Baš vrućina ovih dana, al neka-volim kad pripeče, bolje je nego kad zima zagudi, sneg, lapavica, kaput, šal....Uff! Na ulici malo sveta, tek oni koji iz bilo kog razloga moraju, nešto mladjeg sveta koje se uputilo ka bazenima ili jezeru...Čak i bašte kafića, prekrivene šarenim suncobranima tu i tamo imaju tek po nekog gosta, koji zastane da popije nešto osvežavajuće, pa da krene svojim putem. Nema više ni rastopljenog asfalta da se ugiba pod sporim i lenjim koracima prolaznika, sve su nas preplavile „behaton“ ploče. Nervozni vozači u automobilima, sa ili bez klime, trube prilikom svakog zastoja, koliko da se čuje nešto od gradskog života. Ni Wimbldon više nije zanimljiv, kad su ispali svi naši, a prvenstvo Evrope u fudbalu je završeno, za nas poodavno, dok neki još uvek slave.
Da nije politike i izbora Vlade skoro da bi pravo mrtvilo zavladalo gradom.
Ovog prepodneva prolazim brzim korakom pored polupraznih kafana i kafića, sa nadom da ću ubrzo stići u kancelariju, gde malo „hlada“ proizvodi bučni ventilator, kad začuh poziv...Okrenem se, jeste moje je ime uzviknuo...pogledam malo bolje jedan moj stari i stariji prijatelj, sedi u bašti, sam, sa flašom do pola ispijenog piva..
.“Svrati na pivo ! „
Pridjoh, pozdravih ga, baš se nismo dugo videli:
„Hvala ti, znaš da ne pijem...a posebno ne pivo!“
„Popi kafu...komplet,sa rahatlukom i malom kiselicom...!“
Ajd ok, nismo se dugo videli, nije baš da za toliko nemam vremena...Sedoh, stiže i kafa, sa hladnom kiselom.
„ Znaš koliko se dugo nismo videli ?“, upita me pronicljivo, skoro ljubavnički dodirujući usnama flašu, pa ne čekajući odgovor, nakon dobrog cuga, sam odgovori...
„Sreli smo se na ovom istom mestu...sedeo sam za ovim istim stolom, pio isto pivo...bio je neki vreli dan juna 2002.godine...Ne sećas se ti, tada si se bavio državnim poslom....A sećaš se šta sam ti tada rekao?“
„Ti pitaš i odgovaraš....nastavi, podseti me!“
„ Hm...da, nećeš da se setiš“, nastavi on laganim glasom, isto onako lagano kako je klizilo pivo niz njegovo grlo. „Nećeš, jer sam ti još tada rekao....nema ništa od ta posla, kad ih niste sve pozatvarali, ONI ĆE SE VRATITI!“
„Ma mani me sad sa politikom na ovu vrućinu“, pokušah da promenim temu, ali se on ne da....
„A bio si ubedjen da neće....ili si bio naivan za njih, ili nisi hteo da veruješ...da vidiš ono što se iz aviona videlo...Jedni druge su vadili , jedni druge kupovali i sad samo mešaju karte....I sad, opet isti, Slavica (Djukić-Dejanović) predsednik Skupštine, Dačić u Vladi i policiji, a „koferče“, nestalo...nema ga više! Ovde Verko sa Ćetkom (SPS-napomena BKC) napravio dil, još da nam se Šešelj vrati, pa će tek onda biti milina“
„Dobro...i ...? Šta hočeš da mi kažeš, da je sve bilo uzalud, peti oktobar, šetnje, lonci, pištaljke...?“
„ Naravno da nije bilo džabe...Jebi ga, Sloba Vas je navukao na politiku, da je bio samo malo manje lud, malo manje gramziv....mogao je da vlada još 100 godina...A da i da mu Mira nije bila žena. Hahahahahahhahaha..“
„Da, samo toliko što si nabrojao i još nekoliko puta više....“, vidim ispraznio je pivo, pa naručih još jedno, hladno!
„ A ti...povukao si se..nema te! “
„Pravo da ti kažem ja sam uradio ono što je i bio moj cilj, da padne Milošević...naravno ne sam....“
„Naravno, sa Dosmanlijama....gde su sad oni. Djindjić ubijen, Dušan (Mihajlović) piše neke magle, Perišić (Momčilo) u Hagu, Čović (Nebojša) muva u košarci i po FMP-u, Obradović (Vuk) umro...i ne mogu sad na brzaka da se setim svih...Ostavili ste nam Koštunicu, Dinkića i Palmu, hahahahahhaa...taj je najbolji! Arkanovac nas uvodi u Evropu, pa da se ubiješ odmah!“
„Palma nije bio u DOS-u....jes da je bilo svega, al Palma...“
„Kako nije...!!!? Pa glasao je u Parlamentu kako mu je Čeda (Jovanović) diktirao...I on i onaj, kako se zove socijalista....Bane..Bane....da Ivković i naš Kragujevčanin Sloba Tomović....svi su završili posao, Izdilovali su se sa njima, Al Voja (Koštunica) vas sve zajeba!“
„ Ko se s kim dilovao, sad se vidi... Ja sam inače planirao da izadjem iz politike, onog dana kad padne Milošević....pa sam izdržao još malo i....“
„Šta i...? Počeo i nisi završio...dobro, nisi ti Deda Mićun, naravno....da si kao on ja te ne bih zvao na piće...ma ne bih ti se ni javio, ali vidim da te nema više u medijima, u politici...!“
„Da ima potrebe zvali bi me, da imam potrebu oglasio bih se....pišem povremeno za Blog B92...i to je to...“
„Ha tu sam te čekao..mislio si da ne znam da pišeš....Svako veče dodjem na internet...pričam sa sinom u Kanadi, preko Skypa....naučio sam se i ja ! Ali te ni tamo nema ...mesecima, tek tu i tamo ubodeš po nešto..Ne kažem...ne pišeš loše, ali kome, krugu istomišljenika..tek koliko da se isprazniš“
„Koristiš internet...svaka čast! Nisam znao da čitaš i moj blog...!“
„Naterao me sin da kupim kompjuter, da naučim te mejlove i taj Skyp...pa onda pogledam vesti na B92 i tako sam provalio da pišeš na Blogu...Ne boj se ne javljam se, ne komentarišem, samo čitam...“
„Što bih se ja bojao...javi se, kad hoćeš ili misliš da treba. Drugo ne mislim baš da su sve istomišljenici...“
„Da te pitam, kad smo već počeli o politici...“
„Ja nisam počeo....ti si...“
„Dobro ja sam....Šta misliš o DS-u i Borisu (Tadiću)...i ovom novom kandidatu za premijera...kako se ono zove...Cvele (Mirko Cvetković), tako nešto..hahahahha, više bi mu ličilo da sa mnom sedi ovde u bašti i pijucka pivo..al ajd sad..?“
„Ne mislim o politici....“
„ A o Čedi (Jovanović)...?“
„Rekoh ti da ne razmišljam o politici...“
„Ja, ja....jasno mi je šta si hteo da mi kažeš....“
„ A onaj Mile (Isakov), još je ambasador negde....?“
„U Izraelu...valjda, ne znam!“
„Pa dobro sa Čankom si valjda u kontaktu, nije valjda da se ni sa jednim od DOS-ovaca ne družiš?“
„Nisam se ja ni pre toga sa njima družio...Sa Nenadom se čujem i vidjam. “
„Ma....zanima me...onako, nismo se dugo videli!“
„E odoh, moram da idem.....“ da platim, viknuh konobara, koji se nevoljno dovuče do stola. Naravno nema sitno, pa se udalji da nabavi ....!
„ Pa dobro...drago mi je da sam te video...“
„I meni... I da znaš da ću da te stavim na Blog.... !“
„Hahahahaha..stavi, stavi...nisi odavno ništa novo pisao.....!“
„ Vrućina kome je do pisanja ili čitanja. al hoću...!“
„I Svrati ponekad...nisam mislio ništa loše...tek onako, vrućina....!“
„Znam da nisi....“
„ E...pozdravi Čanka...dobar je lik!“
„Ajd važi..vidimo se...“
Baš je bila vrućina, tog dana! Požurih u kancelariju da zapišem razgovor, dok ga ne zaboravim.
Ventilator neumorno pravi buku i pomalo hladi.
Baš kao i sve što se dogadja oko nas!