U jeku uspeha nasih tenisera i teniserki, citam ja intervju sa Jankom Tipsarevicem. I ide prica, tralala, blablabla, ja sam obican, ne znaci mi to toliko... I onda pitanje sta teniseri misle o teniserkama. I odgovor:
Teniseri u 99 odsto slučajeva ne podnose ženski tenis. Ne postoji sport u kome muški deo toliko odskače kvalitetom od ženskog, kada se uzme u obzir koliko teniserke zarađuju. Moj prijatelj kaže: „Da se ja pitam, teniserki koja osvoji grend slem može da se plati avionska karta, i ništa više“. Da nemam Anu i Jelenu u svom životu kao, uslovno rečeno, prijateljice, ko zna šta bih ti sve napričao. Naravno, cenim i poštujem njihov trud jer ne treniraju ništa manje od mene. Kad sam bio junior, sa 16 godina, moj vršnjak i prijatelj Švajcarac trenirao je s Martinom Hingis mesec dana na pripremama. Ona je tada bila dominantna kao sada Federer, osvajala je sve živo, a za mesec dana nije mu uzela dva gema, a on je imao samo 16 godina. Stavljam na stranu to što žene serviraju brzinom od 160, a muškarci 220 km/h. To je druga stvar. Ali razmišljanje žena na teniskom terenu ne može da se poredi sa razmišljanjem muškaraca. Taktika teniserki je „udri tamo gde tvoja protivnica nije“. I ništa više! Ne postoji kod njih „ajde sad spin, sad je važan poen, digni malo, promeni na bekhend“... Neme šanse! To je samo „zatvori oči i sevaj iz sve snage na drugu stranu“. Što je najgore, danas se igra takav tenis i takve igračice prolaze. Pogledajte sestre Vilijams, Šarapovu, Anu Ivanović, koja udara kao kamion na steroidima. Iz sve snage - u drugu stranu! Malo sam kritičan prema tome kad pogledam koliko one zarađuju, a kako nosioci u ženskom tenisu prolaze prva kola. To me najviše nervira, dođe mi da odem u WTA i sve ih tamo... Obrati pažnju na prvi sledeći turnir i videćeš da sam u pravu. Gledam jednog Federera koji je toliko neprikosnoven, a mora da se oznoji sa jednim Staraćeom, Almagrom, pa se još desi i da izgubi set... Onda gledam Anu Ivanović ili Mariju Šarapovu koje izgube tri gema u četiri meča na turniru, ili bacim pogled na ženski žreb i vidim da je od prvih 16 na listi prošlo dalje njih 15, s tim što su ukupno izgubile 50 gemova. Sve zajedno! E, onda mi nije dobro...
Sve bi bilo u redu, neka se zene malo igraju, al gde smeju da zaradjuju vise od muskarca.
Dosta cesto pomoslim kako ja ustvari imam srece, Odrasla sam u porodici gde smo podjednako tretirani moj brat i ja, susretala se sa podelom na musko/zensko samo marginalno, a i tada nisam dozvoljavala da me sklone samo sto sam zensko... Onda procitam izjavu kao ovu gore, ili pogledam oko sebe i vidim neke druge zene koje ne cene, koje zaradjuju manje od muskaraca za iste poslove, koje su zarobljene u kuci uz sporet i sa decom... I meni nije dobro.
Relativno skoro je u nekom od naucnih casopisa (ne smem da tvrdim da je Nature, provericu) izasao tekst zene, bivseg postdoka na mom eksperimentu, koja je uradila malu studiju kojom pokazuje kako zene za istu ili vecu kolicinu rada bivaju manje nagradjene. Gde je nagrada govor na konferenciji ili stalno zaposlenje. Clanak je izazvao veliku buru i uradjena je jos jedna studija koja je, za D0, dosla do zakljucka da je tesko tako nesto tvrditi. Cifre pokazuju malo vece ucesce muskaraca na konferencijama, ali sve je u okviru statistike.
Kao sto rekoh, ja i dalje imam srece (ili sam bolja od muskih kolega :p), tako da ne mogu iz svog licnog primera da izvlacim zakljucke. Opet, dovoljno cesto sam se i sama susrela sa pogledom "Sta ce ona ovde" da verujem da i u ovoj mojoj struci nije sve tako ruzicasto.