Pomirenje – “MIR, MIR, MIR…. niko nije kriv !”
Čini mi se da je ovih dana reč “pomirenje” najčešće pominjana ne samo u medijima, već skoro na svakom mestu. A šta se u stvari dogodilo?
DS, odnosno koalicija ZES je sklopila pakt sa SPS-om o stvaranju parlamentarne većine, kako bi:
a. preuzela kormilo u Vladi Srbije,
b. sprečila da Radikali to isto urade!
Ok, ovo drugo se može smatrati opravdanim, ali ni prvo ni drugo se ne bi moglo dogoditi “da nije progutana najveća žaba!”
Sad ko je sve progutao i koliku žabu to ćemo tek videti, ali da će žabe i dalje kreketati, nema sumnje.
No, ovaj tekst se neće baviti “ovim slučajem” jer će za njega biti vremena, a prvi kilavi koraci nam već govore da će biti mučno, da će biti problematično i da će biti sramno!
Ipak?
Pomirenje nam je neophodno i to ne samo ovo. Možda bi trebalo početi sa pomirenjem prirode i ljudskog roda, koji ubrzano radi na sopstvenom samouništenju, ali ko bi sad o tome?
Pomirenje nam treba izmedju partizana i četnika, kako bi se konačno i nekako ispetljali iz II svetskog rata.
Pomirenje nam treba izmedju Udbaša i Golootočana,
Pomirenje nam treba izmedju komunista i antikomunista,
Pomirenje nam treba izmedju republikanaca i monarhista,
Pomirenje nam treba izmedju pravoslavaca, katolika, muslimana…….
Pomirenje nam treba izmedju Srba, Hrvata, Bošnjaka, Crnogoraca….
Pomirenje nam treba sa EU i svetom,
Pomirenje nam treba izmedju “Zvezde” i “ Partizana”,
I koliko nam još pomirenja treba kako bi ovaj život, jedan jedini koji imamo, učinili podnošljivim…?
A ima li pomirenja bez istine, bez suočavanja sa svim ružnim što se činilo u ime nacije, vere, ideologije, službe…? Naravno da nema, niti ga može biti! Mogu li se u ime “viših” ciljeva izjednačiti zločinci i žrtve? Može li se tek tako zaboraviti poslednjih dvadesetak godina maltretiranja, šikaniranja, ponižavanja….? Može li se tek tako zaboraviti stotine hiljada ubijenih, stotine hiljada iseljenih i raseljenih, stotine hiljada odseljenih, stotine hiljada NERODJENIH, da ne spominjem materijalnu štetu i razaranja, da ne podsećam na redove za ovo i ono, da ne podsećam na podele na patriote i izdajnike zbog čega se “letelo” sa radnog mesta ili se gubila glava.
Mogu li se najcrnje stranice naše istorije tek tako, obrisati?
Oni zbog kojih se dobar deo nas našao u bedi i izolaciji sada će nam ponovo krojiti sudbinu. Doduše neće biti sami na vlasti, jer će je deliti sa onima koji su bili na suprotnoj strani. A opet svako od njih je ostao ukopan u svoju stranačku prćiju!
Politika i istorija su procesi, gde se godine, a ni decenije, pa ni ljudski životi ne mere iz ugla naših, jedinih života. Politika i istorija ne znaju za moral, ne znaju za sreću i tugu, ne znaju za BOL! A bol je signal da sa organizmom nešto nije u redu, da nešto ne valja, da je zub kvaran.
BKC
PS 1: Ne mogu da kažem da ovo “pomirenje” nema i pozitivnih efekata:
a. Koštunica će iz Nemanjine preći u Belanovicu,
b. Dejan Mihajlov će sa Radetom Bulatovićem i Acom Tomićem igrati tablić u Belanovici, sa V.K.
c. Amfilohije, verovatno, neće biti Patrijarh….
MALO LI JE ?
PS 2: Gore pomenuti su svojevremeno bili kod “Palme” na sinovljevom venčanju , pa im to nije pomoglo, a sad čuh da je predsednik Srbije B.Tadić, ne samo bio na slavi kod srpskog domaćina, već je posmatrao i borbe u kik boksu izmedju “Palminih – Arkanovih tigrova“ i još nekih u Končarevu (rodnom selu srpskog domaćina!).
Hm….već naslućujem rasplet! Sačekaćemo!
PS 3: Ne pomenuti na ovom mestu da “ponovo radi Madona” bilo bi krajnje degutantno. Na otvaranju su bili, u cilju pomirenja, predstavnici vladajuće koalicije!
ETO!
PS 4: A kažu, informisani da će i Dragiša Binić (bivši poslanik Stranke Srpskog Jedinstva) biti na čelu Fudbalskog saveza Srbije, taman da nam se Ceca-nacionale mirno vrati iz nedodjije!
PS 5 : A Boža Djelić umesto premijer posta ministar za nauku, ali nas još uvek prepada iznenadnom kontrolom šaltera i radnika za istim!!! VRH BOŽO!
MIR, MIR, MIR, NIKO NIJE KRIV !