U nedeljniku Singidunum Weekly koji najavljuje dešavanja u Beogradu objavio sam moju prvu filmsku kritiku:) Sebe ne smatram za nekog filmofila, a još manje kritičara, tako da izbor filma nije bio baš jednostavan. U poslednje vreme nisam imao priliku da odgledam film (pogotovo ne neki da je ostavio dobar utisak na mene), pa sam se odlučio za nešto stariji film. Kritika ili pohvala bez lektorisanja i uredničkih intervencija je dole, a svima preporučujem da pogledaju ovaj film jer mi je priča interesantna. Oni koji su gledali film mogli bi da napišu njihov komentar o istom.
Sve o dečaku
Nijedan čovek nije ostrvo…. Iako neki za sebe mogu misliti da jesu, da su atraktivni kao Ibica, pre ili kasnije realnost će ih nokautirati. Odlična ekranizacija romana Nika Hornbija, Sve o dečaku, može se opisati i kao muška verzija Dnevnika Bridžit Džons. Hju Grant je dobio pravu priliku da se pokaže, i to je sasvim pristojno odradio. Pravi film za ovog britanskog glumca, a ne verujem ni da bi Bred Pit, koji je inače odbio tu ulogu, mogao tako dobro da je iznese.
Da odrastanje nema veze sa godinama, pokazuje život tridesetogodišnjaka koji smatra da uživa u životu. Sebe zaista vidi kao Ibicu, dok se zabavlja u svom Audiju TT, ogromnom stanu i velikom plazma televizoru. Ubirajući značajna sredstva za autorska prava od pesme koju je njegov pokojni otac napisao o Deda mrazu, Vil (Hju Grant) čak nikada nije imao potrebu ni da radi nešto. Ipak, do obrta u njegovom životu dolazi kada baci oko na mlade mame (a ko bi im odeleo?).
Uporedo sa njegovom pričom, film prati i priču o dečaku koji živi sa pomalo deprisivnom majkom hipi orijentacije, koja ne prihvata tokove kapitalističkog društva, pa dvanaestogodišnji Markus bez modernih patika, neprilagođenim muzičkim ukusom trpi maltretiranje u školi. U jednom trenutku njihove životne priče se spajaju, što se ispostavlja kao pun pogodak za obojicu. Krenulo je sa pokušajem da Markus glumi Vilovog sina na skupovima za samohrane roditelje, a završilo se time da su postali najbolji ortaci.
Neko bi rekao klasičan Hju Grant film.. Možda, ali ga zaista vredi pogledati. Film je nominovan i za Oskara 2003. godine.