биограф

Черевићан RSS / 11.07.2008. u 17:49

 

 

гост аутор г Jeremija 

                                        

Kao dečak mislio sam da dnevnike i spomenare vode samo devojčice i slabići. Kasnije mi je i sama pomisao na dnevničke zapise bila odbojna. Stavljati na papir svoja tanana osećanja bilo mi je isto što i defloracija i samoskrnavljenje vlastite duše. Čak i kad bi se izbegla patetika u pisanju, što je đavolski teško, u dnevniku ostaje esencijalni egoizam: uvek JA i samo JA.

 

I ne samo egoizam. Pisac dnevnika se ne razlikuje mnogo od perveznog egzibicioniste. Perveznjak, u mračnom haustoru ili osenčanom delu parka, šireći veliki crni mantil pokazuje svoje genitalije i uživa gledajući izraz zapanjenosti u očima zatečene žrtve. «Ja činim, ja sam moćan» psihološki je mehanizam koji kod egzibicioniste stvara užitak.

 

 

Umesto genitalija, pisac dnevnika pokazuje svoje skrovite misli i emocije i u samom činu pisanja uživa, zamišljajući efekte koje će izazvati kod svojih žrtava, potonjih čitalaca. «Da takav sam ja! To sigurno niste znali!» psihološki je mehanizam koji ga pokreće na pisanje dnevnika. Nije mali broj onih koji dnevnike pišu samo za sebe. Čitajući ih ponovo i ponovo oni uživaju. Dive se sami sebi. Masturbiraju. Takvi, pored egoizma, imaju i narcisoidnu crtu u svom karakteru i psihološki su vrlo sumnjivi, ali po okolinu najmanje opasni - nisu egzibicionisti i niko ne vidi šta se krije iza njihovih crnih mantila.

 

 

A i o čemu bih pisao?

 

 

Uvek sam se pitao kako oni koji pišu dnevnik biraju šta će zabeležiti, a šta odbaciti. Kako prepoznaju događaje, emocije ili ideje koje će se kasnije pokazati značajnim za njihove živote? Zapisuju li sve, ili dnevnik pišu ex post facto?

 

 

Kad pogledam unazad siguran sam da ni jedan od događaja koji su kasnije bitno uticali na tok mog života, u začetku nisam umeo da prepoznam. Znači li to da sam bio slep ili se moj život sastojao od niza slučajnosti na koje nisam mogao da utičem?

 

 

Kad sam odlučio da postanem pisac, zbog te averzije prema dnevničkim zapisima, sebe sam često i uvek mazohistički oštro prekoravao. Pitao sam se kako će kritičari, analitičari, istoričari umetnosti, esejisti, pa i studenti na prestižnim fakultetima, kad budu izučavali moj književni opus, steći potpunu sliku o intelektualnoj gromadi i književnom kolosu u kakvog ću se, u to uopšte nisam sumnjao, razviti? 

                                               

U takvim  razmišljanjima došao sam do spasonosnog rešenja – biograf.

 

 

Da, podrazumeva se samo po sebi, imaću biografa.

 

 

Ne znam zašto, ali svog budućeg biografa isključivo sam video kao vrlo lepu, vrlo šarmantnu i vrlo pametnu mladu ženu. Biografa ne bih angažovao ja sam da piše o meni. Ni slučajno. Nju, mog biografa, uputila bi moja izdavačka kuća sa tajnim zadatkom: približiti se čuvenom bardu, steći njegovo poverenje i kroz intimne razgovore, izvući nepoznate pikanterije o njegovom i životima drugih značajnih ličnosti s kojima je bio blizak.

 

 

Moj biograf, ta mlada i vrlo ambiciozna žena, želeće da iskoristi životnu šansu koja joj je pružena i neće prezati i od svih drugih oblika intimnosti. Ona će slediti Makijavelija - cilj opravdava sredstva.To joj neće biti tako teško, jer ja iako bard domaće i evropske književnosti, biću još uvek i fizički, a ne samo intelektualno vitalan i privlačan muškarac. Svakako da ću ja već na početku prozreti njene namere, ali činiću se nevešt. Pustiće je da mi se približi, ne odmah,već postepeno.

 

 

Sedimo tako udobno zavalljeni, ona moj biograf i ja veliki pisac, u mojoj raskošnoj kući na Dedinju.

 

 

biografhouse.jpg 

 

 

Sobu greje i osvetljava samo vatra iz kamina. Ja pijem dvadeset godina star kaberne sovinjon sa sunčanih padina bordoovskog vinogorja, a ona penušavi šampanjac, također francuski. Dok napolju snežne pahuljice, kao paperje sa krila anđela, lagano prekrivaju prostrani vrt oko moj kuće,

 

 

biograf_garden.jpg 

 

 

ja govorim. Ona sluša i divi se. Što ja više govorim, ona se sve više divi. Povremeno, iskreno ganuta naginje se prema meni, velikom piscu, i ljubi me u čelo. Ja je zagrlim i dok govorim, onako ozbiljan i okrenut svojim najdubljim mislima, odsutno je milujem - prvo kosu, zatim dugački vrat, pa grudi... Sat ili dva  kasnije iscrpljen i blažen odlazim na sprat da se odmorim. Zvirnem kroz otškrinuta vrata spavaće sobe, kad ono... biograf grozničavo lista po mojim neobjavljenim rukopisima. Istražuje.

 

 

Idućeg meseca  zajednički rad, nastavljamo na  kilometrima dugačkojoj plaži jednog od južnih mora. Ja zavaljen u udobnom ligeštulu, zamišljeno gledam u prozračne plave daljine i govorim, govorim...

 

biografbeach.jpg

 

Biograf, preplanule puti i prelepog razgolićenog tela, leži kraj mene u pesku, pažljivo sluša i divi mi se. Ispod slamnatog šešira kroz tamne naočare krišom posmatram nabildovane mladiće - gutaju očima mog biografa, a meni zavide.

 

 

Svom biografu o sebi govorim samo ono što želim da javnost sazna. Dosta toga prećutkujem, neke činjenice menjam, a gotovo sve ulepšavam, činim većim i tako svojim potonjim izučavaocima i generacijama čitalačke publike, svoj život prikazujem kao buran i neponovljiv. Biograf sluša i sve mi veruje.

 

 

Tako nastaje biografija još jednog velikana. 

                          

Moje detinjstvo i mladost  biće predstavljeno kratkim fleševima. Njima, tim fleševima, biće osvetljeni samo pojedini trenuci iz ranog perioda i to samo oni koji su uticali na moj razvoj kao velikog pisca. Znam da će šira čitalačka publika hteti da sazna daleko više: koju sam prvu reč izgovorio, kad sam prohodao, kad prestao da nosim pelene, kakav sam bio đak, kada su roditelji i nastavnici shvatili da sam vunderkind, ko je bio moj Salijeri, kada sam se i u koga prvi put zaljubio...

 

 

Razumem i poštujem glad mojih budućih poštovalaca za detaljima, ali ne mogu povlađivati ukusima iz svih slojeva mnogobrojne čitalačke publike. A i kako bi izgledao naslov odštampan preko čitave naslovne strane nekog tiražnog časopisa: «VELIKI PISAC JE PIŠKIO U GAĆE SVE DO SVOJE PETE GODINE!», a u podnaslovu, ne mnogo sitnijim slovima: «Njegova gospođa majka nije znala šta da radi sa velikim upišankom, dok je konzervativni otac predlagao batine.»  Ili pitanje mlade i lepe, ali ambiciozne i slave željne TV voditeljke: «U vašoj, tek objavljenoj biografiji na str.14. piše da ste se, gledajući duplerice Plejboja, svakodnevno samozadovoljavali i to sve do svoje sedamnaeste godine, budite iskreni i recite našim gledaocima i meni, činite li to i danas, bar ponekad?» 

 Dakle, sve sam isplanirao. Ostaje mi samo da počnem da pišem, da to što napišem bude objavljeno, da postanem slavan i da mi pošalju biografa.        



Komentari (31)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mariopan mariopan 20:16 11.07.2008

Pisi :-)

Ti pisi a konkurs za Biografa cemo odmah da istaknemo...na vreme, takvu gromadu od pisca treba da biografise neka posebna lepotinja. Dotle, dok je ne nadjemo, mi cemo ti praviti drustvo i diviti se tvom talentu ))

Ja prva
jeremija92 jeremija92 22:53 11.07.2008

Re: Pisi :-)

Moram prvo bar jednu-dve knjige da pročitam, a onda ću početi da pišem svoju ,
a o konkursu za biografa možemo razmišljati, tek kad mi objave sabrana dela.:))
kenozoik92 kenozoik92 00:34 12.07.2008

Re: Pisi :-)

jeremija92
Moram prvo bar jednu-dve knjige da pročitam, a onda ću početi da pišem svoju ,
a o konkursu za biografa možemo razmišljati, tek kad mi objave sabrana dela.:))

Kako ono bese onaj vic, pa neces ti u Klub citalaca, nego u Klub pisaca. A sto se sabranih dela tice: ima jedan nepoznat kantri pevac, prva ploca mu se zove Greatest Hits :) pa dakle ne treba biti preskroman. Odmah bi ja kren'o sa kastingom za biografa. Mozda te kandidatkinja i inspirise za buduce teziste tvog opusa.
jeremija92 jeremija92 06:42 12.07.2008

Re: Pisi :-)

kenozoik92
jeremija92
Moram prvo bar jednu-dve knjige da pročitam, a onda ću početi da pišem svoju ,
a o konkursu za biografa možemo razmišljati, tek kad mi objave sabrana dela.:))

Kako ono bese onaj vic, pa neces ti u Klub citalaca, nego u Klub pisaca.

Možda taj vic vuče korene iz poznate Ćopićeve anegdote.
Ćopić kaže kako mu se stari ratni drug, general u penziji, javio razglednicom sa mora:
"Evo Branko, nađoh i ja konačno malo vremena, pa sedoh da napišem knjigu".
Ćopić mu odgovara da ne bi bilo loše da prvo pročita, bar jednu.

pozz.
kenozoik92 kenozoik92 19:33 12.07.2008

Re: Pisi :-)

jeremija92
Ćopić kaže kako mu se stari ratni drug, general u penziji, javio razglednicom sa mora:
"Evo Branko, nađoh i ja konačno malo vremena, pa sedoh da napišem knjigu".
Ćopić mu odgovara da ne bi bilo loše da prvo pročita, bar jednu.

:) ima i jedna crnogorska na slicnu temu. Danas to sve mozda nije pol'ticki korektno, ali..
Biraju Crnogorci za akademiju nauka:
Vukasin: Evo, ja vi predlazem Mila Jokovog ...
Boro: Muci avetinjo! Pa on je nepismen!?
Vukasin : A, ono jes', ali ne predlazem ja njega za dopisnog clana, no za redovnog!
jeremija92 jeremija92 19:48 12.07.2008

Re: Pisi :-)

kenozoik92
jeremija92
...ima i jedna crnogorska na slicnu temu. Danas to sve mozda nije pol'ticki korektno, ali..


To nije politički, već naučni vic: Milo Jokov nije predložen za crnogorsku skupštinu, već akademiju nauka.:))
ivana23 ivana23 21:13 11.07.2008

***



......
jeremija92 jeremija92 22:53 11.07.2008

Re: ***

:)
Ajnur Ibran Ajnur Ibran 22:47 11.07.2008

Predlog!

