Šta da kažem, ne znam da li sam pobedio ili sam izgubio. Kada sam napisao onaj post u januaru nisam ni slutio da će do ovoga doći. Pre toga nisam se na ovom blogu bavio srpskom politikom, ali sam nakon tog posta, malo po malo, počeo da otkrivam svoje pravo lice, na užas posetilaca ovog bloga.
Setite se kako su stvari izgledale u januaru: Koštunica je bio novi Milošević, a Tadić je bio maneken. Danas je Koštunica u Belanovici, a Tadić je srpski Putin. Ovo je bio poslednji interesantan period u srpskoj politici i bio je red da se i ja, zajedno sa ostalim blogerima, tom prigodom propisno nalupetam.
Trudio sam se, nije da nisam, bilo je zabavno, slatko sam se smejao i sebi i drugima, ali sad je vreme da napravim pauzu na blogu i da prepustim prostor ljudima koji političku analitiku shvataju ozbiljno. Vreme nas šarlatana je prošlo i kad se budem vratio na ovaj blog, to će biti nakon temeljne lustracije i suočavanja sa sopstvenom prošlošću i sopstvenom odgovornošću za dovođenje Tadićevog režima na vlast. Dok se u potpunosti ne reformišem ne puštajte me nazad.
Ni sam nisam siguran da li sam u sukobu s pameću pobedio ili izgubio.