Srem se deli na vinski i svinjski. U prvom prave dobra vina, a u drugom dobre gude. Ali, očigledno čvsta granica ne postoji, bar ne u mom slučaju. U selu Susek, koje se nalazi u svinjskom Sremu, a u koji redovno kod prijatelja idemo na vikendicu, nisam videla puno loze, ali sam srela puno svinja. Susek jeste smešten uz Dunav, i zadnje bašte već leže na obroncima Fruške Gore, ali sa druge strane puta, pa sve do Dunava, prostrla se velika lesna zaravan, idealna za ispašu životinja. Kućica je smeštena u šumi, na par desetina metara od Dunavca i par stotina metara od ribnjaka, sa druge strane. Predveče kolona svinja, krava i živine kreće put sela, koje otvori kapije i čeka. Iz kolone izlaze jedna po jedna životinja i nepogrešivo ulaze u svoja dvorišta. Samo što "laku noć" ne kažu. Mada, ko sam ja da čujem?
Svinje redovno zalaze u vikend naselje. Nekada se moglo videti da u naselje zaluta jedna, a sada se razbijaju u trojke, da bolje rade. Ciljane javnosti su im one koje krčkaju neko meso. Ako ih ne poteraš, eto njih kako sede na stolici pored tebe, jedu tvoju konzervu piva, papuču i čeličnu dršku od kotlića. Setite se samo kako su prošli momci iz "Ateist repa", koji se pre godinu dana imali kola, ali su ih svinje pojele do pola. To su sremačke bile. Vrlo mi malo nedostaje da se probudim u futurističkoj priči u kojoj svinje iz sela polako preuzimaju naselje. Prave sačekuše kod oborenih debala na samom ulazu u šumu, ili tamo u šumi kod rupe za đubre, i jednog po jednog, iz večeri u veče, krčkaju u kotliću od četr's litara, a onda na terasu izbace tv i gledaju Tipsarevića. Od kolega iz vinskog Srema, koji su svoje ljude podavili u buradima sa kominom, koja zvuči kao odličan pac, dovuku rosne flaše vina, traubi sodu i malo skupog bermeta, za praznične dane, kada se načinje "vikendaški kulen". Ja bih verovatno završila u mortadeli, koju jako volim. Italijanskoj, nadam se.
No, ako zaboravimo svinje, koje je gazda vikendice suptilno terao dranjem i pomahnitalim tračanjem, od kojeg sam i ja htela da zaždim na drugu stranu, sakrijem se u ribnjak i popijem malo loze, koju inače izbegavam, ostalo je bilo izvedeno na nivou. Prvi dan je bilo samo nas petoro sa troje dece, tako da smo se zadovoljili šaranom na talandari i šopskom salatom. Probali smo i komšijin specijalitet, rečnu ribu koja se začini i onda desetak sati krčka u rerni, a koja po završetku dobije šmek tunja, ili sardine u ulju.
A u nedelju, pošto su stigle kolone prijatelja, zakrčivši prethodno potez Petrovaradin - Čerević, naša avantura prerasla je u priču o onima koji idu korak dalje, koji pomeraju granice, ispituju koliko čovek može. Ljudima zbog kojih izumire Plava planeta. Tri vatre, za dva riblja kotlića i pečenu ribu. Tokom našeg boravka u šumi dimom je uništeno i poslednje stanište komaraca, ove retke i ugrožene vrste, koje je nekada carovala Sremom.
Za ribu vam nemam šta kasti. Konzumaciju je pratilo srkanje, stenjanje, preznojavanje, priznanje da nam to nije trebalo, molba za dodavanjem hleba ili ljute paprike, zvuk otvaranja napete flaše fina i povremeno dečije dranje. Od slatkog smo nudili polutke dinja napunjenih drugim voćem i Jelenin recept za vikend slatkiš: Uzeti praznu plastiku od sladoleda. Na dno baciti kakav keks ( plazmu, piškot, čajne kulutiće,,,,,)nabacati kakvog sečenog voća, pa malo šlaga, pa keksa, pa voća, pa šlaga. Služiti hladno, vaditi supenom kašikom na velike papirne tanjire. Pustiti decu da bace tanjire i ostatke od poslastica na rub šume, ne bi li što pre naišle one svinje. Voila!
Noću je najlepše. Nakon što pojedete sve životinje i sve što usput možete da naberete, sednete na terasu, igrate preferans i čekate da i vas polako pojede mrak, koji se približava kako komšije gase svetla. U gradu mrak nikada nije tako mračan. Između dva deljenja, dok su muškarci pretresali kontre i rekontre, nas dve smo shvatile da je malo toga što bi bi nas nateralo da ustanemo i zakoračimo u njega. Znam ja da je tu do pre tri sata stajao kotlić, ali, zajebi sele, nema više ni kotlića ni drveta, ni one kućice pored, ništa. Mrak je pojeo i svinje.
Čoveče, u ovom se Sremu sve svodi na ždranje.