"Dobro veče" rekao mi je na srpskom jeziku dok sam ga zbunjeno gledao.
U liftu briselskog hotela, ispred mene, stajao je najslavniji filmski Drakula - Kristofer Li.
"Ideš da gledaš "Vikermena?"
"Da, idem da vas gledam!"
Tako je protekao prvi susret sa mojim filmskim idolom pre pet godina na Festivalu fantastičnog filma u Briselu. Li je bio predsednik žirija te godine, čiji sam i ja bio član.
Kao i svaki profesionalac, znao je imena svih članova žirija, ko su, šta su i odakle su. Naše sobe nalazile su se na istom, 13. (!) spratu „Tulip in" hotela .
I dalje sam bio zbunjen, dok je Kristofer Li je nastavio:
"Rekli su mi da ste iz Jugoslavije. Jugoslavija je bila tako divna zemlja. Šteta što se raspala. Divni ljudi. Bio sam u vašoj zemlji šesdesetih godina. Još uvek znam neke reči na vašem jeziku."
Kristofer Li je divna osoba i velika zvezda. Vrlo je ljubazan, uvek spreman za razgovor i slikanje. Mnogo smo razgovarali o Jugoslaviji, filmovima, Americi.
Jedan je od najvećih glumaca današnjice. I najviših! U Ginisovoj knjizi rekorda zabeležen je kao najviši glumac koji glumi glavne uloge. Taj svojevrstan rekord deli sa Vinsom Vonom. Drugo mesto drži Stiven Fraj. Osim visine, njegov zaštitni znak je i dubok glas.
Tih dana bila je i dodela Oskara. Svi su čekali rezultate, kako će proći "Gospodar prstenova". Bio je vidno uzbuđen i razočaran. Rekao je da je razumljivo što je film loše prošao na dodeli Oskara jer je jedinstven i članovi žirija jednostavno nisu znali šta da rade sa njim.
Kristofer Li glumi preko šezdeset godina i nikada nije bio nominovan za Oskara. Kao svoju najveću grešku navodi to što je odbio ulogu dr Sema Lumisa, u filmu „Noć veštica".
Rođen je istog dana kada i Vinsent Prajs (27. maj)
Poznavao je J. R. R. Tolkina,bio je u srodstvu s Janom Flemingom.
Mnogima je poznat kao grof Drakula, Francisko Sakramanga, grof Duku ili kao Saruman. To su samo neke od preko 250 uloga koliko je do danas glumio. U preko dve trećine filmova je igrao negativca.
Drakulu je glumio deset puta, Dr Fua Mančua pet puta, Šerloka Holmsa tri puta.
Izabran je za 31. najvećeg glumca svih vremena, ispred Džona Vejna, Majkla Kejna i Hemfrija Bogarta.
Govori francuski, italijanski, nemački, "služi" se švedskim, ruskim i grčkim.
Omiljeni reditelj mu je Tim Barton.
* * *
Ovih dana, pretresajući neke kasete, naleteo sam na snimak konferencije za štampu koju sam snimao te godine na Filmskom festivalu u Briselu. Imao sam tu čast da prisustvujem jer je Kristofer Li lično izabrao samo tri novinara. Ja sam bio više kao počasni gost. Na izbor je bio prinuđen festivala jer je navala bila prevelika, a raspored je bio prilično nabijen. Ipak je to bila proslava dvadesetogodišnjice najvećeg evropskog festivala fantastičnog filma.
Na konferenciji za štampu, pitali smo ga o filmu "The Wicker Man". Na festivalu se očekivala specijalna projekcija povodom tridesetogodišnjice filma.
Pre tri godine, britanski filmski časopis „Total film" proglasio je „Vikermena" za šesti najbolji britanski film svih vremena. Pet godina po premijeri film je dobio nagradu Saturn ako najbolji horor film.
Scena iz ovog filma se nalazi na 45. mestu liste 100 najstarašnijih horor trenutaka.
Kristofer Li smatra da mu je to najbolja uloga u karijeri.
Ovo je takođe jedan od mojih najomiljenijih filmova, a režirao ga je Robin Hardi.
Film je nastao u vreme najveće krize britanskog filma. Studio „British Lion Film", koji je stajao iza produkcije filma, bio je u velikim finansijskim problemima, pa su morali da ga prodaju biznismenu Džonu Bentliju. Bentli je želo da se film snimi što pre, pa je „Vikermen" morao biti snimljen u oktobru, iako se radnja filma odvija početkom leta. Zbog toga u filmu ima jako mnogo veštačkog lišća nalepljenog na drveće. Budžet filma bio je mali, ali su svi bili jako zapeli da se film uradi. Kristofer Li je čak radio bez honorara. Dok se film snimao, studio je preuzeo „EMI films".
Iz filma je izbačeno preko 20 minuta i kao takav je poslat u Ameriku kod Rodžera Kormana koji je trebalo da proceni da li je film dobar za američko tržište. Tražio je da se iz filma izbaci još 13 minuta. Takav, iskasapljen, film je stigao u „drive-in" bioskope i puštao se u paketu sa filmom „Don't look now".
Kristofer Li je bio očajan, ali je ipak molio kritičare da ipak pogledaju film. I kritičari su odgovorili: film je dobio glavnu nagradu na festivalu u Parizu 1974. godine. Časopis „Cinefantasique" ga je proglasio "Građaninom Kejnom horor filma".
Sredinom sedamdesetih, Hardi se nadao da može da rekonstruiše originalnu verziju. U potrazi za izbačenim materijalom pomagao mu je i Kristofer Li. Potraga je bila bezuspešna. Međutim, ispostavilo se da Rodžer Korman poseduje drugu verziju filma (99 minuta).
Hardi je pokušao ono jedino što je mogao. Rekonstruisao je narativnu strukturu filma, vratio je neke erotske elemente i ubacio jedan deo pre špice. Ovako rekonstuisana verzija je trajala 96 minuta i puštena je u bioskope januara 1979. godine.
Tokom osamdesetih i devedesetih originalna verzija filma se nekim čudnim načinom našla na video-kasetama kompanije „Media Home Entertaiment".
Nažalost, prošle godine snimljen je sramni rimejk "Vikermena", s istim naslovom i s Nikolasom Kejdžom i Elen Burnstin u glavnim ulogama.
Film je zaslužno bio nominovan u pet kategorija za "Zlatnu malinu", nagradu za najgore filmove.