajno bile pomalo lascivne. Tih priča bi se i sami mogli setiti, pa ćete mi ih svakako ispričati. Kažem, moramo od početka, pa korak po korak i doći ćemo  do pravog uzroka vaših problema.

 

 

Tako to počinje, a završava se onom košuljom i žicama na glavi. Znam da mi je Zigmund već kod paljenja druge lule odredio dijagnozu:  manično-depresivna psihoza izazvana sumanutim idejama veličine, koja po njemu vuče korene iz perioda mog ranog detinjstva, najverovatnije između osmog meseca i treće godine života, uzrokovana frigidnošću majke, koja se nezadovoljna svojim seksualnim životom isuviše okrenula svom sinu prvencu i zato ga dojila do četvrte godine, a njen zapostavljeni muž, ljubomoran na sina, okrenuo se piću i drugim ženama, najčešće sumnjivog morala, što se povratno reflektovalo na odnose u braku i svakako ostavilo duboke tragove na bebu, koja sad kao odrastao i zreo čovek trpi posledice sa tipičnim  simptomima manično-depresivne psihoze. Moguće da se Zigmund, ili kako se već zove taj psihoanalitičar, čak i prijatno iznenadio, jer ja sam mu prvi pacijent sa manijom veličine,koji nije umislio da je Napoleon Bonaparta, već Džems Džojs. Izbor slavnog velikana, sa kojim se bolesnik identifikuje, ne menja suštinu bolesti, ali ipak svakom psihijatru je lakše sa piscima nego sa vojskovođama.

 

 

Trebao sam prihvatiti ženin predlog, ne zato što bi mi psihoanaliza pomogla, već da bih joj pokazao da mi je stalo i do nje i do našeg braka. I bilo mi je stalo. To sam joj stalno i govorio, ali ništa nisam činio da joj to i pokažem. Doduše, nisam ni imao vremena, upravo sam privodio kraju svoj višetomni roman. Zato sam bez otpora prihvatio njen naredni predlog, a on je bio da posećujem grupnu terapiju u «Anonimnim alkoholičarima». Nisam ni pokušao da joj dokazujem da moj problem nije to što pijem, već to što sam pisac, a anoniman.

 

 

U istoriji svetske književnosti biti slavan pisac i pijanica je redovna, takoreći zakonita pojava. Dovoljno je navesti velikane kao što su bili Džek London, Skot Ficdžerald, Tomas Vulf ili Terens Vilijams. I kome je to smetalo? Nikome, a pogotovo ne ženama, stajale su u redovima ispred njihovih hotelskih soba. Nije smetalo ni Nobelovoj fondaciji da dodeli nagradu za književnost daleko većim pijanicama od mene. Od sedam američkih pisaca dobitnika Nobelove nagrade za književnost, čak su petorica bili

 

notorne pijanice - Luis Sinkler, Judžin O Nil, Fokner,Hemingvej  hemingvej.jpg 

i Džon Štajnbek. Ovaj poslednji laureat  je odmah posle svečanog uručenja, slaveći po stokholmskim barovima, zagubio ček Nobelove nagrade na milon dolara.

Lep i poučan primer za mlađe pisce je Čarls Bukovski. Taj mali poštar, ali veliki pisac, imao je samo jednu dilemu -  da li da se napije ili da jebe svoje obožavateljke, pošto u te dve velike strasti nije mogao da uživa istovremeno. Pitanje da li da pije i piše istovremeno, nije se uopšte postavljalo.

 

 

Majstor iz Petrograda je imao nešto drugačiju dilemu -  piti votku ili se kockati. Dobri poznavaoci lika i dela velikog Fjodora kažu da je on taj Gordijev čvor najčešće rezao tako što je i pio i kockao.Tek kad izgubi velike svote pozajmljenog novca i onako dobrano mamuran, sedao je da piše, pre toga ni slučajno. Tako su nastala, po mnogima, najbolja dela ruske i svetske književnosti:  Zločin i kazna, Idiot, Braća Karamazovi ...

 

 

Svakako, ne može se zaobići ni genijalni Džejms Džojs. Kao mlad pisac po dablinskim pabovima je pio i pisao. Dobro je podnosio piće, zato njegov Stiven Dedalus iz «Portreta umetnika u maladosti», zrači entuzijazmom i energijom. Sa «Uliksom» je već išlo teže, pijani Džojs piše nerazumljivo i nepovezano. Ali gle čuda, kritičari upravo «Uliksa» dižu u nebesa. I šta da radi nesrećni Džojs? Umesto da ostavi piće zbog ciroze jetre, žrtvuje se za književnost i do kraja života pije još više i piše «Fineganovo bdenje». Kad je završio svoje poslednje,  za čitaoce potpuno nerazumljivo višetomno delo, od pića poremećeni genije, izjavljuje da je za razliku od «Uliksa» romana toka svesti, «Fineganovo bdenje» roman toka podsvesti i da ga kao takvog  ne mogu razumeti savremenici. To će, kaže Džojs, uspeti kritičarima i čitaocima tek u narednim vekovima. Kritičari, njegovi savremenici to ne prihvataju i veličaju «Bdenje» do besvesti, iako ne razumeju ni jedan pasus. Ugledni književni kritičari su jedinstveni u stavu da su svi pisci evropske postmoderne iščilili ispod Džojsovog šinjela. Ja bih pre rekao iz Džojsove čaše, Džojs nije nosio šinjel – najveći deo svog života proveo je pijući i pišući po tavernama u toploj Italiji.

 

 

Mora se priznati da su pojedini velikani ipak malčice preterali, kao Edgar Alan Po, koji je umro u delirijum tremensu. Ili mladi, ali nadaleko čuven pesnik Jesenjin koji je u trenucima velikog pijanstva i velikog pesničkog nadahnuća, a to je kod njega uvek išlo zajedno, izvršio trostruko samoubistvo – sečenjem vena, vešanjem i spaljivanjem. Svako pravilo ima i svoje izuzetke. Svi veliki pisci, sem nekoliko izuzetaka, su dugo uživali u svojoj slavi i u svom piću.

 

 

Nije teško zaključiti da istorija književnosti, a i ona je učiteljica, ako ne svima piscima sigurno, poznaje dve vrste pisaca. Prvu vrstu čine pisci koji su pijanice i poznati. O njima svi govore s poštovanjem, a u istoriji književnosti ostaje zapisano samo da su veliki i slavni, a ne i da su bili alkoholičari.  Drugu vrstu čine pisci pijanice i anonimni. O njima svi govore da su alkoholičari, a u istoriji književnosti ih nema.

 

 

Moja žena nije poznavala istoriju književnosti, ali me je bez ikakve dileme svrstala u anonimne alkoholičare. Ona mi je, kao što brižna majka bira školu i najbolju učiteljicu za svog sina prvaka, odabrala i grupu i  terapeuta.  Dugo je razgovarala sa njim, o čemu nisam znao – čekao sam u hodniku. Otišla je kući, a mene predala terapeutu, koji je bio vrlo prijatan, tapšao me po leđima i oslovljavao sa ti.Tog dana grupi je pristupilo dvoje novih, gospođa M i ja.

 

 

- Sa zadovoljstvom vam predstavljam naše nove članove, koji su doneli veliku životnu odluku i pristupili našoj grupi»  obraća se terapeut starim članovima. Aplauz i uzvici odobravanja svih prisutnih anonimnih alkoholičara. Gospođa M je oduševljena prijemom i otpozdravlja mašući sa obe ruke, ja se samo usiljeno smešim. Svi sedamo u polukrug.

 

 

- Ja sam D i bio sam alkoholičar trideset i devet godina. Najstariji sam član grupe, a od kad sam u grupi nisam popio ni kap alkohola, i evo to traje punih sedamnaest dana. Od nas starih članova možete očekivati ljubav, pomoć i podršku, a za uzvrat mi očekujemo samo vašu iskrenost. Dobro nam došli.» Ponovo aplauz, a zatim se na sličan način predstavljaju i ostalih  osam anonimnih alkoholičara. Niko od njih ne nosi masku na licu, iako sam ja očekivao da je to obavezno. U džepu

 

sam imao dve, jednu sa likom Džejmsa Džojsa dzojs.jpg 

iz vremena dok je pisao «Bdenje» i jednu sa likom Edgara Poa, dok je pisao svog «Gavrana». Nikako nisam mogao da odlučim koja bi mi više odgovarala, pa sam kupio obe.

 

 

Na redu je inicijalizacija novih članova. Dame imaju prednost i prva govori gospođa M.

 

 

- Ja sam M i moram prvo da kažem koliko sam uzbuđena i sretna zbog ovako toplog prijema. Hvala vam, mnogo vam hvala.

 

 

Ponovo aplauz i ponovo  uzvici odobrovanja, a gospođa M ohrabrena nastavlja.

 

 

- Pijem od svoje četrnaeste godine. Počelo je sa po jednim ili dva piva subotom u društvu, a zadnjih petnaest godina pila sam i  dve do tri flaše votke dnevno.  Uvek sam pila votku, da moj šef na poslu i moja porodica kod kuće, ne bi primetili da pijem. Ne znam zašto mi to nikad nije uspevalo, kad svi  kažu da votka nema miris. Kad sam počela piti bila sam lepa i vitka devojka, a pogledajte me danas. To je učinilo piće, a ne godine. Piće je oteralo svu trojicu mojih muževa u grob, piće me je udaljilo od moje dece. Ja sam rekla sebi: Nećeš više M! I evo danas sam tu sa vama. Uvek ću biti iskrena kao štao sam danas, hvala vam što ste me prihvatili.

 

 

Gospođa M i još nekoliko ženskih članova grupe brišu suze, ostali aplaudiraju.

 

 

Sad sam ja na redu.

 

 

- I ja ću biti iskren. Ovde sam, jer je to moja žena tražila od mene. Ja nisam alkoholičar, ja sam pisac. I alkoholičari i pisci neumereno piju, ali je ogromna razlika između te dve vrste opijanja. Nisam siguran da bih vam ja tu veliku razliku mogao objasniti, ali znam da postoji. Želim vam da što pre ostvarite ono zbog čega ste ovde, a ja idem kući da pišem.

 

 

Posle završetka mog prvog i poslednjeg nastupa pred grupom, nije se čuo aplauz, ali imao sam osećaj da me svi, sem terapeuta, dobro razumeju. Kasnije sam čuo da su D i još trojica starih članova napustili grupu i na rastanku izjavili da idu da pišu.

  (Iz rukopisa koji već dugo skuplja prašinu kod izdavača)



Komentari (91)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Biljana Beba Knežević Biljana Beba Knežević 10:13 25.05.2008

Jeremija

ja Vas razumem :) potpuno! Nesuđeni sam psiholog ( ali ko zna šta vreme još donosi ). Svima osim sebi pomogoh.

"Posle završetka mog prvog i poslednjeg nastupa pred grupom, nije se čuo aplauz, ali imao sam osećaj da me svi, sem terapeuta, dobro razumeju. Kasnije sam čuo da su D i još trojica starih članova napustili grupu i na rastanku izjavili da idu da pišu."

Idem da pišem, a Vama pozdrav i preporuka
Jeremija Jeremija 11:50 25.05.2008

Re: Jeremija

Hvala na preporuci, a još više na razumevanju, za koje sam siguran da proizlazi iz činenice što pišete, a ne što ste psiholog.:)
Biljana Beba Knežević Biljana Beba Knežević 12:34 25.05.2008

Re: Jeremija

Jeremija
Hvala na preporuci, a još više na razumevanju, za koje sam siguran da proizlazi iz činenice što pišete, a ne što ste psiholog.:)


Apsolutno. Nema boljeg psihologa do pisanja.
Živeli
jesen jesen 10:26 25.05.2008

bas su ti izdavaci zakerala...

.....
Jeremija Jeremija 11:56 25.05.2008

Re: bas su ti izdavaci zakerala...

i ne samo zakerala, mnogo su oni toga još, ali ne smem da kažem.:)
Dolybell Dolybell 13:17 25.05.2008

Re: bas su ti izdavaci zakerala...

Za mene, bez premca, književnik No 1 - Edgar Alan Po
-------------------------------------------------------------------------
"Stoji gavran, ne poleće, niti slazi, nit' se kreće,
Na poprsju Paladinom stoji, iznad vrata moji',
Oči su mu zlokob prava, k'o demona koji spava,
I sjaj lampe po njem' ploveć, na podu mu senku piše.
Duša mi se od te senke, što se , ploveć' podom piše,
Spasti neće - nikad više."

---------------------------------------------------------------------------

"Mnogi me nazivaju ludim, ali još nije rešeno pitanje da nije, možda,
ludilo najviši stepen inteligencije, ne stvara li, možda, bolesna misao
sve ono što je sjajno i veličanstveno, jer je s ludilom stekla nekakvu naročitu
sposobnost - koja nadmašuje obični i svakidašnji zdrav razum!
Oni koji budni sanjaju znaju mnogo više nego oni koji u snu sanjaju"

To su reči Edgara Alana Poa koje se odnose na njega samog.

(Preuzeto iz knjige "Tragedija genija" )

Bio je dipsoman, doživljavao i delirijum tremens, napade epilepsije,
imao alkoholičarske halucinoze ...i umro sa 40 godina.

Sam nije znao da li pije zato što je lud - ili je lud zato što pije...

Vilhelm Hofman: "Nesumnjivo je da alkohol podstiče ljudski duh,
čim pređe iz faze pripreme u fazu stvaranja - kao što vodenični točak
počne brže da se okreće - čim potok nabuja i naraste mu snaga - tako
i ljudski duh počne brže da se kreće čim oseti dejstvo vina."
-------------------------------------------------------------------------------------

Mr. Tscheru hvala što nam je G.dina Jeremiju i njegov
tekst "propustio"- preporuka "k'o vrata"







Jeremija Jeremija 14:40 25.05.2008

Re: bas su ti izdavaci zakerala...

Dolybell
Za mene, bez premca, književnik No 1 - Edgar Alan Po

Sam nije znao da li pije zato što je lud - ili je lud zato što pije...


Mislim da on nije bio lud, bio je genije. A da je ponekad popio koju više, jeste...
Dolybell Dolybell 19:47 25.05.2008

Re: bas su ti izdavaci zakerala...

Mislim da on nije bio lud, bio je genije. A da je ponekad popio koju više, jeste.


Popio je on i malo više - od koje više ...ali kao svaki genije,
svestan svoje posebnosti - nije mogao da je nosi - njegova
astenična priroda i genijalnost nisu bile kompatibilne -
zato je tako kratko i živeo.
Mnogo je genijalaca imalo kratak život....
Spiridon Spiridon 11:27 25.05.2008

dobro nam dosao

Ja sam, ja, Jeremija, prezivam se Krstić.
Više kuće trijerica, preko plota udovica,
služio sam stari kadar artiljerija.

znam da ovo nema veze sa tekstom ali mi tako naislo

jesen jesen 11:40 25.05.2008

Re: dobro nam dosao

..izgleda da se Jeremija ne zali dzabe na izdavace, kao da neko baca zle cini na njegove tekstove....tema bas zanimljiva a i ovde komentara malo.....
Kazezoze Kazezoze 11:47 25.05.2008

Re: dobro nam dosao

upravo sam prochitao chlanak o posledicama preterane konzumacije alkohola.
usro sam se od straha.
dakle to je to - odluka je pala!
od danas, nema vishe chitanja;-)
Jeremija Jeremija 11:53 25.05.2008

Re: dobro nam dosao

jesen
..izgleda da se Jeremija ne zali dzabe na izdavace, kao da neko baca zle cini na njegove tekstove....tema bas zanimljiva a i ovde komentara malo.....

Kažem ja da nisu čista posla.:)
Jeremija Jeremija 11:54 25.05.2008

Re: dobro nam dosao

Kazezoze
upravo sam prochitao chlanak o posledicama preterane konzumacije alkohola.
usro sam se od straha.
dakle to je to - odluka je pala!
od danas, nema vishe chitanja;-)

pređi na pisanje, i savest će ti uvek biti mirna.:))
mariopan mariopan 11:58 25.05.2008

Re: dobro nam dosao

Ne samo da psiholozi ne razumeju problem nego i izdavaci...ali Jeremija, ne daj se ti, samo pisi, vidis da te ne shvataju dovoljno ozbiljno , mozda ce i tebe razumeti u dalekoj buducnosti, postaces posthumno slavan , pa sta ces vise?
Mislim da je greska sto ti psiholozi problemu pristupaju sasvim trezni, mozda bi bolje razumeli sta je to u ljudskom bicu sto ga goni prema picu, kada bi i sami malo cugnuli? ))

Salim se...poznajem neke ljude koji previse piju, po tome su slavni, i problem o kome pises je mnogo gori nego sto na prvi pogled lici.Na sta lice njihovi zivoti, na sta lice oni....to bi bio roman za jednog dobrog pisca....sta kazes da li bi ga napisao...mrtav trezan?
Unfuckable Unfuckable 12:02 25.05.2008

Re: dobro nam dosao

setih se popularnog Save - Marka Jankovića - koji je izjavio nešto tipa : " Stvarnost je samo neugodna pauza izazvana nedostatkom alkohola"

p.s.
dobar tekst, preporuka
slažem se sa teorijom da izdavači ne sagledavaju problem u istoj ravni,te dolazi do nerazumevanja
Jeremija Jeremija 12:03 25.05.2008

Re: dobro nam dosao

Spiridon
Ja sam, ja, Jeremija, prezivam se Krstić.
Više kuće trijerica, preko plota udovica,
služio sam stari kadar artiljerija.

znam da ovo nema veze sa tekstom ali mi tako naislo


bitno je da čovek piše ono što mu padne na pamet, bez mnogo razmišljanja, tako bar govori moje iskustvo, ali ne znam da li bih se usudio da isto preporučim i drugima (s obzirom na rezultate). :)))
Hvala što si sa nama, što bi rekao gosn. Čer, kome se zahvaljujem na ustupljenom prostoru i ilustracijama, a pre svega na podršci i razumevanju.
jesen jesen 12:30 25.05.2008

Re: dobro nam dosao

.cuti, krenulo je ...ja povukla nogu....mozda se povukle zle sile...sad moram da izadjem iz kuce al kad se vratim nastavicu gde komentatori stanu...:))
Jeremija Jeremija 12:45 25.05.2008

Re: dobro nam dosao

Unfuckable

slažem se sa teorijom da izdavači ne sagledavaju problem u istoj ravni,te dolazi do nerazumevanja

a koja je njihova ravan, mislim u kojoj geometriji: Euklidovoj, sfernoj ili Lobočevskog? :))
Jeremija Jeremija 12:54 25.05.2008

Re: dobro nam dosao

mariopan: nije ni potrebno isticati, da je u mom slučaju reč o pisanju kao hobiju, a ne profesiji. Međutim, malo slave ne bi bilo na odmet, ali za života.:))
JJ Beba JJ Beba 13:23 25.05.2008

Re: dobro nam dosao

upravo sam prochitao chlanak o posledicama preterane konzumacije alkohola.
usro sam se od straha.
dakle to je to - odluka je pala!

kralj alkohol

a može i vako
:))
mariopan mariopan 13:44 25.05.2008

Re: dobro nam dosao

Jeremija
mariopan: nije ni potrebno isticati, da je u mom slučaju reč o pisanju kao hobiju, a ne profesiji. Međutim, malo slave ne bi bilo na odmet, ali za života.:))

Ja te preporucila ))
Prvi korak ka slavi si napravio...stvarno nisam ni mislila da si "profesionalac" u pravom smislu, onom o kome pises, samo se malo salim sa temom, lakse ce da nam legne ))
Kazezoze Kazezoze 13:45 25.05.2008

Re: dobro nam dosao

Jeremija

Kazezoze
upravo sam prochitao chlanak o posledicama preterane konzumacije alkohola.usro sam se od straha.dakle to je to - odluka je pala!od danas, nema vishe chitanja;-)

pređi na pisanje, i savest će ti uvek biti mirna.:))

zezam se, ja ne pijem,
a tu i tamo neshto napishem...trezan,
jer sam davno sebe prestao da trazhim u alkoholu.
a niti slava mi nije vazhna,
vazhniji mi je osecaj zadovoljstva
kad zavrshim neku kreaciju
onako kako sam je zamislio.
Jelica Greganović Jelica Greganović 10:19 26.05.2008

Druže Unf,

koliko sam ja čula alkoholizam je prelazna faza iz socijalizma u komunizam.
Unfuckable Unfuckable 18:00 26.05.2008

Re: Druže Unf,

zar nije iz...kapitalizma u socijalizam ??!!??
angie angie 19:20 26.05.2008

Re: Druže Unf,

Unfuckable
zar nije iz...kapitalizma u socijalizam ??!!??


zar nije iz..... socijalizma u kapitalizam?:)))
vladimir petrovic vladimir petrovic 12:15 25.05.2008

Zanimljivo

Tacno je sve sto pricate, mnogi knjizevni stvaraoci su bili - notorne pijanice. Jos vi niste mnogo brojali, ima ih mnogo vise
U istoriji svetske književnosti biti slavan pisac i pijanica je redovna, takoreći zakonita pojava. Dovoljno je navesti velikane kao što su bili Džek London, Skot Ficdžerald, Tomas Vulf ili Terens Vilijams

Uzgred budi receno, verovatno mislite na Tenesija (a ne Terensa) Vilijamsa, ja sam ovog pravog zapamtio zato sto se njegovo ime u originalu pise sa tri dupla slova (Tennessee).
Nabrojali ste i druge, ali sve iz plejade starijih. Slazem se i sa onim sto kazete za Dzojsovo "Bdenje", ali ono nije konfuzno (samo) zbog Dzojsovog ucestalog pijancenja, on se segacio sa kriticarima, pa i citaocima... s uverenjem da ga nece razumeti, ali im je dao "thoght for food", ako vec nemaju pametnija posla...
Medjutim, podsetili ste me na protagonistu jednog mladog, beogradskog knjizevnika, Srdjana Valjarevica, iz njegove knjige "Komo". Jeste li je citali? Zasluzuje paznju, odlicna je, a tip se od prve do poslednje korice napijao i napijao, a da uopste nije smarao... Preporucujem.
Jeremija Jeremija 12:34 25.05.2008

Re: Zanimljivo

Tramvaj zvani želja, Mačka na usijanom limenom krovu, Tetovirana ruža... mislimo na istog Vilijamsa (Tomas Lanijer Vilijams), zvani Tenesi... potkrala mi se greška.
edi-va edi-va 13:03 25.05.2008

Ispila sam

ovaj blog do poslednje kapi
sada odoh ja da pishem
zachim dusha vapi ...

edi-va edi-va 13:08 25.05.2008

µ

Posebno značjano bi bilo kad bi imali sigurna saznanja, da li vas je mama podjednako dojila i sa leve i sa desne dojke i da li ste je grizli za bradavice dok vas je dojila, a ako ste je grizli za koju bradavicu ste je češće grizli vašim zubićima, levu ili desnu.


Dolybell Dolybell 13:58 25.05.2008

Libero Markoni



Slobodan Marković - Libero Markoni
poslednji beogradski boem sa leptir mašnom.
Pesnik, slikar, crtač...buntovnik...Čuburac



„Južni bulevar"
koja je objavljena poslije pesnikove smrti 1990.
U toj zbirci je na svoj način najavio svoj iznenadni i
zagonetni odlazak:

„Zlo goreg nevremena
poneće i mene
u polja bezimena
van Vaseljene...

JJ Beba JJ Beba 14:17 25.05.2008

Re: Libero Markoni

Slobodan Marković - Libero Markoni
poslednji beogradski boem sa leptir mašnom.
Pesnik, slikar, crtač...buntovnik...Čuburac

treba dodati - kulinar
mene je naučio jelo - pohovani luk a la Libero
Libero je car!

ps
jelena, sam ti rekla da je živ.
:)
jinks jinks 15:23 25.05.2008

Terapijska frekvencija ...

... iliti harmonija atmosferske i mozdane rezonantne ucestanosti ... on the edge of some science :)

I to naročito od kad sam, u nekom medicinskom časopisu, pročitao istorijat primene šok terapije u psihijatriji.

Po nekim teorijama ucestanost napona napajanja nije odabrana slucajno (50 i 60 Hz), vec je uzeta kao septa ili sentima (valjda se tako nazivaju visi harmonici x 7 u muzici) atmosferske rezonantne ucestanosti ... Pojavu atmosferske rezonance izucavao je i sam Tesla (... kakve li slucajnosti posto je on izmedju ostalih i odabrao ucestanost napona koja se sada koristi ...) prilikom istrazivanja bezzicnog prenosa elektricne energije (koriscenjem necega sto je nazivao atmosferska rezonanca ili tako nesto).

Did you know that there are electric field effects in the atmosphere that affect your brain? We need to solve the mystery of why it is that your alpha rhythm, as measured by detectors sensitive to brain waves, has a frequency equal to that detected by the study of weak electric field oscillations in the atmosphere. The frequency is 7.8 Hz, about one sixth or one seventh of the frequency of electricity supplied to your home. It was Tesla who first discovered those atmospheric oscillations. He even embarked on research to exploit the phenomenon, aiming to transmit power to homes everywhere around the world by low frequency 'radio waves' ...

.... What I did learn was that the Schumann resonance was deemed to be a phenomenon occurring as electromagnetic waves travelled around the Earth in the concentric spherical cavity between the Earth's surface and the ionosphere. If one takes the circumference of Earth and compares it with the speed of light then one finds that electromagnetic waves travelling around body Earth would set up a kind of standing wave resonance effect at 7.8 Hz. This is the alpha rhythm frequency. So we, meaning our brains, may be phase-locked in some way with body Earth and its atmosphere. The expression 'phase-locked' means that everything in this merry electrical dance is in step and moves at the same frequency.

Po tim pricama ucestanost 50Hz predstavlja rezonantnu ucestanost mozdanih talasa (sta god to moglo da znaci) ... koji su multipl rezonantne ucestanosti elektromangnetnog polja Zemljine atmosfere ... ulokovanih jedno u drugo u nekoj vrsti harmonije.

Zbog cega sve ovo ... 50 Hz (being the natural resonance frequency of our brain) predstavlja najmanje agresivnu ucestanost po coveka ... odnosno nekada cak i blagotvornu ... zbog cega su je ljudi koji su verovali u ovu pricu (medju kojima je izgleda bio i Tesla) i odabrali kao nesto sto ce preplaviti i u sta ce se utopiti citava jedna civilizacija koja se zasniva na upotrebi elektricne energije ... Takodje, ta blagotvornost 50Hz-ne ucestanosti moze biti jedno od objasnjenja zasto se bas taj napon ... a ne neki drugi (pogotovo i sada nakon vise od 100 godina kada postoje svakojaki izvori) ... koriste u elek. sok terapiji u psihijatriji.
vidomir pavlovic vidomir pavlovic 15:53 25.05.2008

ODLOMAK...

... Iz knjige smrt očeva pogleda....



....Najzad stigosmo. Neuropsihijatrija na kraju bolničkog kruga. Baš se videlo da se radi o ludacima... Jedina zgrada sa rešetkama na prozorima. Rešetke i na ventilacionim otvorima. Ne bi moglo ni dete proći. Ali oni su ludaci... Ko zna... Možda su svi oni bili nepredvidivi. A sa nepredvidivima je sve moguće. Uđosmo u hodnik. Stepenicama na prvi sprat. Dođosmo do zida od gvozdenih rešetki. Jedan milicajac skide lisice da zapali cigaru. Dade i ocu. Uze je. Ja se dovoljno odmakoh. Pustih prvo njih da priđu. Njega. Išao sam za njim. Imam vremena. Ja se vraćam kući. Bar bi trebalo tako biti.
Pozvoniše na gvozdeni ulaz ”ludare”. Hodnik iza rešetaka bio je dug oko petnaest metara. Nekoliko soba sa jedne i druge strane hodnika. Ispred svake sobe pored vrata beli orman sa fiokama. Zavaren za zid. Na svakoj fioci ime bolesnika. U fioci lekovi i injekcije za njih... Čuvali su ih tako da bolesnici ne pobacaju u WC šolju. U tu zgradu su svi prinudno dovedeni. Osim sestara i doktora. Tu je bio skup ljudi koji su ”proizvodili” sirotinju kao što smo majka i ja. I drugi nalik nama. Ne znam, neću da pogrešim. Da li ja ličim na decu siromaha, od oca alkosa, ili oni liče na mene. Svejedno, svi smo u ”istoj koži”. Svi patimo. I svi se bojimo njihovog povratka kući. Onda ćemo biti prepušteni Bogu i njima. Ali ”oni” su bliži... Prvo dolazimo na dohvat njihove ruke...
Posete u ludari su retke. Ne zabranjene. Retke. Ne sme niko da im dođe. Prete... I to puno. Ponekad strašno. Svu krivicu i svaki ubod injekcijom prebacuju nama. Mi smo im krivi i niko više. Oni nisu. Oni su jadnici koji su voleli popiti po neku... Čisto da poprave raspoloženje... Ili da umanje tugu. To bi bilo sve. A mi smo ti koji su bezobrazni pa im ne damo ni to malo što imaju od života... Svi unutra su kao braća. I svi misle isto da urade kada izađu. Da se svete. I da osvete svoj ”ukaljani” obraz. Da operu sramotu, koju smo im naneli.
Mogao bi danima pisati o ”njima”. Jadnicima! Ne poželeo ih nikome. Ni za kletvu. Oni su najstrašnija porodična kletva koja se mogla i može desiti porodici. Nije bitno čijoj. Opasniji su od variole vere. Ne znaju koliko su zaraženi. Ne znaju ko će preživeti. Ne zna se ni od porodice ko će preživeti iako nisu bili zaraženi. Kriju se iza sopstvene ličnosti. Kao zmija noge. Kada u društvu pričaju oni su ti koji su najnežniji. Nežniji od žena i majki. Oni su ti koji su osećajni. Koji više misle, pate. Koji se najviše muče. Koji... Nema kraja. Oni su, prosto rečeno, spasioci sveta. Spasioci planete... Ko zna čega još! A useru se u sopstveni krevet. Da ne spominjem pišanje. To im postaje normalno.
– Eto ženo, popustila mi malo bešika. Od sirovog i teškog rada, ženo...
To opravdanje bude samo u početku. Posle piškenje postaje navika. I na kraju to postaje sasvim normalno. Posle ”normale” niko im ne sme spomenuti:
– Pa dobro dokle to misliš da pišaš u krevet...
Bilo bi strašno.
I ovaj hodnik ovde. Sve u njemu ”miriše” na mokraću. Presvlače ih po tri, četiri puta dnevno. Menjaju posteljinu isto toliko. Pomislih kako u ovoj zgradi ima više upišanih ljudi nego u celom gradu upišanih beba! Tužno, ali istinito. Dolazi sestra i otključava vrata. Vrata koja su po ceo dan i noć morala biti zaključana. Zbog osoblja. Sestra, mala pa debela. Crvena u licu. Kada bi stali jedno pored drugo ona i moj tata dobili bi ”crveno crni – David Koperfild”. Glas oštar i jasan. Prolama hodnik.
– O, novi mučenik... Jesu i tebe prevarili i doveli... Na silu je l’ da? Jadan ti.
Otključa vrata. Uzima nalog – duplikat. Motaju. Kad se pacijenti osveste hoće da zovu miliciju. Deru se!
– Šta ću ja ovde? Otreznio sam se. ’Oću kući. Nisam dovršio to i to. Porodica me čeka... i tako u nedogled...
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 17:31 25.05.2008

:)

evo ponovo mi obisase komentar.
ponavljam, svaka cast gospodinu domacinu, gostu i prijatelju vidomiru.
pozdrav!
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 17:47 25.05.2008

kroner :)


Jeremija Jeremija 06:35 26.05.2008

Re: Terapijska frekvencija ...

O blagotvornosti elektrošokova podeljena su mišljena.
Onaj talijanski lekar iz priče, zvao se Oto Cerletti, kažu da je bio fasciniran potencijalom kontrole osoba uz pomoć elektro šokova. Prva osoba koja je dobila elektro šok od Cerletti-a izjavila je da želi da to niko više ne doživi jer je to smrtonosno.
Nemački psihijatar Lothar B. Kalinowsky, koji je bio svjedok prvim elektro šokovima kod psihijatra Cerletti-ja, postao je jedan od najglasnijih svjetskih podržavalaca ove metode šokiranja strujom. Razvio je svoju vlastitu mašinu za elektro šokove 1938. godine i predstavio elektro šokiranje u Francuskoj, Holandiji i Engleskoj i kasnije kao prvi uveo elektro šokove u S.A.D. Već 1940. godine, elektro šok (elektrokonvulzivna terapija) je dospio u razne zemlje širom svijeta.
Dokumentovani podaci dokazuju da elektro šokovi od strane psihijatrije prave trajne povrede i oštećenja mozga, što je u stvari vrlo logično jer se visoka struja pušta direktno kroz mozak i jedini razlog da osoba ostaje živa je da struja nije prošla kroz srce. Psihijatrijski elektro šokovi prouzrokuju konfuziju vremena i prostora, trajni gubitak memorije i mogu da prouzrokuju smrt. Ipak, psihijatri nastavljaju da koriste elektro šokove.

Od pisaca Ernest Heminvej je lečen elektošokovima. Rezultati su bili tragični. Jednom je rekao svom prijatelju: "Kakvog smisla ima da mi se uništi glava i da mi se izbriše memorija koja predstavlja moj glavni kapital, jer to mi uništava posao i život. Odlična terapija, ali izgubili smo pacijenta." Kratko nakon primanja elektro šokova počinio je samoubistvo. Da li se Nobelovac ubio zbog dijagnoze ili terapije nije najjasnije.
Ivana K.Landesteen Ivana K.Landesteen 15:30 25.05.2008

Lep pocetak

Jeremija, iako se Vas tekst elokventno bori sa Vasu stvar, i tako treba, narocito onaj deo kad junak kaze da nije alkoholicar vec je pisac (na AA dolaze ljudi koji znaju da su alkoholicari prvenstveno a posle sve ostalo), i pisci koje ste naveli i neobjavljeni junak da nisu pisci bi i dalje bili alkoholicari. A pisci nisu postali zbog alkohola.
Svejedno, svakome je potrebno da se na nekoga, ili nesto, osloni, pa makar bila i iluzija. Od toga moze mnogo toga pa i ceo zivot da se stvori. Navijam za junaka iz price.

G. Cher jeste vrlo velikodusan.
Jeremija Jeremija 17:24 25.05.2008

Re: Lep pocetak

Ivana K.Landesteen

Navijam za junaka iz price.
G. Cher jeste vrlo velikodusan.

I ja naviajam za junaka iz priče, a i oko Čera se bez sumnje slažemo.
E sad, što se tiče pisanja i pića, mislim da su tu stvari malo složenije.
Черевићан Черевићан 15:30 25.05.2008

цууга

зналаца више имах који су умишљану списатељску каријеру управо пићем започињали, но далеко не догураше ако се изизму двоица који постигоше цирозу, док1 натера дијагнозу Korsakovljeva psihoza , те скорашњи који је ено . . под јоргованом белим,ал не од писања нион.
крилатица знана . .штаје то уљуцком бићу што га маами према пићу . . . поприлично је актуелна и у списатељском занату .
откуто?
прочитах да су особе са нижим садржајем серотонина склоније алкохолизму .серотонин веома важну улогу има и у изазивању осећаја задовољства (па и писања ?) те изовог несумљиво следи да је недостатак серотонина добар предзнак да се писац може постати . . . тјст алкус

Ај, паонда . . . живели
mariopan mariopan 15:45 25.05.2008

Re: цууга

Ziveli -)
Taj serotonin mogu i iz cokolade da dobiju , kazu da isto tako deluje samo manje sopljava.
Kada pitaju Lalu koja je rakija najbolja on uvek kaze "Ona na dnu flase"
Vic:
Dogovore se dva pijanca da onom ko umre prvi, onaj drugi sutradan dodje na gorb i polije ga litrom rakije.
Umre jedan a onaj drugi sutradan dodje, pomokri se i kaze kroz suze : " Evo ja dosao da ti ispunim poslednju zelju, samo sam je malo propustio krozame"
angie angie 15:50 25.05.2008

hej jeremija,

bash mi se dopalo-teche i ima karakter, shto je meni vazno:)))

meni je nekako vishe fama i odrazn nekih okolnosti u vrmenu, to shto je chashica jel, glavni sastojak za neke umetnike-pa su tom stanju, kada im je mozak laviran, pridavali znachaj neophodnosti,....no dobro, kao i sa ostalim svetom- nekome treba doping da bi uzivao, a neko to uzivanje nosi prirodno i oslobodjeno, jer ga je pustio iz kaveza.

he, he, deo sa terapijom bi mogla i da razvijem, obozavam teme, gde se dokachi psihijatrija, krljica medicine- nejsurovije ne zainteresovana za choveka.

Preporuka!

I pozdrav za gospodina domacina.
Jeremija Jeremija 17:29 25.05.2008

Re: hej jeremija,

angie


he, he, deo sa terapijom bi mogla i da razvijem, obozavam teme, gde se dokachi psihijatrija, krljica medicine- nejsurovije ne zainteresovana za choveka.


Hvala angie. i ja obožavam teme gde se dokači psihijatrija i psihoterapija. "Paviljon br. 6" je u vrhu moje top liste.
AlexDunja AlexDunja 17:45 25.05.2008

pozdrav , jeremijo:)

ГРЛОМ У ПОЛИМЉЕ

Гори јесен, капљу шљиве
у првоток љут,
а ми грлом у Полимље
- нанио нас пут.

Три смо ноћи и три дана
текли као Лим
од казана до казана
- упоредо с њим.

Пјевала нам дању јесен
озлаћена сва,
а чувао ноћу мјесец
(или, можда, два?)

И данас бих тамо био
крај казана ког
да нас није разјурио
љубоморни Бог.

Гори јесен, тече шљива
у првоток љут ...
Тешко ли је из Полимља
низ тријезан пут.
vito nikolic
Jeremija Jeremija 17:54 25.05.2008

Re: pozdrav , jeremijo:)


Lepa pesma, i ja tebe pozdravljam.:))

Mila
"Vina, Mila!" orilo se
Dok je Mila ovde bila,
Sad se Mila izgubila.
Tuđe ruke vino nose.
Ana toči, Ana služi,
Al' za Milom srce tuži.

Nema nama Mile više!
Ono malo veselosti,
Što imaše dobri gosti,
To kod Mile ostaviše.
Ana toči, Ana služi,
Al' za Milom srce tuži.

Iz Milinih ruku malih,
- Ma se rasto bela sveta -
Meto čaše od bermeta
Otrova bi progutali -
Ana toči, Ana služi
Al' za Milom srce tuži.

Ko da igra, ko da peva,
Ko da žedni, ko da pije,
Ko li brigu da razbije...?
Nesta Mile, nesta ćeva!
Ana toči, Ana služi,
Al' za Milom srce tuži.



Radojicic Radojicic 18:00 25.05.2008

...

Bukowski je pricao da su izdavaci robovlasnici, a pisci roblje i da i kad ti izdaju nesto daju taman onoliko da mozes da prezivis.



To not to have entirely wasted one's life seems to be a worthy accomplishment, if only for myself.

yr boy,

Hank

preporuka Mr. Jeremija
JJ Beba JJ Beba 18:11 25.05.2008

Re: ...Hank

kaže jedan moj prijatelj pesnik - " noge u vodu, dušu u vino", i čak tvrdi da je gutljaj bolji od zalogaja jer ne zamara zube
.))
Radojicic Radojicic 18:22 25.05.2008

Re: ...Hank

ne zamara zube


:))))

dobar ovaj, prvi put cujem
AlexDunja AlexDunja 18:26 25.05.2008

Re: ...Hank

Dusa vina

Za moju dvojakost i dubinu bez mreže
sidji u glas moj u dan moj osvežen
senkom i vremenom, o slatka pomamo!
jedan čemerni predeo za ledjima znamo.

Dodji neka te moja ljubav vodi
kad pada neodbranjeno zelenilom drvo,
udesa zvezdo,vladarice kruga, mrvo
sjaja u glibu čula da se misao rodi.

Čarolijo,bunar varke,zvuk il klica,
nebo i sunčane brave, otškrinute,
bezdan lišen sebe jaz u letu ptica,

sve tajnom poče svetovi kad se mute.
Mahnitosti loze izdanku nesvestica,
svirale letnje nek te poljem slute.
b. m.
JJ Beba JJ Beba 18:33 25.05.2008

Re: ...Hank

Radojicic
ne zamara zube:))))dobar ovaj, prvi put cujem

ih, ima careva međ' marginom.
u stvari margina je najbolje zezanje

apropo teme i belih miševa, el znaš ti moj radojčiću, šta znači kad neko sanja miša u flaši? (po tumačenju snova istog mi prijatelja psihologa i pesnika)
kaže - onaj ko sanja miša u flaši zaglaviće se u liftu sa svojom budućom suprugom.
)
Radojicic Radojicic 18:39 25.05.2008

Re: ...Hank

JJ Beba
Radojicic
ne zamara zube:))))dobar ovaj, prvi put cujem

ih, ima careva međ' marginom.
u stvari margina je najbolje zezanje

apropo teme i belih miševa, el znaš ti moj radojčiću, šta znači kad neko sanja miša u flaši? (po tumačenju snova istog mi prijatelja psihologa i pesnika)
kaže - onaj ko sanja miša u flaši zaglaviće se u liftu sa svojom budućom suprugom.
)


ahahahahahahahhaha
JJ Beba JJ Beba 18:42 25.05.2008

Re: ...Hank

ahahahahahahahhaha

pa da. car

a onaj ko sanja da se gađa pepeljarom? srećnom ženidbom će učvrstiti nemaštinu
hahahhahahhahahhahahha
)

Radojicic Radojicic 19:53 25.05.2008

Re: ...Hank

JJ Beba
ahahahahahahahhaha

pa da. car

a onaj ko sanja da se gađa pepeljarom? srećnom ženidbom će učvrstiti nemaštinu
hahahhahahhahahhahahha
)



car stvarno
sto ne objavi sanovnik ili kako se vec kaze, to bi se dobro prodalo ili ga ne zanima
JJ Beba JJ Beba 20:10 25.05.2008

Re: ...Hank

car stvarno
sto ne objavi sanovnik ili kako se vec kaze, to bi se dobro prodalo ili ga ne zanima


objavljivao je, al nikog u ovoj zemlji ne zanimaju takvi ljudi.
sada je nestao, negde je
mada mislim da je u najvažnijem uspeo - ostavio je trag u nekom. u meni
:)
nsarski nsarski 18:07 25.05.2008

Evo ga Paul Kle

i sta on o tome ima da kaze:



Primates like to stimulate their brain.

Radojicic Radojicic 18:20 25.05.2008

Re: Evo ga Paul Kle

nsarski
i sta on o tome ima da kaze:



Primates like to stimulate their brain.



ma lako je njemu bilo da prica kad ga je zena Strumfeta izdrzavala, a on gajio decu
nsarski nsarski 18:55 25.05.2008

Re: Evo ga Paul Kle

ma lako je njemu bilo da prica kad ga je zena Strumfeta izdrzavala, a on gajio decu

I umirao:

Radojicic Radojicic 19:51 25.05.2008

Re: Evo ga Paul Kle

nsarski
ma lako je njemu bilo da prica kad ga je zena Strumfeta izdrzavala, a on gajio decu

I umirao:



uh jeste, imao je neku gadnu bolestinu, a opet vidis, sjaj u tami dok svaka ribica na svoju stranu


Dolybell Dolybell 21:08 25.05.2008

Re: Evo ga Paul Kle

Primates like to stimulate their brain.



Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 19:15 25.05.2008

Jeremija

a Vasa zena, kako je ?
Jeremija Jeremija 19:22 25.05.2008

Re: Jeremija

Ninoslav Randjelovic
a Vasa zena, kako je ?

Moram da priznam da mi je tvoje pitanje najveći kompliment, jer izgleda da moja priča deluje uverljivo.:))
Dakle, hvala na pitanju: odlično.
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 19:41 25.05.2008

Re: Jeremija

Moram da priznam da mi je tvoje pitanje najveći kompliment, jer izgleda da moja priča deluje uverljivo.:))

Hvala tebi.
Pozdrav !
Dolybell Dolybell 21:51 25.05.2008

Re: Jeremija

Čista emocija...nedostaje ....nema zamene..

zuti semafor zuti semafor 19:32 25.05.2008

realno

прочитах да су особе са нижим садржајем серотонина склоније алкохолизму

koliko knjiga mora da se napise,i koliko alkohola da se sipa,a

sustina je u musko zenskim odnosima.to je najcesce razlog u varijacijama serotonina.

a bice sve gore,kako vreme nadolazi.
mariopan mariopan 20:39 25.05.2008

Re: realno

Jeste, Zuti, bice sve gore a i pice sve skuplje. I genija nam ponestalo, ne vidim da imaju naslednike u talentu, mada se u picu trude....e sad sta ce da se izrodi od toga ne zna se.Mozda neki novi genije mozda alkos a mozda oboje? Ako ostavi traga neka mu je puna casa zauvek.
Dolybell Dolybell 21:26 25.05.2008

Drinking song

Jeremija Jeremija 21:53 25.05.2008

Re: Drinking song

Slušajući, po ko zna koji put, tu divnu pesmu, pitam se zašto većina ljudi čim se spomene piće , pa i vino, imaju asocijacije na alkoholičare, bedu i bolest, a ne na veselje, ljubav i lepotu? Otkud tako crne misli?
Dolybell Dolybell 23:31 25.05.2008

Re: Drinking song

Slušajući, po ko zna koji put, tu divnu pesmu, pitam se zašto većina ljudi čim se spomene piće , pa i vino, imaju asocijacije na alkoholičare, bedu i bolest, a ne na veselje, ljubav i lepotu? Otkud tako crne misli?


Zato što većina ljudi ne poseduje uzvišene emocije,
zato što nisu slobodni, zato što se boje, zato što
žive po direktivi i hodaju utabanim stazama prethodnika,
zato što su slabi, zato što ne poznaju sebe i ne žele da se vide
i spoznaju - strah od istine, zato što....je strah od života gori
od straha od smrti...zato što su sebični, samoživi,
zato što su im duše prosečne, srca prosečna,
nikad ne daju više nego što dobiju, zato što nisu spremni
da žive život i dele emocije svom snagom - a snaga im je mala...
zato što je teško voleti ljude - vole se samo pojedini ....
zato što imaju samo usmerenu ljubav - koja je sebična,
ne poseduju opštu ljubav i nemaju snage za nju.....
milion je razloga i odgovora na pitanje : zašto ?
MuadDib MuadDib 21:32 26.05.2008

Re: Drinking song

Dolybell
Slušajući, po ko zna koji put, tu divnu pesmu, pitam se zašto većina ljudi čim se spomene piće , pa i vino, imaju asocijacije na alkoholičare, bedu i bolest, a ne na veselje, ljubav i lepotu? Otkud tako crne misli?Zato što većina ljudi ne poseduje uzvišene emocije, zato što nisu slobodni, zato što se boje, zato što žive po direktivi i hodaju utabanim stazama prethodnika, zato što su slabi, zato što ne poznaju sebe i ne žele da se videi spoznaju - strah od istine, zato što....je strah od života goriod straha od smrti...zato što su sebični, samoživi,zato što su im duše prosečne, srca prosečna,nikad ne daju više nego što dobiju, zato što nisu spremnida žive život i dele emocije svom snagom - a snaga im je mala...zato što je teško voleti ljude - vole se samo pojedini ....zato što imaju samo usmerenu ljubav - koja je sebična,ne poseduju opštu ljubav i nemaju snage za nju.....milion je razloga i odgovora na pitanje : zašto ?

И немају... el cojones : -))
man ray loves me man ray loves me 22:18 25.05.2008

mozda

Ja mislim da je zena iz price ustvari kriticar - da su joj se price lika iz price vise svidele, alkohol bi joj manje smetao.
Черевићан Черевићан 22:38 25.05.2008

делиријум тременс*

венама слутим лајаву рибицу
змије су ме обузеле целог
паук из ока зеницу сише
јутрос сам појео миша белог

таласи ми запљускују лице
из пода теку ратни бродови
утробу ми глођу мрави немилице
по мени падају небески сводови

зидови певају мртвог врапца мјаук
духовне су ми тачке на удару
виљушка у чело ко на празник јаук
по свему сам зрео за лудару


*Delirijum tremens je specifičan, hroničnim alkoholizmom izazvan delirijum; nastaje kao neposredan rezultat nagle apstinencije posle dugog i prekomernog uzimanja alkohola. Simptomi su drhtanje, tahikardija, povišena temperatura, preterano znojenje, konfuzija stanja svesti, halucinacije, iluzije, košmarni snovi, anksioznost, agitiranost i nesanica. Danas je pored pojma delirijum tremensa u upotrebi pojam delirijuma usled prestanka uzimanja supstance (withdrawal delirium)
(Ivan Vidanović . . . „Rečnik socijalnog rada“ )


Jeremija Jeremija 11:02 26.05.2008

Re: делиријум тременс*

Gosn Čer, ne plašite mlade talente, mogli bi da odustanu od pisanja! :))
Spadalo Spadalo 04:39 26.05.2008

Odoh da citam...

Došla ekipa RTS-e, iz redakcije školskog programa, u jednu seosku zabit, da snimi tipičan radni dan jednog našeg seljaka. Seljak se namesti pred kameru i počne priču:
- Ustanem ti ja tako oko pola pet izjutra, drmnem jednu-dve rakijice i isteram ovce na ispašu. Dok one pasu ja slistim jos jedno četiri-pet...
- Stop - uleće režiser - Pa jeste li vi normalni?! Ovo je školska emisija, decu treba kulturno uzdizati. Lepo vi kažite kako čitate knjige, pričajte o kulturi... Ajde ponovo.
- Ustanem ti ja tako oko pola pet i pročitam knjigu-dve, pa onda isteram ovce na ispašu. Dok ovce pasu ja ti se lepo sit načitam, a onda kad ih vratim kući pred ručak ja onako na brzaka prelistam dve-tri knjige. Uz ručak mnogo volim da čitam. Obično uzmem neku deblju knjigu da se mogu posle ručka lepo ispavati. A onda kad ustanem dođe komšija Pera i mi tu pročitamo jedno tri-četiri knjige pre nego što siđemo u selo. Uveče se celo selo okuplja u biblioteci. Tu svi čitamo i komentarišemo šta je ko pročitao. Oko deset sati obično bibliotekarka proglasi fajront jer smo pročitali sve knjige. Tada se svi preselimo kod komšije Žike. On ima štampariju.....
Jeremija Jeremija 10:36 27.05.2008

Re: Odoh da citam...

Spadalo, ovo sa Žikinom štamparijom je dobra stvar.:))
poz.
kenozoik kenozoik 12:22 27.05.2008

Re: Odoh da citam...

Ne pamtim kad sam se zadnji put toliko smejao, svaka cast i dobru jetru pardon dobar vid zelim priljeznom citaocu. Pa ko velim, da i ja dodam nesto, i nadjoh ovaj citat nemackog pisca Thomasa Kapielskog:

ein Tag ohne Bier ist wie ein Tag ohne Wein

iliti: dan bez pive je kao dan bez vina.
Ima tu neke dubine, mislim.
trener trener 08:04 26.05.2008

"(Humana)Perverzija"

istorijat primene šok terapije u psihijatriji. Ako je verovati tom časopisu, jedan lekar je čekajući sveže kotlete, gledao kako mesari krupnom svinjčetu, umesto noža pod vrat, stavljaju krajeve žice na glavu. Žrtva se zanela i pala, a mesari su je potom bez žurbe preklali. Na pitanje začudjenog lekara o kakvim je žicama tu reč, snalažljivi mesari su odgovorili da je to struja kojom samo omame beštiju da bi je na miru preklali. Lekar je uskoro sličnu terapiju, samo bez klanja, primenio na svojim pacijentima u ludnici u kojoj je inače radio. To je bilo u Italiji krajem devetnaestog veka, i evo metoda lečenja šok terapijom se u psihijatriji koristi više od sto godina.


Moderan pristup klasičnim metodama..
....a psihijatri prvo..
trener trener 08:27 26.05.2008

Re: "(Humana)Perverzija"

Dilema : voda ili alkohol
" Da je voda dobra , ne bi je vadili iz kolena!
U to ime... još po jednu, pa d`idemo
Znam da s pićem ne valja preterivati. Ja ne preterujem, ali moja žena misli drugačije i tvrdi da imamo problem.

Zanimljiv tekst...ubiće nas to nerazumevanje okoline
anonimni (alkoholičar)
Jeremija Jeremija 08:46 26.05.2008

Re: Klasika, moderna, postmoderna...

Pisce koji su pili i pisali s pravom možemo svrstati u "klasiku".
Danas je na sceni književna i umetnička "moderna".
Umesto pića umetnici izvor svoje kreacije traže u drogama.
Prekretnica je verovatno bio Oldus Haksli (Vrli novi svet, Kontrapunkt...) koji je poslednju dekadu svog stvaralaštva i života uzimao LSD i sve to detaljno opisao u knjizi "Vrata percepcije". Postao je ikona mnogima (grupa Dors, Bitlsi..).Karlos Kastaneda (pseudonim) u svojim knjigama traga za pejotlom... etc
Šta li će nam doneti "postmoderna" ?
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 08:57 26.05.2008

Re: Klasika, moderna, postmoderna...

Šta li će nam doneti "postmoderna" ?


mozda trazenje ideja i inspiracije na cyberspace- blogu, recimo...
man ray loves me man ray loves me 18:09 26.05.2008

Re: Klasika, moderna, postmoderna...

povodom sok terapije, ima interesantan kanal na youtube - the trouble with spikol. radi se o devojci liz spikol koja ima bipolarni poremecaj i koja govori o svemu kroz sta je prosla, a elektrosokovi su jedno vreme bili deo njene terapije. jako je simpaticna i duhovita, i mada je kanal dosta mracan, moze da bude koristan ljudima koje interesuje kako to zaista izgleda.
KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 14:21 26.05.2008

Beli miševi se namnožili

Ja pijem da mi prođe vreme i nikako da postanem književnik.
Ali možda postanem zoolog, biolog, mišolog, ...
Ipak se isplati piti.
Preporučenog miša, tj. preporuka od mene.
Jeremija Jeremija 15:13 26.05.2008

Re: Beli miševi se namnožili

Čim nema mačke, miševi kolo vode (i razmnožavaju se).
Nikad nije kasno da postaneš književnik, mada nije loše ni biolog,zoolog, pekar,lekar,apotekar...bilo šta.:))
Evo npr. ja: pozavršavao sam neke bitne poslove u životu, pustio bradu od tri-četiri dana, nosim stare jakne, izlizane farmerke, patike i .... da prostiš pišem.
poz. i hvala što si sa nama, kako to govori naš domaćin i dobri čovek Čer.
Kazezoze Kazezoze 15:37 26.05.2008

Re: Beli miševi se namnožili

Evo npr. ja: pozavršavao sam neke bitne poslove u životu, pustio bradu od tri-četiri dana, nosim stare jakne, izlizane farmerke, patike i .... da prostiš pišem.

neznam zashto, al' stiche se utisak da ti jako mnogo pazhnje posvecujesh imidzu, odnosno vanjskom izgledu nechega shto ti zamishljash da treba da odaje pisca, nego njegovom pravom unutrashnjem stanju iz kojeg treba da se razvijaju ideje koje pisca prestavljaju.
Jeremija Jeremija 16:22 26.05.2008

Re: Beli miševi se namnožili

Kazezoze

neznam zashto, al' stiche se utisak da ti jako mnogo pazhnje posvecujesh imidzu, odnosno vanjskom izgledu nechega shto ti zamishljash da treba da odaje pisca, nego njegovom pravom unutrashnjem stanju iz kojeg treba da se razvijaju ideje koje pisca prestavljaju.

Zapažanje te izvršno služi. Za pisca imidž je bitan, a šta se krije iza neprozirne koprene u duši manje je bitno.
Nikad nisam obraćao naročitu pažnju na svoj izgled i odevanje, a kada je «ne haj» ili «baš me briga» stil ušao u modu i ja sam postao moderan. Brada od dva-tri dana, neuredna frizura, iznošene košulje, izlizane farmerke i stare cipele ili patike odgovarale su ne samo modnom trendu, već i mom novom imidžu pisca, koji nikom i ništa ne mora da dokazuje. Tada je čak i moja žena, inače uvek pedantna i zahtevna, prestala da mi prebacuje.

Pisanje ima svoje prednosti, kao što sam više puta rekao.
MuadDib MuadDib 21:55 26.05.2008

Burning Daylights

Џеремаја, препоручена храброст за начињање иначе познате теме, но има подоста 'нако строгих коментара, те се усуђујем да досолим на исту: алкохол спушта ручну кочницу, некоме да угази жену и децу - а некоме да изађе из задатих канона и створи нешто ново, добро.
Прави је пример поменути Џек Лондон, чији главни јунак и књига носе чак романтично име Burning Daylights, који завршава (ако добро памтим) тако што ће узјахати дората да изгласа прохибицију (потоњим романом Гвоздена пета је подржао Адолфа), ерго - боље би му било да је наставио да пије.
Алкохол се често гледа као клетва слична коцкању (некада мастурбацији од које се сушила кичма, ха ха). Старом добром Папа Док Ернесту био је саставни део живота који је хтео да проживи тако како и јесте, те нам је оставио шта јесте, али зато хиљаде других остадоше само урбане легенде.
Jeremija Jeremija 10:31 27.05.2008

Re: Burning Daylights

MuadDib
.....ерго - боље би му било да је наставио да пије.


Mnogim piscima koji nikad ništa nisu popili, a mnogo toga napisali, bilo bi bolje da su pili, a ne i pisali, jer sve što su napisali okrenulo se protiv njih. Trebali su se braniti ćutanjem, pred sudom javnosti.:)
S druge strane, velikim piscima piće nije smetalo da napišu kolosalna dela. Da li bi njihova dela bila vrednija, da nisu pili, to ne znamo.
Lično mislim da svako sputavanje čovekove prirode, ostavlja tragove na nekoj drugoj strani.
poz.
Kazezoze Kazezoze 10:59 27.05.2008

Re: Burning Daylights

Lično mislim da svako sputavanje čovekove prirode, ostavlja tragove na nekoj drugoj strani.

konzumiranje alkohola nije u chovekovoj prirodi, to je nauchen elemenat unesen sa strane, kao i pisanje uostalom, ali to o chemu pishesh... to treba da bude u tebi, deo tvoje prirode. ako inspiraciju trazhish kroz alkohol ti obmanjujesh samog sebe kao shto su radili i svi gore navedeni pisci u kojima trazhish uzor.
Jeremija Jeremija 13:25 27.05.2008

Re:Burning Daylights

@Kazezoze:
ad1: šta je to u ljudskom biću, što ga tera prema piću, ja ne znam. Kad budem saznao javiću ti. Čini mi se da ni naučnici koji se time bave još uvek nisu sigurni, da li je sklonost prema piću i drugim vrstama ovisnosti (cigarete, droge etc.) urođena predispozicija i/ili samo stečena navika. Ali to i nije toliko bitno za temu.
ad 2 i daleko važnije: Tekst "Introspektivna psihoterapija" je samo naslovom prilagođeni deo rukopisa romana koji sam predao uredniku moje izdavačke kuće i to sa sledećim sižeom:

"Poznati pofesor sa Prinstona, objavljuje naučni rad u kome egzaktnim naučnim metodama dokazuje da Bog postoji i dospeva u centar medijske pažnje. Njegova iznenadna smrt pokreće lavinu događaja. Pisac, centralna ličnost i narator u romanu, istražuje validnost profesorovog naučnog dokaza i uzrok njegove zagonetne smrti. U fabuli se prepliću hronološki tok radnje romana sa introspektivnim fleševima iz života naratora.
Roman je inspirisan istinitim detaljem iz biografije Kurta Gedela, najvećeg matematičara dvadesetog veka, koji je svojevremeno matematičkom logikom dokazao postojanje Boga. Gedelov dokaz nikad nije objavljen, ali se o njemu raspravljalo među naučnicima u Prinstonu."

Inače, ne tražim inspiraciju u alkoholu, uz ručak ponekad popijem čašu - dve vina, a sa društvom u odgovarajućim prilikama, ponekad i više.
Ukoliko si ti i još neki posetioci bloga autora priče poistovetili sa likom iz priče, za mene je to velik kompliment.
Hvala i poz.
Dolybell Dolybell 03:34 27.05.2008

Ružičasti slonovi

Jeremija Jeremija 10:02 27.05.2008

Re: Ružičasti slonovi

Dollybell, hvala na lepim i interesantnim ilustracijama, koje su iz više uglova osvetlile temu o kojoj sam pisao,
a komentare neću ni da spominjem, oni uvek pogađaju in medias res.
pozz.
tuzlanac tuzlanac 03:53 27.05.2008

cini mi se

u ovoj lijepoj prici da je zena ispala gloopa. da nije priznala da je alkoholik mogla je biti knjizevnik kao i muz.
Jeremija Jeremija 10:33 27.05.2008

Re: cini mi se

Hvala, tuzlanac.
Drago mi je da ništa nije izgubljeno u prevodu.:))))

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana