Ljubav| Nostalgija| Reč i slika

pro:vid:no

jasnaz RSS / 17.06.2008. u 12:05

 

ono što uvek imam - a najviše se uplašim - kada se uplašim da sam ga - izgubila

i voljenje vode - u svim nijansama

i nabrajanja - njena

 

2povrsine.jpg

Žena na plaži

Gledam je. Već drugi dan.
Poznajem?

Tuga u borama zatvorenog snevanja. Otvorenog čekanja.
U osmehu koji je nekada imala.
Prošli su, veruje pogled uprt u more.
Plavetnilo.

Pokušava da veruje u njega.

Osmeh.
Ali smeh sećanja ne dâ. Kao da verovati ne donosi ono što želi.
Ne odagnava ono što je sprečava. Ono što je imala?
Nikada?
Gledam je i razmišljam kako da joj pokažem veličinu oblutka. Kako da joj otkrijem plavo koje ne postoji. Kako da joj spustim na dlan težinu koje nema.

Gledam je. Iako već duže gledam u talase koji mirišu na moja sećanja.

Bori se. Osmehom koji traži. Da pusti da postoji u njoj. Bori se da oseti da je prošlo,
i da je još tu. Ustaje i lepotom pokreta odaje želju. Koju ne umem da opišem. Koja se i ne može. Koja se ne opisuje. (koje nema)

Uranja u vodu.
Odbljesak talasa. Kapljice trenutka večne radosti kroz trake mora u njenoj kosi.
Koje: ne vidi.
Kroz borbu prošlog.
I deljenja.
Samo zato što...Veruje.
Ali to još nije dovoljno za osećaj da može da zapliva. Bez sna, koji je davao boju talasima.
I talase činio njenom igrom uživanja u pokretima od mora.

Nekada plavi.
Sada prozirni.
Nikada nisu prozirni i uvek su.
Punoća jedne boje: kako se nazire i oseća: nesačuvana.

Izlazi iz vode. Začuđena. Vraća se na ležaljku -udobno smešta lepotu- naizgled zadovoljna. Pogled ostaje uprt u traženja.
Osećaja. U prozirno plavom.
Neuhvatljivoga. Njenoga.

Kako do boje koja postoji...
Samo u tebi, pokušavam da pošaljem.
Plavo nije više moje, odbija.
More potvrđuje. Uvek ono što mislimo da je.
Odgovore ne daje.
 

Plavo nije više moje. Postalo je prozirno.

Nije valjalo: da ga prisvaja.
Tužna što ne mogu da joj pokažem, gledam talase.
Da je to znala ne bi ga izgubila.
Da je sve njeno -u trenutku doživljaja- i da ništa nije njeno -na kraju trenutka-
Sem: sećanja.

Ako nauči da ga sačuva u prozirnom: i svih boja.

Deo plaže na rubu pogleda. Zvuci radosti. Igra se odbojka.
Jedna promašena lopta stiže do njene butine. Osmeh mladića.
Rekli su joj da ne može da izgubi ono što je njeno. Nije verovala.
A onda: blagi trzaj iz tuge lepote.

Grejem dlan na plavetnilu oblutka. Želim joj da pogleda.Trenutak kasnije pratim kako odlučuje: more!
Prvo more.
Njega ne može da nema.
Traži boju, sada već samo jednu. Čistu.
More -ravnodušno- nudi prozirnost.
Ustaje i prilazi talasima. Lopta. Osmeh mladića.
Da nije uzvratila osmeh, ne bi zaplivala. Sačuvala sam uhvaćenu boju.
Da nije osetila osmeh, ne bi oslobodila more. Da ostane prozirno.

Bacam oblutak u talase. Zahvaljujem.

nijanse ne opisujem 

 



Komentari (28)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

AlexDunja AlexDunja 13:19 17.06.2008

moje more

# More pre nego usnim

Svet nestaje polako. Zagledani svi su
u zažljivo vreme na zidu: o hajdemo!
Granice u kojima živimo nisu
granice u kojima umiremo.
Opora noći mrtva tela,
mrtvo je srce al ostaju dubine.
Noćas bi voda samu sebe htela
da ispije do dna i da otpočine.

Putuj dok još ima sveta i saznanja:
bićeš lep od prašine, spoznaćeš prah i sjaj.
Oslepi svojim koračajući putem, al znaj:
lažno je sunce, istina je njegova putanja.
Nek trgovci vremenom plove sa voskom u ušima,
ti smelo slušaj kako pevaju pustinje,
dok kleče bele zvezde pred zatvorenim
morem i ima
u tebi snage koja te raspinje.

Praznino, kako su zvezde male!
Tvoj san bez tela, bez noći noć,
pridev je čistog sunca pun pohvale.
To što te vidim je l moja il tvoja moć?
Prozirna ogrado koju sjaj savlada,
pusta providnosti koje me strah hvata,
tvoj cvet je jedini zvezda iznad grada,
tvoja uzaludnost od čistoga zlata!

Svet nestaje polako, tužni svet.
Ko će naše srce i kosti da sahrani
tamo gde ne dopire pamćenje, pokret
gde nas ne umnožava i ne ponavljaju dani!
Iščupajte mi jezik i stavite cvet:
počinje lutanje kroz svetlost. Reči zaustavi!
Sutra će sigurno i kukavice moći
ono što danas mogu samo hrabri i pravi
koji su u prostoru između nas i noći
našli divne razloge drugačije ljubavi.

Svet nestaje. A mi verujemo svom žestinom
u misao koju još ne misli niko,
u prazno mesto, u penu kada s prazninom
pomeša se more i oglasi rikom.
bm.
MilutinM MilutinM 14:57 17.06.2008

Žena na plaži

Lepa Radmilovic Lepa Radmilovic 15:20 17.06.2008

more

plavetnilo i ja
na korak do
nas i intime
samo nama znane

i kad dodje
bice samo veciti tren
urezan tamo negde
u duboko plavo,
forever.
bravar bravar 16:29 17.06.2008

bez naslova

Draga moja, nesto nas spaja...
a sta... ne znam...
ova je jutros nastala, pa... izvolte))


Kao potok bistri
sto niz kamen beli
ovija se lako.
Ja jesam.

I kao reka siroka
sto uscu svome hita
da nestane.
Ja jesam.

Al' kao more sinje
sto u dubini lepotu skriva
i miruje.
Ja bih da budem.

jinks jinks 17:07 17.06.2008

Re: bez naslova

mariopan mariopan 17:08 17.06.2008

Re: bez naslova

Sta da kazem osim...divno.
I komentari, naravno...ja sam u prvom redu i uzivam ))
jasnaz jasnaz 18:52 17.06.2008

pre:poznati

mi verujemo svom žestinom
u misao koju još ne misli niko




snezana mihajlovic snezana mihajlovic 08:20 18.06.2008

oslobodila


more...
hm,
ima li tu nečeg

još?

jasnaz jasnaz 10:11 18.06.2008

Re: oslobodila - za:uvek

tek kada oslobodiš
postaje tvoje

i
sve si sebično i sebičan
i dalje
i želiš
i plačeš kad nema
i samo da si ti
i samo da je tvoje
i samo da si njemu
sve

ali sada već znaš da je vid
na dnu srca otvorio
i da talasi zahvaljuju
i da sve ima svoje
i da uranjaš i brojiš
i da nemaš broj nijanse
i da uranjaš i voliš
i da dolazi i prolazi
i da ostaje

tek kada oslobodiš
postaje tvoje

za:uvek
dunjica dunjica 18:19 18.06.2008

WOW!

jasnaz jasnaz 20:20 18.06.2008

Re: WOW!

udahni duboko i

č i p k a
jasnaz jasnaz 13:44 19.06.2008

vodeni

Ih?

Sve vreme znam da je nemoguće

a vidite dokle sam već stigao.....


AlexDunja AlexDunja 14:06 19.06.2008

pro:vid:no

Prozirna ogrado koju sjaj savlada,
pusta providnosti koje me strah hvata,
tvoj cvet je jedini zvezda iznad grada,
tvoja uzaludnost od čistoga zlata!

jasnaz jasnaz 10:11 20.06.2008

pesma



Leto je.

Šta da ti kažem.

Prošetaj malo po radnjama. Pronaći ćeš. Ima lepih.
Pa kafa u bašti.
Filmove ostavi za pokvareno vreme.
Nemoj mnogo da razmišljaš. To nije dobro ni kada moraš. Za tvoj osmeh. Onaj koji ja volim. Zato i knjige....
Ali uvek pri ruci imaj vodu.
Ne znam da li da ti preporučujem ljude. Svakako će ih biti.
Što više voća.
Ako ti se pridrema a nećeš,
nabrajaj
sve naše.

Ne, ja neću doći.

Šta da ti kažem.

Nemoj da ne voliš i moje cveće. Pa da ostaje bez vode.....
A ono u vazi menjaj po bojama trenutka. (Ja vidim samo belo.)
Kada ne znaš šta ćeš, stavi crvene minđuše.
I kupi barem 1nešto što ti nikada neće trebati.
Nemoj da mi pišeš.
Ali piši. Pročitaću.
I uvek pri ruci imaj vodu:
da rashladiš reči
ili umočiš prste
a ako zaplivaš
plivaj do kraja
do druge obale
prenesi kamen moje čežnje
na svoju stranu
i čekaj

ne. Ja neću doći.

Šta da ti kažem.

Leto je.

Rekao sam ti.
Leto je pri kraju.
Odavno sam tu.
Ne vidiš me.
bravar bravar 18:00 20.06.2008

bez naslova

Vidis li je kako hoda
po povrsini?

Osecas li da sanja
u svom svetu?

Da li znas
da Te voli?

I, ma koliko
Ti se cinilo nestvarnim...
tragovi po vodi
ipak ostaju.


jasnaz jasnaz 16:48 22.06.2008

Re: I, ma koliko

Ti se činilo nestvarnim......
stari stari 06:52 23.06.2008

Re: bez naslova

retroaktivno:
vrlo jaka , moćna bravura bravara.
bez komentara D.
MilutinM MilutinM 12:05 22.06.2008

Mala radost

Da, i ti ćeš mi konačno doći,
mala, obična, dnevna radost.
Bićeš komad ražanog hleba
ili čaša puna ledenog mleka.

I dok tmasti oblaci klize nebom
i pomalja se njuška dragog sunca,
osetiću te čak na jeziku i nepcima.
I postaćeš mi devojka lepih dojki.

O mala, crvena, praznična radost,
poljubiću ti svaki delić nagog tela,
odneću te u postelju i milovati.
I usnuću kao zemlja pored vrela.

Milan Đorđević

Iz zbirke „Radost“ u izdanju NB „Stefan Prvovenčani“, Kraljevo
Objavljeno u Dodatku "Kultura", Večernjih Novosti
jasnaz jasnaz 16:12 22.06.2008

Re: mala radost – da zaigra !

MilutinM MilutinM 18:04 22.06.2008

Re: mala radost – da zaigra !

da zaigra !

Može

Pretpostavljam: danas i uz ovu muziku dame biraju
jasnaz jasnaz 20:49 22.06.2008

izazovi - nedeljom:predponedeljak


Ulepšivač

Raspršiti oko sebe
pre otvaranja očiju

Ako je svež
slika ostaje garantovana
do sledećeg treptaja

Sve druge varijante
korisnicima su poznate
pod nazivom:
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa !?


jasnaz jasnaz 11:41 23.06.2008

a:ha!



dobro je – niko nije koristio.....


slika je kakva jeste

pro:vidi se sve što želim:


dannoćnoćdan

i što jesam

i što nisam.....




Kazezoze Kazezoze 14:38 24.06.2008

Shetnja...





KoooCHiiiiiiii,

zaustavi planetu...

ja bih da izadjem

i da nastavim peshke

shetnju medju zvezdama.
jasnaz jasnaz 12:38 25.06.2008

Re: providno ti to, mala

********** ***
***** *
**zvezde su se skoro naljutile*

ovako je to bilo:
odlučila sam da neću više.

i znam da ne smem nikome da kažem
i nisam rekla
al` one su čule
okrenule svetlo
i ostavile me

*

ih!
kao da se bez ljubavi ne može....
a i zvezde......

ma može
znam da može
i zvezde se jednom sve izbroje
al 1 je moja
al` ne bez ove

jasnaz jasnaz 11:55 30.06.2008

žena na plaži 08



Sada već mirno
Sasvim svoje
Boje
Razliva po površini
osmeha
Dubine čuva
dubinama
Tek kada je pozovu
Oprezno
Zakorači
po pesku
Tragove
Pamti
bolove oblaže
toplotom
Poklapanja




bravar bravar 16:19 30.06.2008

bez naslova

Pa nismo deca.
Vise...
I nemamo petnaest,
sigurno.
I cemu sluze te
razuzdane price
i nevesele cutnje.

Providno je sve to sto radis.
Providno do bola.


dracena dracena 20:31 30.06.2008

Re: bez naslova

Ćutljiva serenata i razuzdane trepavice. :)))

jasnaz jasnaz 10:29 01.07.2008

pstasta

Videste li,
dame moje,
nekada
osmeh ovakav:
topline
iskri
svetlosti
poziv na slavlje
radosti
večnost preslikati
sve mu je sve mu je
da,
u deliću
ugla i
trena,
bi

suza

tuga

nemo

zaglavljena

Videste li,
dame moje,
ženu iza njega:
sve joj je sve joj je
a nije

Da ne verujete.
Pa pitate:
Od čega je?
Mora li?
Da pomognemo,
da pomerimo,
to što je......

Ona se osmehuje
tuga se pokazuje

on prošeta
ona prošapće:

od dvoje
jedno je
da nije .


Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana