карика која недостаје

Черевићан RSS / 19.07.2008. u 11:15

гост Аутор  г Jeremija                                

 

Pre nego što sam odlučio da postanem pisac, mnogo sam čitao. Ne mislim da je to što sam mnogo čitao od naročitog značaja za moj razvoj kao uspešnog pisca. Naprotiv. Za one koji odluče da postanu pisci, danas je nužan preduslov da imaju nešto malo talenta i totalnu disleksiju. Jer, samo disleksija može spasti budućeg pisca od negativnih uticaja slavnih predhodnika, a i sačuvati ga od postmodernizma i drugih književnih jeresi.

 

Talenta imam, ali nažalost ne bolujem od disleksije, pa čitam i dalje. Čitam, ali nekako drugačije. Pre sam opušteno uživao u dobroj knjizi i, ako me knjiga ponese, nisam je ispuštao iz ruke dok je ne pročitam do kraja.

 

Sada sam, dok čitam, nekako napet. Zastajkujem posle svakog pasusa.... Razmišljam.... Odmeravam svaku rečenicu.... Analiziram....Uhvatim sebe, često, kako razgovaram sa piscem knjige koju čitam. I to naglas. Ne kao kričitar, božesačuvaj, već kao kolega sa kolegom. Eto, baš neku noć, siti smo se izdivanili Orhan i ja.

 

Sedimo nas dvojica na mojoj terasi, ispred mene roman «Dževdet-beg i njegovi sinovi» i hladno efes pivo, a ispred Orhana čaj.

 

- Jest da ti je ovo prvi roman, efendi Orhane,ali nije loš, kažem mu i dok on srkuće čaj, ja odmah nastavljam:

- Dobar je, ali čini mi se da tu ipak nešto nedostaje.

 

- Ti ćeš da  mi kažeš!

 

- Ne ljuti se, Orhan-beže.  pamuk_orhan-200505122.gif  Bolje da ti kažem ja i da to ostane među nama piscima, nego da te čereče kritičari.

 

- Boli mene ona stvar za kritičare, ja pišem zbog svojih čitalaca.

- Svi mi pišemo zbog čitalaca, svako zbog svojih, ali oni obično nit šta primećuju, nit šta shvataju. Znam, jer takav sam bio i sam, dok sam bio prost čitalac. Drugačije je od kada sam postao pisac.

 

- Dobro, brate Jeremija, ajde kaži, šta to nedostaje u mom prvom romanu?

 

Vidim, uverio se Orhan da razgovara sa dobronamernim kolegom i postao nekako opušteniji i mekši, ko pamuk.

 

- Takvog te volim, Orhane, kažem, i nabrajam mu glavne muške i ženske likove iz romana i njihove međusobne veze:

  

a)  Dževdet-beg i žena mu Nigan;

b)  Osman, njegov stariji sin i žena mu Nermina;


c)  Osman i njegova ljubavnica;


d)  Nermina i njen ljubavnik;


e)  Refik, Dževdet-begov mlađi sin i prelepa mu žena Perihan;


f)   Ajša, Dževdet-begova ćerka i njen verenik,


g)  Omer, Refikov najbolji prijatelj i verenica Nazli. 

- Sve si ih tačno pobrojao, ali šta s njima? pita me Orhan u čudu.

 

- Nemoj da mi se ponovo naljutiš, ali njihove međusobne odnose si nekako nejasno i nemušto predstavio.Tu nešto nedostaje.

 

- Šta nedostaje? Ajde, čoveče, reci više. Nemoj da me mučiš. 

- Karika koja nedostaje jeste ljubav, međusobne emocije, želje, strast, pohota... Mislim da su zbog nedostatka takvih osećanja muški likovi u tvom prvom romanu toliko zbunjeni i izgubljeni u svojim životima, poentiram ja i otpijem dugačak gutljaj hladnog piva.

 

Orhan se unervozio. Vidim po tome što se maša za moje cigarete i pripaljuje jednu, iako je prestao da puši od kako je preselio iz Istanbula u Ameriku.

- Znam, Orhane, imao si svega trideset godina dok si pisao «Dževdet-bega..». Moguće da ti je u tim godinama još uvek bilo nepoznato bogatstvo emotivnih naboja između žene i muškarca. Možda ih lično još uvek nisi bio doživeo, a još uvek nisi imao dovoljno razvijenu sposobnost empatije da se uživiš u tuđe emocije.

 

- Ma, nije to u pitanju. Ne poznajete vi Evropljani Orijent, a ni  patrijarhalnu Tursku. Pisanje o muško-ženskim stvarima tamo je još uvek tabu. Uostalom, prvi čitalac i kritičar mog prvog romana  bio je moj otac. Zahvaljujući njegovoj podršci na početku, ja sam i nastavio da pišem. Zbog njega mi je bilo nezgodno da pišem o tim stvarima. Shvataš?


- Shvatam, Orhane, ali kad opisuješ odnos muškarca i muškarca, recimo u "Beloj tvrđavi", a i drugim romanima, ti slikaš hiljade nijansi tog odnosa i ostavljaš čitaocu mogućnost da bira između bar deset puta više različitih asocijacija i tumačenja.

 

 

- Ne misliš valjda..., počinje Orhan, odmah prekida i pripaljuje novu cigaretu. Vidim da

 sam malo preterao. Ni nobelovcu  orhan_nobel.jpg  nije prijatno kad mu kolega po peru ukaže na slabe tačke u njegovim, slavom ovenčanim, delima. Baš zato odlučujem da ga malo i pohvalim.

 

- U romanu "Zovem se crveno" napravio si izvesni napredak. Ne velik, ali ipak napredak. Hanumu Šekure si lepo opisao, a i strasti njenih udvarača. Uostalom, crveno je boja strasti. I eto, komitet iz Stokholma je to odmah uočio, a ti postao Nobelovac. Mislim da sada kontaš šta ti govorim i šta ti je činiti ubuduće.

 

- Kontam, kako ne bi kontao. Hvala ti ko bratu rođenom, što si mi oči otvorio. Odoh odmah da pišem novi roman.

 Rastali smo se kao stari prijatelji i, na radost naših čitalaca, uputili se da pišemo nova dela..



Komentari (64)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

dusavu dusavu 11:51 19.07.2008

Tata sa iskustvom

Pre svega, lep tekst.

Pisanje o muško-ženskim stvarima tamo je još uvek tabu. Uostalom, prvi čitalac i kritičar mog prvog romana bio je moj otac. Zahvaljujući njegovoj podršci na početku, ja sam i nastavio da pišem. Zbog njega mi je bilo nezgodno da pišem o tim stvarima.


Ako je "Istanbul" autobiografski roman onda je Orhanov otac čovek sa zavidnim ljubavno-švalerskim stažom. Ali nije preneo na sina. Ostavio ga da se muči i uči...a učiti takve stvari je divota!
jeremija92 jeremija92 12:09 19.07.2008

Re: Tata sa iskustvom

Više puta sam posećivao Istanbul. U starim zanatskim četvrtima muška deca rade sa očevima, ćerke i žene ni slučajno. Radi se šest dana sedmično od jutra do večeri. U tim delovima grada moguće je sresti devojke i žene iz čitavog sveta, Turkinje ne. Istanbul je ogroman grad ( sa oko 18 miliona popisanih i oko 4 miliona nepopisanih stanovnika), tako da od posla do kuće nekima treba i više sati. Vrlo malo ostaje vremena za muško-ženske stvari.:)
dusavu dusavu 12:24 19.07.2008

Re: Tata sa iskustvom

jeremija92
Više puta sam posećivao Istanbul. U starim zanatskim četvrtima muška deca rade sa očevima, ćerke i žene ni slučajno. Radi se šest dana sedmično od jutra do večeri. U tim delovima grada moguće je sresti devojke i žene iz čitavog sveta, Turkinje ne. Istanbul je ogroman grad ( sa oko 18 miliona popisanih i oko 4 miliona nepopisanih stanovnika), tako da od posla do kuće nekima treba i više sati. Vrlo malo ostaje vremena za muško-ženske stvari.:)

Baš zato! Prave priče se pričaju dok se nešto radi, dok se "posao drži u rukama". Ja sam se kao dečak najlepših "priča" naslušao kad našeg kućnog obućara dok sam čekao da nam na kožne cipele nakuca metalne blokeje kako bi se đon što više sačuvao. Bilo je tu "zanimljivih" pričica. Sticala su se prva iskustva jer se seksualna reveolucija još nije pojavljivala na horizontu jugo neba.
jeremija92 jeremija92 12:45 19.07.2008

Re: Tata sa iskustvom

Izgleda da nije sve u pričama.:)
Biljana Beba Knežević Biljana Beba Knežević 12:00 19.07.2008

Eh

pa ko će kome, ako neće svoj svome - kolega kolegi!
Sazrevanje piscima donosi određenu slobodu. Uvek, ma kako imali široke poglede na svet i život, postoji ona zadrška u nama:"Šta će neko reći", onda se biraju reči i nekako se stvari predstavljaju mekšim... međutim, kako život donosi nove žuljeve, reči postaju pravo oružje, stvari se nazivaju pravim imenom...
No, to zavisi i od stila, nije samo do staža...
Preporuka
jeremija92 jeremija92 12:11 19.07.2008

Re: Eh

Hvala, koleginice.:))
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 12:27 19.07.2008

Heeej, gosn Jeremija

posle duzeg vremena primorah sebe da bacim pogled na blog. Mrzelo me da citam bilo sta, a onda videh da Vi opet nesto gostujete kod gosn Chera i procitah to sto napisaste. Volim aoriste (ako su ovo bili aoristi), ne zamerite. Evo, usudjujem se da Vam ovo savetujem - dok pisete to Vase novo delo, Vi se lepo opustite (kako god da je to nesto "lepo" bas za Vas opustajuce) i ako ikako mozete ne uzimajte sebe tako ozbiljno u obzir....
A, da - mozda ne bi bilo lose ni da bilo kog drugog ne uzimate ozbiljno u obzir....
jeremija92 jeremija92 13:19 19.07.2008

Re: Heeej, gosn Jeremija

Gosn Ninoslave, kud baš baciste pogled na ovaj moj tekst, posle toliko napornog primoravanja. Pretpostavljam da ćete sad ponovo i to dugo blogoapstinirati. :)
Ipak, drago mi je da ste se javili svojim komentarom.
Na starnu šala, hajde da malo budem ozbiljan.
Ako sam uopšte pisac, sigurno je da nisam profesionalni pisac.
Priveo sam kraju mnoge, za mene i porodicu bitne stvari u životu, verujem uspešno.
I evo, sada pišem iz zadovoljstva.
Pišem stilom koji je pomalo šaljiv i ironičan, ako je to uopšte nekakva stil.
Zahvaljujući svemoćnoj informatičkoj tehnologiji i ljubaznosti dobrog čoveka g.Čera, ponešto i objavim.
I ne samo na blogu, ali o tome drugom prilikom.
pozz.


jeremija92 jeremija92 13:22 19.07.2008

Re: Heeej, gosn Jeremija

PS: g: Ninoslave zaboravih da napišem glavnu stvar: sebe, kao pisca, uopšte ne uzimam ozbiljno. Nemojte ni Vi, molim Vas.:))
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 20:59 19.07.2008

Re: Heeej, gosn Jeremija

Gosn Ninoslave, kud baš baciste pogled na ovaj moj tekst, posle toliko napornog primoravanja. Pretpostavljam da ćete sad ponovo i to dugo blogoapstinirati. :)

Pa, eto, htedoh da citam ono sto obicno procitam na blogu (na primer post Draga Kovacevica ako je o nekom njegovom novom predvidjanju jer u tome je dooobar ili gosn Cherov post) i tako mi zapade za oko Vas cenjeni tekst koji vidim pisete iz zadovoljstva. Ja sam ga takodje u zadovoljstvu procitao i sugerisao Vam ono sto sam Vam sugerisao.
Sto se Vase pretpostavke o blogoapstinenciji tice, ko to zna ?
U svakom slucaju, pozdrav Vama uz sve zelje da u zadovoljstvu pisete i objavljujete.
jeremija92 jeremija92 21:12 19.07.2008

Re: Heeej, gosn Jeremija

g. Ninoslave, najvažnije je da smo svi zadovoljni.
:))
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 21:15 19.07.2008

Re: Heeej, gosn Jeremija

g. Ninoslave, najvažnije je da smo svi zadovoljni.

Sto jes', jes'.
:))
Ajnur Ibran Ajnur Ibran 15:12 20.07.2008

Re: Heeej, gosn Jeremija

jeremija92
PS: g: Ninoslave zaboravih da napišem glavnu stvar: sebe, kao pisca, uopšte ne uzimam ozbiljno. Nemojte ni Vi, molim Vas.:))


Oprostite mi molim Vas, ali ovde Vam ne verujem.Vi znate za faze (jasno je da ste ih prosli) , kada covek zeli da pise a ne usudjuje se, cak ni ne prica o toj svojoj zelji. Zatim ju prodje, pa u mraku svog bica trazi i iznadje nacin da pobedi strah od netalenta i krene, onako intimno, samo za sebe, zbog potrebe da se izlije, bez namere da to deli sa bilo kim.Ne dozvoljavajuci svesti da planira.I tako neko vreme.Zatim, nesto se desi, unutra u samom coveku, ili spolja(neko procita ono, na sta se zaboravilo, slucajno ili namerno), odusevi se, pocne vas gledati drugim ocima, s nekim novim postovanjem, ucini vam bezrezervnu podrsku(naravno, podrazumeva se da vam je osoba bliska, dovoljno da bi bila iskrena), i vi dobijete neku novu snagu, probudi vas sopstvena vera, i priznate sebi da u stvari zelite(i da ste uvek samo to i zeleli) da budete pisac.A ne da pisete.Da pise svako moze, a pisac svako biti ne moze.
Tako da, dozvolite da prokomentarisem, Vi znate sta hocete, i verujete sebi.Verujete u sebe.
Takodje znate kakva je zamka sujeta za pisca.Ona kod Vas golim okom nije vidljiva.
Ili se prikrivate samoironijom.
I na kraju, postovani g-dine Jeremija, mozda Vi sebe zaista ne uzimate ozbiljno kao pisca, ali Vi radite na tome, da budete ozbiljan pisac.
Ja Vas uzimam za ozbiljna pisca, ne samo zato sto mi se cesto dopadnu Vasa pisanija, i nacin na koji su napisana, vec ne znam ni sam tacno...Intuicija, mozda...
Srdacan pozdrav
jeremija92 jeremija92 16:47 20.07.2008

Re: Heeej, gosn Jeremija

G. Ajnur Ibran, uvek mi je bilo teško izgovoriti: "Ja sam pisac" i tako sebe na neki način svrstati uz Andersena, braću Grim, Dikensa, Džeka Londona i mnoge druge uz čije knjige sam odrastao. Ili uz Andrića, Pekića, Borhesa i čitavu plejadu velikih iz čijih sam knjige učio i učim. Ne mislim da bih se tom izjavom deklarisao kao ravan njima, ali reći "ja sma pisac" za mene je isto kao kad bi iskreni vernik rekao "ja sam svetac".

Sasvim je druga stvar ako bi me neko pitao da li to želim. Iskren odgovor bi svakako bio potvrdan.
Izlaz sam našao u samoironiji, kao što se vidi i u gornjem tekstu.

Uostalom, ni danas ne znam ko za sebe može reći da je pisac. Onaj koji piše, onaj koji je objavljivan, nagrađivan, onaj koji živi od svog pisanja ili onaj koji to misli da jeste.

Ako Vi kažete da sam ja pisac, za mene je to veliki kompliment i hvala Vam.
ivana23 ivana23 16:51 20.07.2008

Re: Heeej, gosn Jeremija


Charles Dickens
jeremija92 jeremija92 16:55 20.07.2008

Re: Heeej, gosn Jeremija

Ivana, može li i Borhes? Molim te.
Kazezoze Kazezoze 17:32 20.07.2008

Re: Heeej, gosn Jeremija

Ajnur Ibran
Oprostite mi molim Vas, ali ovde Vam ne verujem.Vi znate za faze (jasno je da ste ih prosli) , kada covek zeli da pise a ne usudjuje se, cak ni ne prica o toj svojoj zelji. Zatim ju prodje, pa u mraku svog bica trazi i iznadje nacin da pobedi strah od netalenta i krene, onako intimno, samo za sebe, zbog potrebe da se izlije, bez namere da to deli sa bilo kim.Ne dozvoljavajuci svesti da planira.I tako neko vreme.Zatim, nesto se desi, unutra u samom coveku, ili spolja(neko procita ono, na sta se zaboravilo, slucajno ili namerno), odusevi se, pocne vas gledati drugim ocima, s nekim novim postovanjem, ucini vam bezrezervnu podrsku(naravno, podrazumeva se da vam je osoba bliska, dovoljno da bi bila iskrena), i vi dobijete neku novu snagu, probudi vas sopstvena vera, i priznate sebi da u stvari zelite(i da ste uvek samo to i zeleli) da budete pisac.A ne da pisete.Da pise svako moze, a pisac svako biti ne moze.
Tako da, dozvolite da prokomentarisem, Vi znate sta hocete, i verujete sebi.Verujete u sebe.
Takodje znate kakva je zamka sujeta za pisca.Ona kod Vas golim okom nije vidljiva.
Ili se prikrivate samoironijom.
I na kraju, postovani g-dine Jeremija, mozda Vi sebe zaista ne uzimate ozbiljno kao pisca, ali Vi radite na tome, da budete ozbiljan pisac.
Ja Vas uzimam za ozbiljna pisca, ne samo zato sto mi se cesto dopadnu Vasa pisanija, i nacin na koji su napisana, vec ne znam ni sam tacno...Intuicija, mozda...
Srdacan pozdrav

WOW, ni jeremija za sebe ne bi bolje napisao))
slazhem se s' tobom - jeremija je pisac i nije uopshte samoironichan,a nikola knezhevic je svetac (takodje bez trunke samoironije)....))
ivana23 ivana23 17:50 20.07.2008

Re: Heeej, gosn Jeremija

ivana23 ivana23 17:50 20.07.2008

Re: Heeej, gosn Jeremija

jeremija92 jeremija92 18:17 20.07.2008

Re: Heeej, gosn Jeremija

Kazezoze
[quote

slazhem se s' tobom - jeremija je pisac i nije uopshte samoironichan,a nikola knezhevic je svetac (takodje bez trunke samoironije)....))

... a Kaz je istovremeno član i sv.sinoda (nadležan za beatifikaciju) i sv. UKS iz Francuske 7 (nadležan za nominaciju).
:))
Kazezoze Kazezoze 18:23 20.07.2008

Re: Heeej, gosn Jeremija

... a Kaz je istovremeno član i sv.sinoda (nadležan za beatifikaciju) i sv. UKS iz Francuske 7 (nadležan za nominaciju).
:))

jednom rechju kaz je BOG!!!
))


ps. dosadilo mi da budem CAR))
ivana23 ivana23 18:42 20.07.2008

Kazezoze

Kazezoze
jednom rechju kaz je BOG!!!))
ps. dosadilo mi da budem CAR))


vladimir petrovic vladimir petrovic 19:59 20.07.2008

Re: Heeej, gosn Jeremija

Gosn Jeremija
Uostalom, ni danas ne znam ko za sebe može reći da je pisac. Onaj koji piše, onaj koji je objavljivan, nagrađivan, onaj koji živi od svog pisanja ili onaj koji to misli da jeste.


Definitivno, pisac je ovaj poslednji - ONAJ KOJI TO MISLI DA JESTE.
Kao i obicno, zanimljiv je vas razgovor sa O. Pamukom. Kad je mogao dr Vladeta Jerotic da objavi "Razgovore sa Andricem" mozete i vi objaviti razgovore sa slavnim Turcinom - covekom koga bas ne vole u Turskoj. Ali to cesto biva tako, golema je tuga spisateljska, jer njih cesto ne vole tamo gde treba da ih vole.
Pripremite se unapred, da ne biste previse patili.
Pozz.
jeremija92 jeremija92 20:14 20.07.2008

Re: Heeej, gosn Jeremija

vladimir petrovic
Gosn Jeremija
Pripremite se unapred, da ne biste previse patili.
Pozz.


Patnja je podsticajna za pisce, naročito liričare, čak i kad nisu mazohisti.:))
PS:
Orhana ne vole u Turskoj, ne zbog njegovih knjiga, već zbog njegovih izjava o turskom genocidu nad Jermenima.
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:55 21.07.2008

Re: Heeej, gosn Jeremija

Gosn. Jeremija
Orhana ne vole u Turskoj, ne zbog njegovih knjiga, već zbog njegovih izjava o turskom genocidu nad Jermenima.


Tacno.
Ali se tu odmah postavlja pitanje da li pisac, makar i pisao dobre knjige, ima pravo na svoja politicka misljenja - koja odudaraju od misljenja vecine? Drugim recima, sme li pisac da se ne slaze sa zvanicnom politikom svoje zemlje vec da podrzava neke politicke stavove iz inostranstva, koji se u njegovoj zemlji smatraju apsolutno neprihvatljivim? Sme li pisac, kome je stalo do citalacke publike, da iritira tu citalacku publiku u svojoj zemlji svojim politickim stavovima, makoliko on bio ubedjen da su ti njegovi stavovi ispravni?
Iako nema istih primera, navescu jedan slucaj. U danasnjoj Srbiji, ako se neki pisac, makoliko bio dobar, izjasni da Srbija treba da prizna Kosovo kao nezavisnu drzavu, on ce umnogome izbugiti citaoce, a i navuci ce na vrat druge nevolje...
Jos nesto. Ja sam ranije citao neke knjige Mirka Kovaca, i smatrao sam ih - dobrim. Ali od kada je on napustio Srbiju (navodno zbog politickih razloga) i nastanio se u Hrvatskoj, te poceo da laje po Hrvatskoj protiv Srbije (ne mogu mu oprostiti, pored ostalih, izjavu da je "hrvatska ijekavica aristokratskija i finija od srpske ekavice", mada se zna da je on ziveci dugo u Beogradu govorio ekavski i tada nije imao utisak da govori "seljackim jezikom" - ja sam prestao da se interesujem za njegove knjige. I necu ih vise citati jer me pisac ne zanima (makoliko se on u poslednje vreme otreznio, pa je obazriv u izjavama, racuna da su citaoci budale pa su zaboravili ono sta je on ranije govorio, te mu je danas stalo do srpskih citalaca), a sto se dobrih knjiga tice, ima ih svuda, samo ako neko zeli da cita...
jeremija92 jeremija92 18:23 21.07.2008

Re: Heeej, gosn Jeremija

G. Vladimire, moramo se složiti oko toga da pisci, kao i ostali ljudi, ukoliko nisu apolitični, mogu imati svoje političke stavove i sledstveno njima formirati poitičko mišljenje glede aktuelnih političkih događanja.
Ako je to tako uopšte, onda to vredi i za Orhana Pamuka.

U političkom ubeđivanju pisci ponekad koriste i pesnice. Tako je pisac Mario Vargas Ljosa, politički desno orjentisan, noakautirao pisca levičara Gabrijela Garsiju Markesa i razbio mu nos. Doduše, ne zna se tačno da li je to bilo zbog politike ili zbog izvesne dame.

Sasvim je druga stvar, ukoliko pisci koriste dnevnu politiku za sticanje popularnosti, a koristili su je mnogi, ili se svrstavaju uz vladare i postaju dvorski pisci uz privilegije koje takav položaj nosi.

Ima i onih drugih, koji su silom opozicionari, pa u istu svrhu koriste takvu poziciju.

Ima i prevrtljivaca, jednom su levo, pa u sredini, pa desno.
Kod nas su neki bili partizani, pa četnici, a sad su ustaše (parafraziram N. Čanka).

Iz te grupe apstrahujem one koji su u mladosti bili iskreni levičari, a u poznijim godinama desničari. Takav je recimo bio i Horhr Lusi Borhes. Ti je prirodno.

Neki i pogreše, pa posle isprave greške. Takav je bio Tomas Man. Prvo se svrstao uz Hitlera (manje poznato), a zatim postao veliki antifašista (veoma poznato).

Šta drugo reći, pisci su ljudi.
zeks92 zeks92 12:53 19.07.2008

letim,mastam,pisem,disem.....

Zivim u recima...
jeremija92 jeremija92 13:29 19.07.2008

Re: Letim.Mastam.Pisem.Disem.

zeks92
Zivim u recima...

... a i na početku beše reč.

Hvala na druženju, zeks92.
margos margos 14:08 19.07.2008

Jeremija...

,,,proćitaću tekst tek večeras, ali na prvih par redova, imadoh dečiju asocijaciju da je pisac onaj koji piše... a veliki onaj koji piše veliko... a može i velikim slovima.
Ja volim da čitam ono što ti napišeš, pa zato i ostavljam da odmeračim večeras.

Al se setih jedne anegodote - moj teča se preziva Pisac. Jednom prilikom upozna rođaka V. Nazora i dok su se rukovali, ovaj se predstavi: 'Nazor!'... Teča odgovori: ' Pisac!' Ovaj već malo besno: 'Ali.. ja sam stvarno Nazor!' 'I ja sam stvarno Pisac!!'.... jedva su se sporazumeli...
jeremija92 jeremija92 14:17 19.07.2008

Re: Jeremija...

....pa onda do večeras, margos.


Ovo sa Nazorom i tečom je dobro.
ih,što nisam umesto Jeremija stavio nick Pisac. Sad bi bio pisac92.:))
margos margos 21:54 19.07.2008

Re: Jeremija...

ih,što nisam umesto Jeremija stavio nick Pisac. Sad bi bio pisac92.:))

Možda i ne bi, treba proveriti.... Uostalom, nikad nije kasno za novi nadimak.
Angie je dobila dodatak 01 - možda bi i ti mogao npr 'jeremija pisac 01' - zvuči, nije da nije:)))

Pročitah! (i ja volim aorist, ne znam kad ga zavoleh...:)))) )
Nego, dobro si mu rekao i oči otvorio.... Orhanu.

(E, a Orhan je tako lepo ime, a prezime mu je lepo i meko.....)
jeremija92 jeremija92 23:38 19.07.2008

Re: Jeremija...

margos

Pročitah!
Nego, dobro si mu rekao i oči otvorio.... Orhanu.


Dobro, nego šta. Mislim da će se to biti očigledno u njegovom sledećem romanu.:))
Nego, imam ja još nekim nobelovcima, još ponešto da kažem.
Upravo sam dobio poziv za večeru kod jednog od njih.
Sve ću da mu skrešem u lice... mislim, onako.... kao kolega kolegi.

PS: za promenu nicka dobra ti je ideja. Naročito mi odgovara ono 01.
ivana23 ivana23 14:27 19.07.2008

Karika koja nedostaje...

jeremija92 jeremija92 16:31 19.07.2008

Re: Karika koja nedostaje...

Da, ivana23, na tu sam kariku mislio. A i moj kolega Orhan je to shvatio.:))
Anjale Anjale 23:54 19.07.2008

Zaljubljena...

ali u knjizevnost. I ono sto me je uvek nerviralo u knjigama je kada pisac u prvih deset strana uvede razlicite likove koji se slicno zovu tipa: Marko, Milan, Misa, Milos, Mihajlo i Miljan. Uglavnom ih razmrsim negde na pola knjige.

Ipak...

Sve ima svoje, kad mrzne i vri, kad menja boje, kad vene i zri...
Sve ima svoje, pocetak i kraj, tame postoje da bi prizvale sjaj.

jeremija92 jeremija92 00:19 20.07.2008

Re: Zaljubljena...

To sa imenima jeste problem za čitaoce, ali i za pisce.
Nije jednostavno krstiti tolike ljude. Čovek je u životu kum (kuma) jednom, ili dva puta. Retko ko je više.
A pisac? Samo u jednom romanu, sa prosečnim brojem likova, kumuje tridesetak puta najmanje.
Poseban problem su imen glavnih likova. Moraju biti usklađeni sa karakterom.
Imena koja si ti navela jesu lako pamtljiva, ali se brzo i zaboravljaju.
Duža imena i složenija se teže izgovaraju, ali duže pamte.
Zato sam ja mog glavnog junaka, u upravo završenom romanu, krstio kao : Osija Abrabanel.


PS: lepi stihovi.
dracena dracena 19:43 20.07.2008

Muško-ženski odnosi

u Pamukovim delima, a i šire:

vladimir petrovic vladimir petrovic 20:02 20.07.2008

Re: Muško-ženski odnosi

Dracena
Muško-ženski odnosi u Pamukovim delima, a i sire:


Hm. Lepa fotka, ali ne znam da li je pravo da sudeci prema onome sto vidimo, muskarci ispadnu - LEPSI POL...
jeremija92 jeremija92 20:05 20.07.2008

Re: Muško-ženski odnosi

dracena, ako sma dobro razumeo, htela si da kažeš da u braku, posle izvesnog vremena, i papagaji utihnu.:)
dracena dracena 20:12 20.07.2008

Re: Muško-ženski odnosi

Muškarci JESU lepši pol, samo je ženama izgled mnogo manje važan nego muškarcima. Zato muškarci večito pričaju o ženskoj lepoti, onda se žene kindjure, doteruju, mažu i farbaju, pa na prvi pogled izgledaju lepše. U suštini su ženke svih vrsta, pa i čovekova, neugledne, za razliku od mužjaka koji su markantniji, skladnije gradjeni, lepših boja, često imaju i neke "ukrase", kao što npr. lav ima grivu. Ali mislim da ovde niko ne može biti sasvim objektivan jer je svako od nas ili muško ili žensko (nema trećeg ili srednjeg, neutralnog pola, čije bi mišljenje moglo biti objektivno).
Da sam se kojim čudom rodila kao muškarac, garant bih bila homoseksualac. :)))
Kazezoze Kazezoze 20:58 20.07.2008

Re: Muško-ženski odnosi

dracena
u Pamukovim delima, a i šire:

uh dracena, kako ti je surova ova slika((
dracena dracena 21:04 20.07.2008

Re: Muško-ženski odnosi

Šta da ti kažem. I sam život je često surov.
Inače, nećeš mi verovati, tu sličicu sam izguglala na ključnu reč Istanbul. :)))
Jesi li uspeo da reanimiraš onaj svoj spljeskani profil na fm i ako jesi kako? :))))
Kazezoze Kazezoze 21:13 20.07.2008

Re: Muško-ženski odnosi

dracena
Šta da ti kažem. I sam život je često surov.Inače, nećeš mi verovati, tu sličicu sam izguglala na ključnu reč Istanbul. :))) Jesi li uspeo da reanimiraš onaj svoj spljeskani profil na fm i ako jesi kako? :))))

kako mislish spljeskan profil na fm-u???
dracena dracena 21:29 20.07.2008

Re: Muško-ženski odnosi

Pa zar ti nisi video kako je izgledala stranica sa tvojim profilom tamo? Sve nešto razvučeno preko celog monitora. Kao kamion da je prošao preko nje.
Kazezoze Kazezoze 21:34 20.07.2008

Re: Muško-ženski odnosi

dracena
Pa zar ti nisi video kako je izgledala stranica sa tvojim profilom tamo? Sve nešto razvučeno preko celog monitora. Kao kamion da je prošao preko nje.

meni sve u redu, evo sad sam bio... ja sam na IE i nemam problema... za 'lisice' nemam pojma shta im se reprodukuje
dracena dracena 22:03 20.07.2008

Re: Muško-ženski odnosi

Evo ovako:

Sorry domaćinima zbog trola. Neću više, časna reč. :)
Kazezoze Kazezoze 22:09 20.07.2008

Re: Muško-ženski odnosi

zhao mi vas je, ali meni nije tako razvuchena stranica... meni je komentar u shirini slike i slika se vidi kompletna;-)
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:35 21.07.2008

Re: Muško-ženski odnosi

Dracena
Muškarci JESU lepši pol, samo je ženama izgled mnogo manje važan nego muškarcima. Zato muškarci večito pričaju o ženskoj lepoti, onda se žene kindjure, doteruju, mažu i farbaju, pa na prvi pogled izgledaju lepše. U suštini su ženke svih vrsta, pa i čovekova, neugledne, za razliku od mužjaka koji su markantniji, skladnije gradjeni, lepših boja, često imaju i neke "ukrase", kao što npr. lav ima grivu.


Hm. Ovo je hrabro priznanje, ali sam ubedjen da se mnogi nece sloziti sa vama. Medjutim, mene je mnogo vise zaintrigirala ova vasa druga izjava:
Dracena
Ali mislim da ovde niko ne može biti sasvim objektivan jer je svako od nas ili muško ili žensko (nema trećeg ili srednjeg, neutralnog pola, čije bi mišljenje moglo biti objektivno).
Da sam se kojim čudom rodila kao muškarac, garant bih bila homoseksualac. :)))


Pa nije bas tacno "da je svako od nas ili musko ili zensko"! Kad covek malo zagrebe ispod povrsine moze da dodje do zanimljivih otkrica. S tim u vezi, podsecam da se austrijski filozof-pisac Oto Vajninger (Otto Weininger, 1880-1903), pisac famoznog "Pola i karaktera" (Geschlecht und Charakter) bavio problemom biseksualnosti. Njegov osnovni stav, kako sam ja to razumeo, bio je: "Ne postoje «čisti muškarci» i «čiste žene», već samo muška i ženska osnovna supstanca, pa je svaka individua mešavina obeju supstanci. Stoga u svakom čoveku postoji trajna biseksualna osnova, odnosno dvopolnost".
dracena dracena 19:23 21.07.2008

Re: Muško-ženski odnosi

Nije stvar u identitetu, nego u dopadanju, iz kog proizilazi subjektivnost pri proceni šta je lepše. Ako je neko biseksualac, onda mu se, ako ja to dobro razumem, dopadaju oba pola otprilike podjednako, pa će verivatno reći da su muškarci i žene podjednako lepi, ali to ne znači da će biti objektivan, jer i njegovu ocenu diktira privlačenje. Čim ima privlačnosti na "hemijskoj" ravni, nema objektivnosti. To sam htela da kažem. I to pouzdano znam iz sopstvenog iskustva.

Ne razumem najbolje šta je to muška, odn. ženska osnovna supstanca. Ako je u pitanju ponašanje koje se najčešće meri po standardima izvedenim iz kulture, stavova, predstava i jako mnogo predrasuda šta su muške, a šta ženske osobine tj. ponašanje, onda je potpuno besmisleno o tome i razgovarati.

Ako je, pak, reč o hormonskoj slici, to je sasvim ok. Svaka žena mora u krvi imati koktel od različitih, pa i nešto muških hormona da bi bila zdrava i mogla da živi normalan život. Isto, samo obrnuto, važi i za muškarce. Ali ta mešavina nije nikakva garancija za objektivnost.

(Moja poslednje rečenica je bila samo šala. Ne naročito originalna ni smešna, moram da priznam. :)))
Черевићан Черевићан 19:57 20.07.2008

гђице изавињона

дневник ми 12 дец 2003 . . .

требало је мени ево шес деценија да схватим какоје Пикасов таленат уствари последица његове болести , дислексије.
то је оно ,да вас поцетим ;
-кад се бркају слова при читању/писању ( специјално б & п ) па смисао речи такових може да поприми шаљиву несмисао ,
-губи се сконцентрација па се делује растрешен котепих,
-смачиње се слика уоку ,па видиш уствари штатисе причини , тјст. све некако недоречено изгледа . . .
апропо овога могу само мислити како су ових пар голуждравих другар'ца у природи изгледале .гарант лепотице беху ,а видите и сами како их услика шпанац.
дотуче ме тек сазнање ,потом, да је и мој фавоуред леонардо да винчи злопатио од те исте бољке ,домога.и стварно када му се прелистају (копије) цртежа којеје Он обилато текстом надограђивао даа се уочити ,коуспе, недостатак појединих слова у речима , те речи прекореда послагане, обашка што је све читљиво само уз огледалце ( кажимикажи).
сад се питам каколи је изгледала Ђоконда ,да не беше нека коказрика а уметнику ,с грешком, се учинила као што је ми данас видимо.
ма ко зна?
е сад је питање дали је та појава код појединца/ке бољка
- неки померај у глави, или пак , наговештај талента ?
логопеди у дилеми истинској и данас.алберт кои је оxенио милеву марићку изновасада ,беше такође инфициран том посебношћу ,но му то није засметало да му се укаже релативитет у теоретској форми.добро и поменута милева је ту малко припомогла виолинисти, пише.едисон алва ,што нам осветли тмину ноћну ,веле, такођер се злопатио целог живота са дислексијом - ил су му фалиле речи да се изрази ,ил уопште није могао да се сети о чемује мислио .а патентирао баш подоста новииина . . .
и шта рећи.
дал под старе дане да почнем трокирати у раз-говору ,бивати растројен ,бркати слова у постираним речима што на текстове умишљам да личе, како би се за стопу примакао величинама ?
или,да алалим ту трудноћу из простог разлога , јер окасних да признат ( и шире ) постанем.дилема је сад.
jeremija92 jeremija92 20:24 20.07.2008

Re: гђице изавињона

Nikad nisam uspeo da razvijem osećaj za vizeuelnu umetnost.
Slike starih holandskih majstora, pa i francuskih impresionista, još nekako, ali dalje od toga nisam odmakao.
Za mene je čak i Mona Liza bila ružna
žena, koja se doduše nekako zagonetno osmehuje, ali ništa više od toga.
Mišljenja stručnjaka da Đokonda čak nije ni žena, već muškarac, autoportret samog Da Vinčija, koji je onako perverzan kakav je bio sebe doživljao kao ženu, bili su moji najjači argumenti u večitim raspravama o modernom slikarstvu.
Na moje pitanje, kako to da čuveni Pikaso gleda u model prelepe žene, a slika trouglove i trapeze, čak ni istoričari umetnosti, koje poznajem, nikad nisu imale dovoljno ubedljive odgovore. Pokušaji da mi objasne da čuveni Španac nije vide samo spoljašnost lepe žene, već i njenu unutrašnjost, bili su za mene čist promašaj, jer koga može impresinirati unutrašnjost želudca i grudnog koša žene kod tako divne spoljašnosti. Na takva moja, čini mi se logična, pitanja samo su vrteli glavom.

Znam feler je do mene. Reč je o posebnoj vrsti disgrafije.:))
Kazezoze Kazezoze 21:07 20.07.2008

Re: гђице изавињона

Pokušaji da mi objasne da čuveni Španac nije vide samo spoljašnost lepe žene, već i njenu unutrašnjost, bili su za mene čist promašaj, jer koga može impresinirati unutrašnjost želudca i grudnog koša žene kod tako divne spoljašnosti. Na takva moja, čini mi se logična, pitanja samo su vrteli glavom.

kad se govori o unutrashnjosti chovechijoj, ne misli se na unutrashnje organe (osim ako nisi hirurg), niti na bilo shta sho je materijalno, a to ne materijalno je upravo ono shto razni pisci, slikari ili nekakvi drugi umetnici pokushavaju da materijalizuju, svako na svoj nachin...to je tek prava lepota))
jeremija92 jeremija92 21:17 20.07.2008

Re: гђице изавињона

Kazezoze
Pokušaji da mi objasne da čuveni Španac nije vide samo spoljašnost lepe žene, već i njenu unutrašnjost, bili su za mene čist promašaj, jer koga može impresinirati unutrašnjost želudca i grudnog koša žene kod tako divne spoljašnosti. Na takva moja, čini mi se logična, pitanja samo su vrteli glavom.

kad se govori o unutrashnjosti chovechijoj, ne misli se na unutrashnje organe (osim ako nisi hirurg), niti na bilo shta sho je materijalno, a to ne materijalno je upravo ono shto razni pisci, slikari ili nekakvi drugi umetnici pokushavaju da materijalizuju, svako na svoj nachin...to je tek prava lepota))


Sačuvaj me bože od takve lepote.:)))
Черевићан Черевићан 22:06 20.07.2008

дубинско посматрање

писана реч ме је одвазда мамила .форма није бивала битна,раније ни садржај ме није оптерећивао, међутим ,стари се , критеријуми се мањају ,ваљда због ограничености претстојећег трајања ,па се сада трудим да што читам ме нечем и научи ( ако не окасних подебело ) тјст да ми испровоцира процесе размишљања умозгу ( јако добро за сенилност узнапредовалу ) ,а можда ме и понука да ја оистом- прочитаном ,покушам на свој начин размислити у писаном облику.отуд подоста мојега писанија - уосталом сведоци сте иВи уз монитор присутни. верујем да ,као и ја, пишете без великих литерарних амбиција ,више да "прође време" али да ипак ту "пролазност" прибележимо.нек траје . . . док траје, но вазда имајући на уму да је људско "писаније" можда више него макоја друга уметност , персонално.
Читам,бележи + г Леовац ,критичар:
"да је сваки (значајан) писац својим делом веома особен ,тако различит од осталих.ако је сличан ,ако је у сенци негог свог претходника или савременика, није исти као тај неко други.по неком отклону, по извесној деклинацији ,тај следбеник ( или чак и епигон ) ипак је различит и карактеристичан као следбеник."
да поменем и оно где Хегел цитира Гетеа који је рекао:
"оно што је изграђено стално се опет претвара у материјал ,а материја која је обрађена ,која има форму , поново је материја за неку нову форму".
и + Ниче дотакну поменуту тему прибелешком:
"сваки почетак је тек други моменат"
уствари нико није тако аутономан, тако персоналан, да нема своје претече ,да не преузима бар семена традиције а и савремености.

ја бих на то додао: као ринге ринге раја - вазда се ходи укруг.
jeremija92 jeremija92 00:01 21.07.2008

Re: дубинско посматрање

Horhe Luis Borhes, neprevaziđeni majstor pisane reči, čija nam je dva portreta poklonila ivana23, kaže da sve priče jesu ispričane i sve filozofske ideje već iznesene, ali samo ako se kao njihov tvorac zamisli Bog.
Za čoveka je važno da zna da je u njemu uvek živo vrelo iz koga te iste priče i te iste ideje ističu.

Nema nijedne pojave u svetu duha kojoj se ne bi moglo pronaći prastaro rodolsovlje.
Sama književnost i filozofija svodljive su na konačan broj formi, u kojima, neumorno uvek iznova uskrsava i propada sve pojedinačno.

Temeljni obrasci svih dela duha od iskona su zapisani, usađeni, u ljudskoj vrsti i mi ih samo ponavljamo misleći da stvaramo nešto novo i osobeno.

Jer, mi smo samo bore na licu istorije.

Međutim, ono što je na nivou vrste večno ponavljanje, na nivou pojedinca jeste neponovljiv događaj - stvaralaštvo.

PS: nego noćas smo nešto setni, g. Čer?

Черевићан Черевићан 07:31 21.07.2008

ха, вишља сила

штоби казли, г jeremija92 обзиром да мила Ташта , острвљена, ми примирила зујоглавост па сад ето имам и за овакве теме инспирације.но срећом то је пролазног карактера . . се надам.бар.
jeremija92 jeremija92 07:59 21.07.2008

Re: ха, вишља сила

Da, g. Čer, tašte su srećom prolaznog karaktera. I kao gošče, a i uopšte. :))
spalekg92 spalekg92 10:51 21.07.2008

Re: ха, вишља сила

Svi smo prolaznog karaktera, samo nek prolazi - redom (ili redno)....

Usput lepo oznojiste turcina u sastavu Vam :)
Posebno onim primetom, da je isuvise dobro opisao odnos izmedju muskaraca.

Samo napred, glasam za Vas.
jeremija92 jeremija92 12:22 21.07.2008

Re: ха, вишља сила

spalekg92
Usput lepo oznojiste turcina u sastavu Vam :)Posebno onim primetom, da je isuvise dobro opisao odnos izmedju muskaraca.

G. spalekg92, nisam ja njega preznojavao kao Turčina, tj. zbog onih pola veka robovanja, već kao kolegu
pisca. :))

U delima efendi Orhana žene su retki, gotovo epizodni likovi. Čudi me da nijedna feministička organizacija nije reagovala, pa sam, eto, morao ja.:))

Čini mi se da znam i zašto.
Pre desetak godina više puta sam boravio u Izmiru. Novi deo Izmira se ne razlikuje od zapadnih metropola. Međutim, u starim delovima grada je sasvim drugačije. Recimo, Havra-sokak je deo sa tradaicionalnim zanatskim i trgovačkim radnjama. U Havra-sokaku, naprimer, jedva se uvučete kroz neugledni prolaz u deo koji zovu "kujunkuluk", a zatim pred vama bljesnu stotine zlatarskih radnji u kojima ima više zlata nego u rezveri državnih banaka zemalja srednje veličine. Isto je kad odete u deo "kunderakuluk" i mnoge druge delove. isto je kao u Laleliju u Istanbulu, ima žena iz čitavog sveta, ali ne i Turkinja. Poslovni i društveni život se odvija među muškarcima. Dečaci rade sa očevima, ćerke i žene ne.

Tako je i u Orhanovim knjigama.

PS: hvala vam na glasu.
spalekg92 spalekg92 12:49 21.07.2008

Re: ха, вишља сила

Nisam ni ja mislio drugacije do Turcina kao stanovnika Turske :)

Upoznat sam takodje sa nekim delovima Turske, kao i drustvenim odnosima. Ali takodje opstepoznato je da u takvim odnosima gde je zensko "nizi rod" i zapostavljeno/iskljuceno iz poslovnog i drustvenog zivota, donekle povecava tj izaziva da ta muska privrzenost, vrlo lako prelazi i prevazilazi istu. Zato u Turskoj ima prilicno homoseksualnosti, samo se to krije. Cak ima homosekualnosti taman toliko (ako ne i isto) kao i droge (proizvodnja i konzumacija).

U delima pomenutog pisca, moze se i te kako osetiti eroticnost na relaciji muskarac-muskarac.
Ne aludiram da je isti sa homo opredeljenjem, samo naglasavam sustinu da prejake veze u muskoj populaciji, gotovo da skoro uvek imaju crtu eroticnosti. Bratska ljubav, otac-sin ljubav, iz same porodice se prenosi na posao i neki vid ljubavi izmedju muskaraca koji nisu u rodu. Zato i jeste tanka granica da ta ljubav postane neka druga vrsta ljubavi.
jeremija92 jeremija92 13:10 21.07.2008

Re: ха, вишља сила

Eto, spalekg92, Vi ste explicite napisali ono što sam ja implicite, između redova, pokušao da kažem.:))
radojicic92 radojicic92 15:54 21.07.2008

Re: ха, вишља сила

U delima efendi Orhana žene su retki, gotovo epizodni likovi. Čudi me da nijedna feministička organizacija nije reagovala, pa sam, eto, morao ja.:))

Čini mi se da znam i zašto.
Pre desetak godina više puta sam boravio u Izmiru. Novi deo Izmira se ne razlikuje od zapadnih metropola. Međutim, u starim delovima grada je sasvim drugačije. Recimo, Havra-sokak je deo sa tradaicionalnim zanatskim i trgovačkim radnjama. U Havra-sokaku, naprimer, jedva se uvučete kroz neugledni prolaz u deo koji zovu "kujunkuluk", a zatim pred vama bljesnu stotine zlatarskih radnji u kojima ima više zlata nego u rezveri državnih banaka zemalja srednje veličine. Isto je kad odete u deo "kunderakuluk" i mnoge druge delove. isto je kao u Laleliju u Istanbulu, ima žena iz čitavog sveta, ali ne i Turkinja. Poslovni i društveni život se odvija među muškarcima. Dečaci rade sa očevima, ćerke i žene ne.

Tako je i u Orhanovim knjigama.


te je zato Orhan dobar pisac
jeremija92 jeremija92 17:58 21.07.2008

Re: ха, вишља сила

radojicic92

te je zato Orhan dobar pisac


Slažem se sa Vama, g.radijicic92 da je zato Orahan Pamuk dobar pisac.
Ali ne samo zato i ne samo dobar, već odličan. Veovatno jedan od dvaseset najboljih živih pisaca.
Tu se sa mnom, kao što znate, slaožio i Nobelov komitet. :))
radojicic92 radojicic92 19:24 21.07.2008

Zeki Muren

ma Turci su carevi, ovo u Srbiji ne bi proslo

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana