Nobelovci i Nobelovke

Jasmina Tesanovic RSS / 13.07.2008. u 17:05

Bila sam u Stokholmu, Waltic Conference, prva u nizu kazu organizatori: pisci prevodioci novinari. Lici na PEN susrete, mada je ovo ogranizovala svedska akademija. Bilo nas je  mnogo i iz celog sveta. Iz Srbije je doslo nekoliko nas, mada su mene svrstali kao belosvetsku trandzu sto i jesam. Na bedzevima je pisalo Serbia and Montenegro: Neke su izbrisale Montenegro , neki Serbia, ja oba i napisah politicalidiot@yahoo.com...

Ovde se Knjizevnost tretirala sa veliko K: iako sam rokerka moram da priznam da je bilo potresno kad su neki pisci onako ozbiljno pricali o the power of the words.

Mnogo mi se dopalo sta je rekla Dubravka Ugresic na panelu o Nobelovoj nagradi. Dok su dvoje drugih panelista oko nje bili politicki korektni i pircali o multikulturnosti, narodima i jezicima i demokratiji,digitalizaciji onako sve lepo upakovano kao neki turisticki folklor, zena lepo rece: moramo da cuvamo knjizevnost koja nije mejnstrim, komercijalna

jer niko drugi nece. Da ne bismo postali kao poznavaoci sanskripta. 

   Ja ne znam da li se moze ocuvati ono sto odumire tako brzo i nepovratno: ne citamo vise knjige vec kompjutere. Ja prva: ruku na srce mnogo su dosadne i dugacke. Evo sada posto sam pobacala nekoliko novih americkih knjiga lepo citam seherezadu internet version i uzivam.

   Ali opet, skribomanija je najveci amaterski biznis na svetu: knjige se prodaju na milione, tone, i neka...Ko li to cita, uvek se pitam. Sigurno ne ovi ljudi sa konferencija niti opet ova deca po skolama...ko ko ko...Nema veze pregazio me voz,...pa ipak, zaista me je sramota vec godinama da sebe nazivam spisateljicom: uvek kazem ja sam aktivistkinja i zena koja pise a ponekad i objavi.

Posebno mi je bilo neprijatno vece kad su nas ljubazni organizatori onako coporativno odveli u dvoranu gde se dodeljuje Nobelova nagrada. Casual obuceni al' ipak svecano naheftani.

    Gradonačelnik, neki fin mlađi covek objašnjava nam ritual , izuzetno te večeri nas sprovode gore u plavu zlatnu salu. Opet, kao da nisam tu sa Nobelom već negde drugde: fascinira me što su napravili dvorac pre sto godina koji bi trebalo da izgleda kao da je star 700 godina. Pa da, to je ta kultura koja se nagradjuje. Gledam oko sebe pisce, ama svi su pisci, cak i oni koji su zvanično prevodioci, znam da pišu,  i da svakog casa mogu da iz dostojanstvene tisine puknu u stih dugacak deset stranica. I znam da misle da zaslužuju Nobelovu nagradu, staru X godina koja vredi kao da ima XX godina.. U tom trenutku iznose nam gomilu lososa, ćufti, sireva, vina i piva.  Red je ogroman za Nobelov zalogaj, ali pisci uporni: a onda ono balsnsiranje sa čašom viljuškom torbama na štiklama u kravatama u slučajnim važnim razgovorima s punim ustima i punim glavama sopstevnih snova i razočaranja. I nema pušenja, ni unutra ni spolja: ovo je ozbiljna institucija. Pada mi na pamet Keith Richards koji puši neprekidno dok peva svira i igra, pred masama, pred kamerama. Bogami ta kultura ne trazi ni nagrade ni objasnjenja; umrece kao sto je i nastala i niko nece ni rec reci, kad smo vec kod vaznosti reci.

Dubravka Ugresic, Taslima Nasrin i moja malenkost vodimo workshop na temu proganjanje zena pisaca: protiv svih fundamentalizama ( smislila Dubravka da nas uposli, organizatori se odusevili). Napuni se mala sala, nekoliko zena je pobeglo kad smo pocele da predlazemo teme, pa ipak vecina je ostala. Kad smo vec kod Nobela i aktivizma. Bas sam bila srecna kad je Dario Fo dobio Nobelovu nagradu ali nikako da shvatim kako to da nije dobila i Franca Rame, njegova compagna koja godinama sve radi s njim a plus je bila i silovana  sedamdesetih zbog njihovog politickog angazmana. Sticajem okolnosti pre nekoliko godina sam sedela za stolom sa zenama clanova akademije koja dodeljuje Nobelovu nagrada: Kad je Elfride Jelinek potom dobila nagradu bila sam ubedjena da je to udeo neke od tih zena.

   Nije da ne volim knjige ali nesto u tom svetu definitivno ne trpim: egoizam i egotripizam knjiezvnika pre svega, komercijalnost i banalnost vecine stampanih dela i ono trece...uvek razmisljamo u trijadama...opasnost koju taj i takav svet nosi u sebi po sve nas. Neki se plase globalnog zagrevanja kao kuge, ja se plasim kuge kao  mentalnog zagadjenja. Gde citamo i pisemo  da bismo zaboravili, lagali , ponizili, pokvarili, srusili sve sto nije "ja pa ja."

Sta sam to pogresila u zivotu onda  pitam se da i dalje pisem i da me neki ljudi  cak i citaju?

 

 



Komentari (8)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Jelena Pavlović Jelena Pavlović 17:40 13.07.2008

nagrade i nagradjeni

Sta sam to pogresila u zivotu onda pitam se da i dalje pisem i da me neki ljudi cak i citaju?

Ovo je valjda trebalo da pise: Da li da i dalje pisem?
Mj odgovor: Naravno!
Covek stvara prvenstveno zbog sebe, a i da "prica" sa drugima. J...s nagrade i ostalo, ako znas da je sve politika i ono sto u okviru nje figurira-korektnost.
Jasmina Tesanovic Jasmina Tesanovic 17:50 13.07.2008

Re: nagrade i nagradjeni

ovako bi trebalo da zvuci
sta sam pogresila u zivotu pa pisem li pisem kompulzivno
hvala Jelena na citanju
selah selah 19:58 13.07.2008

Re: nagrade i nagradjeni

ne znam vise ko je koga pitao... ali sigurna sam da su bili cuveni pisac i prijatelj nekoga ko bi trebalo da bude pisac... i prijatelj na nekoj promoociji zamoli pisca za savet, kako da nagovoi prijatelja, koji ima talenta, ali nema vremena, da pise vise. I pisac mu kaze : "Odustanite. Mozes biti pisac jedino ako ne mozes da ne pises!". Bice da si ti pisac.
Jelena Pavlović Jelena Pavlović 20:38 13.07.2008

Re: nagrade i nagradjeni

Znas kako je moj cale rekao: radis to sto radis, jer te je "bog" mlatnuo talentom po glavi.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 18:32 13.07.2008

svečano naheftani

What can a rhyme do against the knuckleheads
You ask. Nothing, say some, others: little.
Shakespeare wrote Hamlet, a tragedy
History of a man whom threw his knowledge away
Bent himself to stupid traditions.
He did not stamp out the stupidity.
Did he want to write nothing more than a form letter?
Hamlet the Dane Prince and grist for worms stumbling
Dully from hole to hole to the last hole
In back the spectre which made him
Green like Ophelias flesh in the cradle
The horizon of the armaments lasts longer
And shortly before the third crowing of the cock
A fool tore the jesters’ bells of the philosopher
Crawled a white-bellied bloodhound into the tank.
Or the misunderstood Bertolt Brecht
With great tenacity and a bit of hope
He too could no more than bend the bow
How many knuckleheads survived him.
All his life long he sought the possibility
Of not killing the next-door-neighbor. Towards the end
He saw them coming from far off
Half-hidden in a blood-drenched mist....
zeks92 zeks92 19:22 13.07.2008

Zivot u recima....

...i igra recima, zivece sa ljudima...

Zeks zivi u recima!
Domazet Domazet 15:49 14.07.2008

Jasmina, duso moja...

...stvarno imas

...fascinira me što su napravili dvorac pre sto godina koji bi trebalo da izgleda kao da je star 700 godina. Pa da, to je ta kultura koja se nagradjuje.
.
.
Bas sam bila srecna kad je Dario Fo dobio Nobelovu nagradu ali nikako da shvatim kako to da nije dobila i Franca Rame, njegova compagna koja godinama sve radi s njim a plus je bila i silovana sedamdesetih zbog njihovog politickog angazmana.

twisted pogled na svet. Ali ako, samo se ti pati
a onda ono balsnsiranje sa čašom viljuškom torbama na štiklama u kravatama u slučajnim važnim razgovorima s punim ustima

neko mora,
Dubravka Ugresic, Taslima Nasrin i moja malenkost vodimo workshop na temu proganjanje zena pisaca: protiv svih fundamentalizama ( smislila Dubravka da nas uposli, organizatori se odusevili).

ne bi valjalo da se industrija ugasi...

trifun92 trifun92 15:56 14.07.2008

naravoucenije

Sanskrit, ne "sanskript".
Medjutim, ko cita kompjutere umesto knjiga, moze svasta tamo da nadje.
A tek sta moze -- i koliko -- da napise!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana