Soba do pustinje

Ajnur Ibran RSS / 26.07.2008. u 18:30

 

 

 

 

Kad god sam u prilici da ne radim do kasno, i ustanem rano, skuvam kafu, odlazim u sobu do ulice, sednem do prozora, odškrinem žaluzine i posmatram. Najmiliji mi je petak. Pijačni dan u srbijanskoj kasabi. Voajerišem, iz ptičije perspektive ono brdo sveta što se valja mojom ulicom.

 

Zelena i stočna, dve pijace, tu su, iza ćoska. Svi, koji odlaze i koji se vraćaju, čine to pod mojim prozorom. Svi oni, izbegavaju susednu ulicu koja vodi u centar grada, sve želeći da izbegnu gužvu, a u stvari, bežeci u moju, čine situaciju još težom bez obzira na motivaciju. Uglavnom mirnu ulicu, bude oko 5 izjutra, retki kamioni sa kakvom kravom ili teletom koji (ako putuju iz daleka) , muklo i iscrpljeno, (a ako su iz okoline) panično riču, vapeći za objašnjenjem, šta ih snađe? Gde nestade njihova topla štala i mirna zora? Zašto im se tlo pod nogama i zidovi tresu? I tako. Sreća, te su zaokupljeni sadašnjoscu, i nikad ne razmišljaju o budućnosti, te ne znaju na kakav su put krenuli...

 

Zatim, nešto kasnije, već kreću ljudi, pešaka, sami, u parovima, u grupama, na biciklu, bez bicikla, žene sa cegerima, žene sa kolicima, muškarci sa rukama u džepovima i cigarama u ustima, muškarci bez cigara u ustima sa rukama na zadnjici... Kreću se svim mogućim i nemogućim brzinama, pravcima, trčeći, hodajući, šepajući, vukući, tegleći, vozeći, gurajući... Krešte, šapucu, kokodaču, galame, smeju se, kašlju, zevaju, beče, gurkaju, čepaju, pretiču, smetaju, kuljaju. Sve tako posred ulice.

 

Vri. Ključa od ljudi i životinja. Ljudi izgledaju kao da ne znaju kuda idu, koga i šta traže. Psi lutalice naročito. Oni glumataju. Kao, tražim gazdu... gde li se izgubi... uopšte nisam gladan... ja ne znam zašto me svi ćuškaju kao da sam otrcan... i da ću sad da ukradem... božee...

 

U ovoj reci kalkulacija : gde je bolji sir, paprike, paradajz, sta je poskupelo " za oči " , ima li mladog kuruza i gde tačno...brže, prodaće se, kod koje seljanke su jaja domaća... šta mišćom miri... kolko su jagnjići a kolko prasići, žive vage... pošto je ovo, pošto je ono...

 

Tako teče godinama petak mojom ulicom, ja ga vec nekoliko posmatram, i u jednom trenutku pažnju mi privuče, starac, koji jedva hoda, vuče gomilu nekih sitnih kesa. Pomislih, vidi dedu, pojma on nema da li je pošao ili je došao (ruku na srce ni ostali mu ne beže mnogo) i tad, čovek poče da pada, polako ka napred, zatetura se, nekako u tom padanju uspe da se okrene na bok, i pade na trotoar. Zatim se pridiže u sedeći stav. Sve se to dogodi u trenu, ispod moga prozora. Čovek se izgubio, ne može da dođe do vazduha, u beznađu očigledno, gleda u ljude, nema snage ni da zavapi.

 

U šoku, ne mogu da se pomerim, sleđen sam reakcijom ljudi koji prolaze. Ne mogu da verujem da niko ne obraća pažnju. Zapravo, pogledaju ga, ne znam šta zaključe, živ je, valjda, snaći će se, šta li, i žurno produže.

 

Gde? Po paprike? Sir? Jaja? To im je važnije? Je li je moguće da smo takvi? Jesmo li ljudi? Ako nismo, onda smo šta? Jesmo li oduvek ovakvi bili? Je li je moguce da svi, bas svi, imaju neodložna posla, u trenutku kad im se čovek stropošta ispred nogu? Šta je važnije od ljudskog života? Kakve su nam duše? Čemu su nas učili? Čemu se nadamo kao takvi? Verujemo li u šta? Boga? Dobrotu? Ljubav? Saosećanje? Očekujemo li ikad to jedni od drugih? Iako se ne znamo? Želimo li? Da li nam je potrebno?

 

Čitav moj svet se stropoštao sa tim čovekom. Da li sam ja nenormalan, zato što mislim da je nenormalno proći pored čoveka kojem je pozlilo? Jesmo li mi ljudi, ljudi?!

 

Spuštam se niz stepenište, napunih bokal s vodom i otrča do njega. Kad je dosao malo k sebi, pokupio sam njegove kese, pozvao taksi, smestio ga i otišao. Polupan, sa grižom savesti, zbog svih onih koji su prošli kraj njega i nisu mu prišli, kao da ga nema. Njega. Mislim, čoveka.

 

 



Komentari (20)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

AlexDunja AlexDunja 13:11 03.08.2008

dobrodosao!

odlican naslov,
i tekst.
citamo se:)

ps. trebalo je da se nekako javis pre!!!
jeremija92 jeremija92 15:32 03.08.2008

Re: dobrodosao!

Javljao se, javljao, no mi nismo bili pažljivi đaci.
Ajnur Ibran Ajnur Ibran 16:37 05.08.2008

Re: dobrodosao!

Hvala ti najlepse AlexDunja.
Sto si se uopste interesovala. Sto se tice javljanja, pa nisam znao kako...
Ajnur Ibran Ajnur Ibran 16:44 05.08.2008

Re: dobrodosao!

G. Jeremija, vidim ja da ce me skupo kostati sto sam se onomad izleteo sa onim "profesor" , a samo sam hteo da me ozbiljno shvate. Tako da, lagao sam...
AlexDunja AlexDunja 17:19 05.08.2008

Re: dobrodosao!

Sto se tice javljanja, pa nisam znao kako...

lepo:))
ostavis linak na nekom blogu, i onda nasa
mala , subverzivna, a nadasve pristojna i dobronamerna grupa blogera,
stavi to na sva zvona:)))
tj, kaci linkove po nasim blogovima,
(mi smo se uzajamno stavili vip liste, tako da odmah znamo ko je
od nasih objavio novi tekst, tako, sada si i ti kod mene, i pisi samo lepo dalje,
i ja cu cim otvorim blog videti o cemu se tu radi:))
malaramona malaramona 14:25 03.08.2008

lepo

Ovo mi se baš sviđa...


glavnom mirnu ulicu, bude oko 5 izjutra, retki kamioni sa kakvom kravom ili teletom koji (ako putuju iz daleka) , muklo i iscrpljeno, (a ako su iz okoline) panicno ricu, vapeci za objasnjenjem, sta ih snadje? Gde nestade njihova topla stala i mirna zora? Zasto im se tlo pod nogama i zidovi tresu? I tako. Sreca, te su zaokupljeni sadasnjoscu, i nikad ne razmisljaju o buducnosti, te ne znaju na kakav su put krenuli...



Jesmo li oduvek ovakvi bili?


Nismo...
Ajnur Ibran Ajnur Ibran 17:13 05.08.2008

Re: lepo

malaramona, ja stvarno vise ne znam... Jesam li zalutao? Jesam li naivan? Sva ona pitanja gore u tekstu-slicici-utisku su me opsedala taj dan, podelio sam to sa nekim ljudima, a oni su bili vise iznenadjeni mojom potresenoscu nego samim dogadjajem...
Anjale Anjale 16:02 03.08.2008

...

Jedna od slika Srbije.

Priča je slikovita, i verodostojna. Ali je prosto ne želim da verujem da smo postali takvi (ne) ljudi.
Nadam se da još ima takvih kao ti
Pozz
Ajnur Ibran Ajnur Ibran 16:55 05.08.2008

Re: ...

Tacno je da je to jedna slika Srbije, medjutim, svugde toga na svetu ima. I to me uopste ne tesi.
Neki moji prijatelji koji znaju za taj dogadjaj, kazu, takva je realnost, svet i ljudi su danas takvi. Pa kakvo je to opravdanje... Kao kad bih rekao, ja ubijam, zato sto volim da ubijam, eto takav sam...

PS molim te mene zaboravi, nije mi bila namera sebe da istaknem, ne osecam se svecem niti herojem, sigurno da ima ljudi koji bi isto ucinili. Preneo sam sliku svoje uzasnotusti, realnoscu.

Pozdravljam te!
Черевићан Черевићан 21:43 03.08.2008

ником нико

посве сам се отуђијо
мало ко ми треба
сам себи сам довољан
и мој делић неба

у базању сокацима
ретко ког сусрећем
јер док руку пружајуми
ја главу окрећем

ако тако то потраје
резултат је посве јасан
нико помоћ пружит неће
ма колко ми вапај гласан
Ajnur Ibran Ajnur Ibran 17:03 05.08.2008

Re: ником нико

Gospodine Cerevican, hvala na poseti...
Inace, i ja volim da se otudjujem. I da provodim vreme sa svojim zivotinjama pre nego s ljudima.
I to nesto govori o ljudima (ili samo o meni)...
mariopan mariopan 23:22 10.08.2008

Re: ником нико

Nisu svi ljudi takvi a i za tebe sam znala da nisi takav, citam tvoje komentare i na blogu i izbija ta dobrota, vidi se, a takvih ima jos. Ali sama prica je potresna jer je istinita.

Znala sam jednog starca, cika Blazu, ranjenog u onom ratu u glavu pa stoga celog zivota patio od teske epilepsije, samo bi pao i ne bi mogao da ustane neko vreme, prolazili ljudi pored njega sa recima "pusti ga vidis da je pijan", onda bi komsije koje naidju podizale starog i vodile ga kuci. Ziveo je sam, nije se zenio, valjda ga takvog nijedna nije htela a bio je dobar, zaista.Volela sam ga, sad je pokojni vec neku godinu. I sad mi je strasno da se setim da njega niko nije hteo da podigne i stidim se ljudskog roda sto je takav. A sad znam da ima ljudi ka sto si ti pa mi je odmah malo lakse na srcu.
I ja se pomalo osamim, lepo mi je i tako, i ja sa mojim zivotinjama, nije to nista lose, naprotiv, lekovito je.
Pozdrav Ajnur, evo i ja te stavila u VIP listu da mogu da lakse nadjem tvoje tekstove.)
Mariopan
Ajnur Ibran Ajnur Ibran 23:51 10.08.2008

Re: ником нико

Mariopan, hvala vam sto tako mislite o meni. Trudim se ovde na blogu kao i u zivotu, da budem iskren, jer smatram da je tako najbolje, nekad za nekog, pa i mene samog,to moze biti najbolnije, ali ipak, najbolje i najispravnije.
Kao sto sam vec rekao gore, siguran sam da ima jos ljudi koji bi pomogli tom ili nekom drugom coveku, siguran sam. Ali nisam siguran, jesam li ja naivan sto sam pomislio da svima koji su se tu nasli, nista nije trebalo biti prece u tom trenutku. Zaboga, isli su na pijacu...
Sto se tice cika Blaze, znam o cemu pricate, imao sam drugaricu koja je bolovala od epilepsije. Kakvih sam se tu tek predrasuda naslusao i nagledao... A nikada naravno necu znati kako je njoj bilo. Jer, mi mozemo samo da pretpostavljamo, a ne znamo dok ne dozivimo... Sta god to bilo, ma i kad prst posecemo...
Hvala sto ste se zainteresovali, i srdacan pozdrav!
mariopan mariopan 18:51 11.08.2008

Re: ником нико

Ajnur, mozemo bez Vi, jer to je neka vrsta normalnog ponasanja na blogu pa se i ja navikla, tesko mi je bilo u pocetku ali posle sam to usvojila i sad tako govorim prijeteljima...ako ne moze onda cu i ja morati da se vratim na moje dobro kucno vaspitanje?
))

A sta je vazno ljudima pa su tako bezdusno prolazili, to oni shvate tek kada se nesto takvo desi njima, tek posle, kada malo zastanu i razmisle, onda vide da nista nije vaznije od coveka, ako je u nevolji, onda od tog coveka.I ja vec dugo samo ljude i posmatram, imam vremena, razmisljam o njima i otkrivam citav svet ispod povrsine, sve nesto novo sto pre, dok sam jurila i zurila, nisam videla.Ali nikada nisam toliko zurila da ne zastanem da pomognem , mozda zato sto su meni drugi pomagali kada je meni to trebalo.To je vrsta zajma, to mora da se vrati drugim ljuidma, ta dobrota, to nije dar za sebicne, to je dar za nesebicne da ga podele svima, pa i onima koji ne zasluzuju, da ih trgne i osvesti, da ih postidi i da od njih napravi bolje ljude. Zato je ovaj tvoj clanak tako dobar.To si uradio, sve si nas podsetio, ako je neko i zaboravio, sta je vazno.
Pozdrav
Ajnur Ibran Ajnur Ibran 22:28 11.08.2008

Re: ником нико

Ajde da probamo ovako,

draga Mariopan, ja sam takodje mislio o tebi, kao i o jos nekim ljudima ovde koji se kriju iza svojih slova, pa te vidim kao stariju, gospodju, mozda cak i penzionerku, sa cijim stavovima u svojim mislima se cesto nisam slagao, a nikad replicirao vidljivo tebi i drugima. A to je zato sto iako se nisam slagao, postovao sam ih, jer su uvek bili potpuno legitimni.
Otuda, a i ne samo zbog tog Vi. Ja se vecini tako obracam, jer vidim da neki ljudi imaju internu komunikaciju, i ne smeta mi to, to je valjda normalno, ko zna koliko dugo se vec " poznaju " ...
Prosto, znam, potpuno je iracionalno (a to nije slucaj i sa nekim drugim) , ja dakle, i u svojim mislima sam ti se obracao sa "...ali gospodjo..." , zato izvini ako sam pogresio i ako ti je uvredljiv dodeljeni portret...
Naravno, bice mi vrlo drago, da smo na ti!
Za drugi deo komentara, reci cu samo, ti si me razumela, i ti razumes.
Pozdravljam te!
mariopan mariopan 08:46 12.08.2008

Re: ником нико

))))))
Hvala za "Ti".
Ja jesam penzionerka i nista nisi pogresio u proceni.
Mozda nam se stavovi razlikuju i zbog godina?
Nekad je veliki broj godina prednost a nekada mana. Nekad je to sto covek vidi jer je dugo ziveo prednost, a nekada sprecava da se razume nesto novo i mozda dobro? Zato ja uvazavam i one koji ne misle kao ja, daleko bilo da o sebi mislim kako sve znam, tu sam da naucim, pa citam i mislim o tome sto procitam.
Cesto komentarisem iz licnog iskustva pa je tesko razumeti neke stvari ako ih covek licno ne dozivi.Neka od tih iskustava ne bih pozelela nikome na svetu. I to se tesko razume.

Ali da se bolje razumemo potrebna je samo dobra volja a toga imamo zar ne?
Pozdrav
Mariopan
Ajnur Ibran Ajnur Ibran 10:31 12.08.2008

Re: ником нико

Mariopan, razlicitost je bogatstvo, tako da mi svi tako razliciti, imamo i svoje uglove gledanja na stvari, sto ne mora znaciti da je neko u pravu a neko u krivu...
Meni je drago da smo ostvarili komunikaciju, a cini mi se da i pre nego se to desilo, mi smo se razumeli, a da nije bilo dobre volje, tolerancije, i sirokogrudosti da se razume ono sa cim se ne slazemo, to se ne bi dogodilo.
Bice mi vrlo drago da razmenjujem sa tobom misli!
Pozdravljam TE!
vanja_c vanja_c 12:49 12.08.2008

podrska prijatelja

Cini mi se da je ova prica svevremena,

podseca me na jos neki zivot, na Andrica....

pricacemo jos
NNN NNN 18:34 20.08.2008

"ljudi"

Sve je više "ljudi", "ljudi" koji jure, a ustvari nikuda ne žure.
Barbara Kopicl Barbara Kopicl 22:05 25.08.2008

zakasneli komentar

malo sam zakasnila, ali sam skoro cula, prikupljajuci arhaizme jednu izreku. ako sam je dobro zapisala, glasi ovako
U Boga nema posnjaka.... hoce reci nije nikada kasno za dobra dela i lepe reci.
Sludjena sam... Sitacija iz tvog teksta je na zalost svakodnevna sitacija iz nasih zivota. Postoje razni razlozi koji sprecavaju ljude da se izdignu iznad i reaguju. Skoro mi je prijateljica ispricala da joj se desilo kada je krenula na svoje prve psiho terapije da je srela prljavu i pocepanu devojcicu kako na plocniku preko puta svoje kuce uci. Sedi na plocniku i uci iz sveske sa magarecim usima. Ide na popravni. Sela je pored nje i otvorila svoju knjigu. Devojcica nije reagovala, nastavila je da uci kao da niko pored nje seo nije. Zrela odrasla zena, sela je plocnik pored devojcice i citala. Obe su cutale. Rekla mi je da su se volele u tom trenutku. Znas li sta joj je psihoterapetkinja rekla? ????
Da je nezrela, ne prihvata odgovornosti, da treba da je bude sramota sto kasni odrasla zrela zena i prepisala joj lekice za tih 15min. razgovora sa njom. Lekici kostaju citavih sitnicavih 3000,00 dinara i potrebne su joj dve kutije mesecno.
Hvala ti Ibrane tekst je divan. A razlike jesu veliko bogastvo.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana