Mesto i vreme otreznjenja: 17.06.2008, Milano, Arena Civica
Vratih se pre par dana sa koncerta, pa rekoh da podelim nesto sa drugarima sa bloga:
Radiohead je nenametljivo prolazio kroz moj zivot, bio prisutan ali se nije nalazio na mojoj favorite playlist-i. Zvucali su mi nekako suvise melanholicno i zatvoreno.
I dok se kum Iggy zestoko palio sve vreme i slavio dan kada je dobio njihov prvi album, ja sam sa dosta skepticizma slusao sve price o njima verujuci da britanski muzicki casopisi nerealno favorizuju jos jedan "british alternative rock band". Album "OK Computer" sam slusao i cenio ali nikada se nisam udubio u pricu. Iskreno.
Jedna od mojih dobrih osobina je da sam uvek imao sluha za dobre price i da sam znao da ih prepoznam. Hocu da kazem da nikada nisam bio iskljuciv i da je deo hvalospeva o Radioheadu ostao negde u mojoj glavi pod firmom (ok, ne lezi ti, ali tu mora da ima necega kvalitetnog).
Kakav zajeb =]]
Ne samo da sam posle koncerta skapirao da "tu ima necega kvalitetnog" nego sam shvatio da je bend prava riznica.
Znao da ce se na koncertu forsirati poslednji album In Rainbows (slobodan za download sa interneta, plati koliko hoces) pa smo ga Iggy i ja zavrteli jos par puta dok smo se autom probijali kroz svajcarske alpe. Po prvi put sam cuo kompletan album (Igi po 1542. put =). Odmah sam skapirao da je u pitanju masterpeace.
Moj stav o njima, sada je:
Radiohead je bend koji je definitivno doprineo pomeranju granica modernog zvuka.
Mesavina gitarskog rocka i elektronske atmosfere vas na koncertu jednostavno ostavljaju hipnotisane. Usvirani, naslusani, predani, svesni da su velike baje ali to ne pokazuju vec sve to kanalisu u konacni zvuk. Ono ceka sam se najvise plasio je ustvari odradjeno najbolje: Tehno prizvuci Toma Jorka su maestralno ukomponovani sa zvukom gitare Dzonija Grinvuda.
Radiohead - Iggy belezi redosled pesama
Radiohead - Karma Police (kako je ovo zvucalo uzivo =)
Radiohead - In Rainbows - Bodysnatchers (the fuzzy guitar riff koji tera na razmisljanje - )
neko je negde napisao:
volim ih zbog njihove intelektualne paranoje i ironije koja je opet upakovana u emotivnu bombu i ne mogu ni da zamislim kako to sve live izgleda kada eksplodira. Buuuuumm!