Vi budite tajanstveni.Bezite od svih, i svi ce vas zeleti.Ako nista drugo onda bar neki besmisleni predmet koji Vam je pripadao, jer posedujuci njega, mislice da poseduju parce Vas.
Tu cete novca namlatit.
A onda: gore opisani sem sto je slavan, pliva u novcu, i jos je misterija.
Eeeee , onda tek sta ce da se zbiva u toj "kucici" na Dedinju...
jeremija92 jeremija92 22:54 11.07.2008

Re: Predlog!

dobar savet para vredi.
hvala.
:))
Malanika Malanika 23:47 11.07.2008

JOS JEDAN (PRIJATELJSKI) PREDLOG

Korak 1: pocnite se sprijateljavati s mislju o znacaju preliminarnog citanja (pre zapocinjanja pisanja)
Korak 2: otvorite se ideji o divotama citanja
Korak 3: potrudite se da pronadjete na trzistu rasprodatu knigu autora E. Sabato Tunel
Korak 4: pitajte devojku iz romana hoce li prihvatiti carobnu i laskavu ponudu vam biti vasim biografom
Korak 5: javite ishod Ernestu Sabatu - jos je ziv!
i zavrsni
Korak 6: pisite nam nedeljno post o vasoj svakodnevici s biografkinjom - uspeh zagarantovan!

S postovanjem,

Obozavateljka
jeremija92 jeremija92 06:32 12.07.2008

Re: JOS JEDAN (PRIJATELJSKI) PREDLOG

Malanika, Vaš algoritam u šest koraka u celini prihvaćen.:)))
Hvala i poz.
vladimir petrovic vladimir petrovic 05:39 12.07.2008

Mixed Feelings

Vasa prethodna dva kazivanja sam procitao sa zanimanjem, ceneci vas pripovedacki smisao. Ovog puta to nije bio slucaj; vasa, pretpostavljam namerna, “crnohumorna dimenzija” celokupnog posta mi nije bila bas mnogo - prihvatljiva.
Jeremija
I ne samo egoizam. Pisac dnevnika se ne razlikuje mnogo od perveznog egzibicioniste. Perveznjak, u mračnom haustoru ili osenčanom delu parka, šireći veliki crni mantil pokazuje svoje genitalije i uživa gledajući izraz zapanjenosti u očima zatečene žrtve. «Ja činim, ja sam moćan» psihološki je mehanizam koji kod egzibicioniste stvara užitak.


Umesto genitalija, pisac dnevnika pokazuje svoje skrovite misli i emocije i u samom činu pisanja uživa, zamišljajući efekte koje će izazvati kod svojih žrtava, potonjih čitalaca. «Da takav sam ja! To sigurno niste znali!» psihološki je mehanizam koji ga pokreće na pisanje dnevnika. Nije mali broj onih koji dnevnike pišu samo za sebe. Čitajući ih ponovo i ponovo oni uživaju. Dive se sami sebi. Masturbiraju. Takvi, pored egoizma, imaju i narcisoidnu crtu u svom karakteru i psihološki su vrlo sumnjivi, ali po okolinu najmanje opasni - nisu egzibicionisti i niko ne vidi šta se krije iza njihovih crnih mantila.


Zasto se segacite sa jednim vrednim vidom knjizevnog izrazavanja – dnevnickim? S tim u vezi, bez elaboriranja, podsetio bih da su neki veliki knjizevnici - da pomenem samo Lava Tolstoja, Andrea Zida (Gide) i Artura Klarka (Clarke), ostavili DNEVNIKE, koji se smatraju izuzetnim knjizevnim ostvarenjima.

Zapravo, vas pocetni prilaz da ste u ranim godinama smatrali da “dnevnike pisu devojcice i slabici”, sa potonjim nepotrebnim zezanjem o “knjizevnom masturbiranju”, egoisticnom genitalnom egzibicionizmu i slicno, Zermena Grir (Germaine Greer) bi okarakterisala kao “prilaz muske sovinisticke svinje”. (Usput, podsecam da je njena knjiga “Zenski evnuh” /The Female Eunuch/ bila bestseller u sedamdesetim godinama XX veka; celo jedno poglavlje u toj knjizi ona je posvetila opresiji porodicne veze muskarca i zene u smislu da “For a male and female to live continuously together is ... biologically speaking, an extremely unnatural condition.” , sto bi, prevedeno na makedonski, glasilo: “Ako muskarac i zena trajno zive zajedno to je, bioloski receno, ekstremno neprirodna situacija”).

Taj musko-sovinisticki prilaz svesno-nesvesno pokazujete i u drugom delu vaseg posta, kada govorite o drugom knjizevnom obliku – BIOGRAFIJAMA.
Jeremija,
Moj biograf, ta mlada i vrlo ambiciozna žena, želeće da iskoristi životnu šansu koja joj je pružena i neće prezati i od svih drugih oblika intimnosti. Ona će slediti Makijavelija - cilj opravdava sredstva.To joj neće biti tako teško, jer ja iako bard domaće i evropske književnosti, biću još uvek i fizički, a ne samo intelektualno vitalan i privlačan muškarac. Svakako da ću ja već na početku prozreti njene namere, ali činiću se nevešt. Pustiće je da mi se približi, ne odmah,već postepeno.


I ovde ima, naravno, mnogo zamlacivanja. Sebe zamisljate kao velikog knjizevnika a vaseg biografa kao lepu zenicu koja vama prilazi sa kurvinskim namerama (da vam se poda, da vas iskoristi). Hm, naknadno shvatam da je mozda bas to jedan od razloga zasto medju dobrim knjizevnim biografima nema (ili ima neznatno malo) zena, odnosno onih koje, da bi napisale knjigu o muskarcu, bi morale da se prostituisu.
S tim u vezi, jos mi nesto pada na pamet. Jedan veliki knjizevnik u bivsoj Jugoslaviji (Miroslav Krleza) je za sobom ostavio kombinovana dnevnicko-biografska kazivanja, u cetiri toma, pod nazivom “S Krlezom iz dana u dan”; u njima je beleznicar bio muskarac – Enes Cengic. Krleza nije, dakle, bio dosao u iskusenje da uzme mladu lepu zenu za svog biografa, s kojom bi odmah seksualno opstio, vec jednog “Turcina” (bosanskog muslimana), kako ga je iz milja sam Krleza cesto zvao. Danas se ne moze prici analizi Krlezinog lika i dela bez citanja “S Krlezom iz dana u dan”. Doduse, ovakvom Krlezinom pristupu su neki (kao sto je to u svojim memoarima ucinila Irina Aleksander, hrvatska knjizevnica, dama visokog roda i polozaja) pripisali “latentne homoseksualne naklonosti”, sto niko nije uzeo za ozbiljno.
Da zavrsim: gospodine Jeremija, ne pravite sprdacine sa dnevnicima i biografijama jer kao knjizevna ostvarenja ona ne zaostaju za - beletristikom. Zamlacujte se na neki drugi nacin u ovim sparnim julskim danima.
jeremija92 jeremija92 06:28 12.07.2008

Re: Mixed Feelings

G. vladimire petroviću, vidim da ja imam još mnogo toga da naučim, zato Vam hvala na iscrpnoj analizi i kritici.

Vašu krirtiku, na neki način, ja doživljam i kao kompliment. Jer, u kazivanju "Biograf" govori lik iz romana na kome tenutno radim, a ne ja. Lik o kome je reč jeste pisac. On, već u poodmaklim godinama, a inače sa minornim rezultata u svom spisateljskom radu i u večitoj kreativnoj blokadi, traži inspiraciju za svoju novu knjigu u svom životu i "kao ostareli pas, koji u skučenom dvorištu njuška uvek po istim rupama na ogradi, prebira po svojim sećanjima"

Slično se desilo i prilikom mog prvog gostovanja na blogu g. Čera, možete se i sami uveriti, ako pogledate post: "Introspektivna psihoterapija" , komentar Kazezozea i moj odgovor.

PS: a što se tiče zezanja i zamlaćivanja, mislim da to, uz ledeni čaj, može biti relaksirajuće "u ovim sparnim julskim danima".

poz. i hvala što se družite sa nama.
mariopan mariopan 07:29 12.07.2008

Re: Mixed Feelings

))))
Jeremija, sam si kriv.
Em mastas (naglas i javno), em pises, em se krijes iza sopstvenih izmastanih likova a Vladimir te pronasao i zapljunuo...i nema vise da se igramo nego ozbiljno i bez aluzija na seks.

Sad je red da se Vladimir sakrije a mi svi da ga trazimo?
jeremija92 jeremija92 07:40 12.07.2008

Re: Mixed Feelings

Časni sude, priznajem, kriv sam.
:))
mariopan mariopan 08:05 12.07.2008

Re: Mixed Feelings

Priznanje se priznaje.

Slavu ne cekaj, ona obicno stigne posthumno pa je zezni na vreme i samo pisi za zivota da imas sta da ostavis pokolenjima. Ostavi i malo materijala za traceve, pardon, za Biografkinju...sve to moras za zivota da postignes...imas posla covece, radi na tome. I pisi nam o tome
spalekg92 spalekg92 08:27 12.07.2008

Re: Mixed Feelings

vladimir petrovic

I ovde ima, naravno, mnogo zamlacivanja. Sebe zamisljate kao velikog knjizevnika a vaseg biografa kao lepu zenicu koja vama prilazi sa kurvinskim namerama (da vam se poda, da vas iskoristi). Hm, naknadno shvatam da je mozda bas to jedan od razloga zasto medju dobrim knjizevnim biografima nema (ili ima neznatno malo) zena, odnosno onih koje, da bi napisale knjigu o muskarcu, bi morale da se prostituisu.
S tim u vezi, jos mi nesto pada na pamet. Jedan veliki knjizevnik u bivsoj Jugoslaviji (Miroslav Krleza) je za sobom ostavio kombinovana dnevnicko-biografska kazivanja, u cetiri toma, pod nazivom “S Krlezom iz dana u dan”; u njima je beleznicar bio muskarac – Enes Cengic. Krleza nije, dakle, bio dosao u iskusenje da uzme mladu lepu zenu za svog biografa, s kojom bi odmah seksualno opstio, vec jednog “Turcina” (bosanskog muslimana), kako ga je iz milja sam Krleza cesto zvao. Danas se ne moze prici analizi Krlezinog lika i dela bez citanja “S Krlezom iz dana u dan”. Doduse, ovakvom Krlezinom pristupu su neki (kao sto je to u svojim memoarima ucinila Irina Aleksander, hrvatska knjizevnica, dama visokog roda i polozaja) pripisali “latentne homoseksualne naklonosti”, sto niko nije uzeo za ozbiljno.
Da zavrsim: gospodine Jeremija, ne pravite sprdacine sa dnevnicima i biografijama jer kao knjizevna ostvarenja ona ne zaostaju za - beletristikom. Zamlacujte se na neki drugi nacin u ovim sparnim julskim danima.


Mozda je Krleza dosao u iskusenje da uzme mladog zgodnog "Turcina".... Sto se svodi na isto, zar ne ?

Mir Bozji :)
jeremija92 jeremija92 09:15 12.07.2008

Re: Mixed Feelings

mariopan: Jedni kažu da je slava kao mamuza i udara po slabinama do krvi, drugi kažu da slava udara u glavu, a treći da je lepo biti slavan bez obzira na sve udarce.
Ne znam kako je biti slavan, a opravdano sumnjam da ću ikad i saznati.
Ipak, mislim da bi mi najviše odgovarala opcija: biti slavan za života, a pisati posthumno.:)
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:04 12.07.2008

Re: Mixed Feelings

Spalekg92
Mozda je Krleza dosao u iskusenje da uzme mladog zgodnog "Turcina".... Sto se svodi na isto, zar ne ?


Pa ne bas! Stvar je malo dublja nego sto izgleda na prvi pogled.
Poenta feministkinja (onih koje bi se ljutnule na g. Jeremiju sto kaze da je verovao da su dnevnici "za devojcice i slabice" - sto je za njih muski svinjski sovinizam) je da musko i zensko treba da se sretnu (boy meets girl) da urade posao zaceca (lovemaking is in the air) i da se nesto kasnije - razidju. Drugim recima, zenske (prema Zermeni Grir) treba da budu sa zenskima, muski da budu sa muskima, jer je neprirodno da do kraja zivota zensko bude sa muskim, osim da mu bude sluskinja, koja ga krpi, hrani i pere mu prljave gace...
Krlezin postupak, cak i da je bio takav kakvog ga vi zamisljate sa 'Turcinom', bi odgovarao tim zenskim fajtericama...
A zene ne treba mnogo iritirati i ljutiti, ha, ha, ha...
kenozoik92 kenozoik92 18:08 12.07.2008

Re: Mixed Feelings

jeremija92

Ne znam kako je biti slavan, a opravdano sumnjam da ću ikad i saznati.
Ipak, mislim da bi mi najviše odgovarala opcija: biti slavan za života, a pisati posthumno.:)

Hej polako, ne sumnjaj unapred, za slavu se nikad ne zna (are we fishing for compliments here?)
Licno mislim da slava ne bi ni trebalo da je cilj, nego da si ti zadovoljan svojim delom. Onda se i slava lakse podnese, u manjku kao i u visku (oba su problem, ako nisi sa sobom nacisto).
A za ono drugo da citiram Vudi Alena, ide otprilike ovako:
I don't want to achieve immortality through my work. I want to achieve immortality through not dying.
:) pozdrav
spalekg92 spalekg92 10:01 14.07.2008

Re: Mixed Feelings

vladimir petrovic
Spalekg92
Mozda je Krleza dosao u iskusenje da uzme mladog zgodnog "Turcina".... Sto se svodi na isto, zar ne ?


Pa ne bas! Stvar je malo dublja nego sto izgleda na prvi pogled.
Poenta feministkinja (onih koje bi se ljutnule na g. Jeremiju sto kaze da je verovao da su dnevnici "za devojcice i slabice" - sto je za njih muski svinjski sovinizam) je da musko i zensko treba da se sretnu (boy meets girl) da urade posao zaceca (lovemaking is in the air) i da se nesto kasnije - razidju. Drugim recima, zenske (prema Zermeni Grir) treba da budu sa zenskima, muski da budu sa muskima, jer je neprirodno da do kraja zivota zensko bude sa muskim, osim da mu bude sluskinja, koja ga krpi, hrani i pere mu prljave gace...
Krlezin postupak, cak i da je bio takav kakvog ga vi zamisljate sa 'Turcinom', bi odgovarao tim zenskim fajtericama...
A zene ne treba mnogo iritirati i ljutiti, ha, ha, ha...


Naravno da zene treba voleti, a ne ljutiti. Ali obzirom da nas ima raznih, otud i druga strana medalje, medju kojima su i feministkinje. Recimo da je njima nedovoljan odnos Bogom dat izmedju muskarca i zene (gosn Cher opisa u nekom ranije pisaniju), pa traze, protive se, osudjuju. Blago receno, ubijaju dosadu, pa im nije zameriti ni kad nas nazovu muskim sovinistickim svinjama, jer im mi to nekako oprastamo i udovoljavamo im updavo na nacin koji optuzuju. A tu Zermeni Grir, ako bih hteo da se usudim da je opisem (onako kako je ja dozivljavam) mislim da bi gosn Cher trebalo da mi pozajmi pooveliki deo svojega blogeta.

spalekg92 spalekg92 08:31 12.07.2008

re: Biograf

Izvrstan sastav i nenastrano opredeljenje za biografa :)

Preporucujem.
jeremija92 jeremija92 09:18 12.07.2008

Re: re: Biograf

Toplo i nenastrano se zahvaljujem. :)
Черевићан Черевићан 12:04 12.07.2008

тражитељ смисла

дневник водим преко пола века, томови су то исписани и за дивно чудо у већој мери и сачувани но ми сви баш нису тренутно на дохват ока.скроман у намерама литерарним још давно сам замислио да они прерасту, кад зато време дође, у аутобиографијуми . сада, докон до лудила, размишљам да тој замисли давнашњој кренем у реализацију, но нелези враже, претурајући неки дан по хартијама нађох давнашњи препис размишљања г Пекића баш отоме.
Елем вели Ненатписиви
. . . . дневник је ништа мање лажна историја од других.разлика је једино у томе што у дневнику себе лажемо о себи,а у историјама други лажу о другима.вероватноћа да ће 1 дневник бити аутентична историја мишљења ипак је неупоредиво већа,него да ће он успети и да се приближи историји осећања. код професионалних писаца он је увек на опасној ивици литературе, дакле и известачености.затим оно што се некоме догађа увек је мање од интереса него како му се то догађа.овај рефлекс је међутим, чак и у најслободнијем дневнику под извесним надзором аутоцензуре. . .

И штасад, размишљам . професионални писац нисам, скрибоман, то да, па ми ,надамсе, будући гутачи мојега животописа замерити неће на речима које ћу уњој користити јер нису речи криве што их ми употребљавамо, а и колико је само речи с'којима не знамо шта би .

Међутим, мене, како старим, више брину они који штаби не знају ни са самим собом.стога подржавам Вашу одлуку да са писањем кренете . . . г jeremija92 . браво!

jeremija92 jeremija92 12:59 12.07.2008

Re: тражитељ смисла

Черевићан
...претурајући неки дан по хартијама нађох давнашњи препис размишљања г Пекића баш отоме.Елем вели Ненатписиви. . . . дневник је ништа мање лажна историја од других.разлика је једино у томе што у дневнику себе лажемо о себи,а у историјама други лажу о другима.вероватноћа да ће 1 дневник бити аутентична историја мишљења ипак је неупоредиво већа,него да ће он успети и да се приближи историји осећања. код професионалних писаца он је увек на опасној ивици литературе, дакле и известачености.затим оно што се некоме догађа увек је мање од интереса него како му се то догађа.овај рефлекс је међутим, чак и у најслободнијем дневнику под извесним надзором аутоцензуре. . .


Verujte mi na reč, g.Čer, nisam pročitao Pekićevo razmišljanje o dnevničkoj literaturi. Sam sam nekako nabasao na taj trag. Eto, i ćorava koka nabode pokoje zrno.:)

Blog se, također može razmatrati i kao savremeni oblik intelektualnog i emocionalnog egzibicionizma.
Skriven iza nika, kao crnog mantila, bloger može da pokazuje svoje skrovite misli i emocije i da uživa, zamišljajući efekte koje će izazvati kod svojih žrtava, posetilaca bloga.
Daleko od toga da ja mislim da se to odnosi i na blog b92. :)


G r o f G r o f 21:51 13.07.2008

ccc

Proveravam samo kako su mi raskupusali nik.
Vanja Montenegro Ljujic Vanja Montenegro Ljujic 17:43 14.07.2008

sa malim zakasnjenjem - big preporuka :)

Dakle, sve sam isplanirao. Ostaje mi samo da počnem da pišem, da to što napišem bude objavljeno, da postanem slavan i da mi pošalju biografa.



jeremija92 jeremija92 19:12 14.07.2008

Re: sa malim zakasnjenjem - big preporuka

Vanja, da nisi ti član Komiteta iz Stokholma? Makar dopisni?
:)))
GajaR GajaR 18:47 15.07.2008

siroti džojs

.
...vasa, pretpostavljam namerna, “crnohumorna dimenzija” celokupnog posta mi nije bila bas mnogo - prihvatljiva


unapred uživam u dijalogu koji bi vodili g. vladimir petrović i džojs ))
jeremija92 jeremija92 21:23 15.07.2008

Re: siroti džojs

i ja bih rado bio publika. mada bi okrugli stol dobro došao:)).

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana