Ričard Fajnman

Milija Jovicic RSS / 31.07.2008. u 14:49

U maju ove godine preminuo je jedan od poslednjih "dinosaurusa" fizike 20. veka - Džon Viler (više o njemu ovde i ovde). Međutim malo ko se setio da spomene da je se ove godine navršava 90 godina od rođenja i 20 godina od smrti njegovog učenika - Ričarda Fajnmana, jednog od najvećih legendi fizike.

Zašto Fajnman? Ja smatram da je ovo jedan od retkih ljudi savremenog doba koji može da bude jedna od pozitivnih zvezda vodilja za svakog mladog čoveka.

Ovaj tekst je nastao kao mešavina mog teksta za Viva fizika i anegdota iz Fajnmanovog života.

U porodici beloruskog imigranta, Nelvila Fajnmana, 11. maja 1918. godine rođen je dečak kome su dali ime Ričard. Nelvil se bavio proizvodnjom uniforma, ali je pored toga bio na neki način popularizator nauke za svog sina. Svako veče pred spavanje čitao je sinu poneki zanimljiv tekst iz "Britanike". Evo kako je to izgledalo:

"Ova stvar je 25 stopa visoka i glava je preko 6 stopa", onda bi stao i rekao, "Da vidimo šta to znači. To bi znacilo da ako on stoji ispred dvorišta, bio bi dovoljno visok da stavi svoju glavu kroz prozor, ali ne sasvim, jer glava mu je dosta šira i razbio bi prozor pru ulasku".

Sve što smo čitali pretvarano je najbolje sto smo mogli u neku realnost pa sam naučio da sve što čitam pokušavam da shvatim šta to stvarno znaci...

Richard Faynman - Pleasure of finding things out
Tyrannosaurus in the Window

Fajnman je bio jedan od najboljih učenika u školi, sa 15 godina je savladao infinitezimalni račun. U sedamnaestoj godini odlazi na MIT. U toku 4 godine školovanja na MIT-u, Fajnmana su pratili razni događaji. Ipak spomenućemo jedan događaj koji je sam po sebi smešan. Fajnman je voleo da pravi parodije na velika književna dela, tako da je recimo umesto dela Hakslija „On a Piece of Chalk“ Fajnman delo pretvorio u „On a Piece of Dust“. Ipak problemi su nastali kod Geteovog „Fausta“. Mladi Ričard nikako nije mogao da napravi parodiju na delo pa je potražio savet od članova bratstva. Rekli su mu da napiše bilo šta za temu, i on je pisao o granicama nauke. Onda su mu za predlog dali da to ubaci u svoj esej o Faustu. Nevoljno se složio i ubacio pola eseja o granicama nauke kao esej o Faustu. Profesor mu je dao vrlo dobru ocenu, razlog zbog koje nije dobio odličnu ocenu je bio kratak zaključak.

Nakon MIT-a odlazi na Prinston. Doktorira 1942. godine, a na njegovom prvom predavanju su bili Albert Ajnštajn, Džon fon Nojman i Volfgang Pauli. Nakon doktorata, priključuje se projketu "Menhetn". Tvrdio je da je bio jedini koji je eksploziju atomske bombe na "Triniti testu" posmatrao bez zaštitnih naočara, nego kroz vetrobransko staklo kamiona. Zapravo svi ostali su tokom eksplozije nosili zatamnjena stakla i ležali na podu, tako da je on jedini čovek koji je video tu eksploziju.

Tokom "Menhetn" projekta mu umire supruga. Posle "Triniti testa" počinje da se zanima za obijanje sefova. Shvatio je prost način da otvori jedan, a onda mu nije bilo teško da otvara ostale sefove. Jedne prilike obio je sef poručnika da bi mu pokazao da su sefovi nesigurni. U sefu su se nalazila tajna dokumenta vezana za projekat, a Fajnman je ostavio poruku na papiriću - "Obijač sefova Fajnman LA 4312", a zatim je obio još dva sefa koja su imala istu kombinaciju i ostavlja poruke: "Ovo nije bilo teže otvoriti nego druge - Uviđajan tip" i "Kada su sve kombinacije iste, onda ništa teže od prethodnih - Isti momak". Umesto da zamene sefove, on je naredio ostalima da ne dopuštaju Fajnmanu pristup sefovima.

fejnman.jpg

Rat se završava a Fajnman odlazi na Kornel da radi sa Hansom Beteom. Međutim uskoro napušta Kornel i odlazi na Kalteh (Caltech). Tokom rada na Kaltehu bavio se kvantnom elektrodinamikom (od jednog predavanja koje je držao na Novom Zelandu nastala je i knjiga Kvantna Elektrodinamika), fizikom superfluida, modelom slabog raspada itd... Došavši na Kornel, išao je na studentske zabave. Tada bi zamolio i neku devojku za ples. Ova bi pristala a onda bi ovako tekao (R. P. Feynman - Surely You're Joking Mr. Feynman (The Dignifed Professor):

"Plesao sam sa drugom devojkom a onda su ponovo došla uobičajena pitanja: "Da li si student ili diplomac?" (Tamo je bilo dosta studenata koji su izgledali starije jer su bili u armiji).

"Ne, ja sam profesor."
"Oh, profesor čega?"
"Teorijske fizike."
"Pretpostavljam da si radio na atomskoj bombi."
"Da. Bio sam u Los Alamosu za vreme rata."

Ona bi rekla: "Ti prokleti lažovu!" i odšetala.

Ovo mi je oživelo odličnu ideju. Sve je objašnjavalo. Govorio sam svim prostoumnim devojkama, glupu istinu, i nikada nisam znao u čemu je bio problem.

...

Onda sam pokusao da izbegnem sva ova pitanja, i to je imalo suprotan efekat:
"Da li si nov ovde?"
"Pa, ne."
"Da li si diplomac?"
"Ne."
"Šta si ti?"
"Ne zelim da kazem."
"Zašto ne želiš da nam kažeš šta si?"
"Ne želim..." i onda bi nastavile da razgovaraju sa mnom!

Završio sam sa dve devojke kod moje kuce, i jedna od njih mi je rekla da ne bi trebalo da se osećam neugodno zato što sam nov; bilo je mnogo momaka koji su u mojim godinama započinjali koledž; i to je bilo stvarno u redu. One su bile na drugoj godini i bile su pomalo materinski nastrojene, obe. Radile su mnogo na mojoj psihologiji, ali nisam želeo da dobijem izopačenu situaciju i neprihvatljivu, pa sam ih rekao da sam profesor. Bile su veoma uznemirene jer sam ih nasamario. Imao sam gomilu problema dok sam bio profesor na Kornelu.


Nobelovu nagradu je podelio zajedno sa Švingerom i Tomonagom. Slikovito se kaže da je Tomonaga pokazao da problem može da se reši, Švinger je pokazao da on može da ga reši, Fajnam je pokazao da svako može da ga reši.

fejnman-bongobubnjevi.jpg

Ovo je jedan od meni najboljih delova iz njegovog života, ne zbog nagrade, nego zato što ovde dolazi do izražaja njegov duh.

Da je dobio Nobelovu nagradu, saznao je od novinara koji ga je zvao rano ujutro da mu javi i čestita. Fajnman mu samo spušta slušalicu. Kada ga ponovo zove da mu kaže, odgovor je samo: "Yeah" i spušta mu slušalicu. Sam Fajnman nikako nije želeo nagradu, želeo je ako je ikako moguce da je ne primi.

Kako sam Fajnman u intevjuu za BBC-jevu emisiju o njemu kaze:

"Ne volim odlikovanja. ... Nagrada je u zadovoljstvu pronalaženja stvari ... Znam da veliki broj fizičara koristi moje radove, meni ništa drugo i ne treba..."

Fajnmana smatraju ocem nanotehnologije. U svom predavanju pred Amerčkim fizičarskim društvom 1959. godine naznačio je da budućnost leži u minijaturizaciji: kako celu enciklopediju "Britaniku" smestiti na vrh čiode (There's Plenty of Room at the Bottom).

Za vreme boravka na Kaltehu napisao je i seriju predavanja iz fizike za studente (Lectures on Physics). Tvrdio je da ne postoji problem koji se studentima ne može prikazati i olakšati njegovo rešavanje. I danas je to delo jedno najpopularnijih među studentima fizike. Njegovi studenti su se bukvalno otimali za delić njegove pažnje.

FeynmanLecturesOnPhysics.jpg


1986. godine bio je u komisiji koja je ispitivala nesreću spejs šatla Čelendžer (Challenger). Njegov zaključak se potpuno razlikovao od zaključka radne grupe. Nakon mnogo povlačenja njegov zaključak je dodat u konačnom izveštaju.

Sam Fajnman je bio osoba slobodnih pogleda na svet. Kada je vlast htela da zatvori toples bar u Pasadeni, on je svedočio na sudu u odbranu toples bara. Tvrdio je da mu toples bar pomaže u radu na fizici. Priznao je da je probao LSD. Za sebe je govorio da su mu hobiji bongo bubnjevi, obijanje sefova, hijeroglifi Maja, računarstvo. Mrzeo je pompeznost.

Rekli su o Fajnmanu:

"Postoje dva tipa genija. Obični geniji rade velike stvari, ali vas ostavljaju u uverenju da i vi to možete samo ako dovoljno naporno radite. Ali tu su i mađioničari, i vi nemate pojma kako oni to rade. Fajnman je bio mađioničar".

Hans Bete

Fajnmanovi citati:

"Za razliku od matematičara, fizičar uvek mora da zna šta da očekuje od svoje teorije."

"Fizika je kao seks, daje praktične rezultate ali to nije razlog zbog koga se bavimo njome".

"Naučite iz nauke da nikada do kraja ne verujete naučnicima!"

Ako Vam se makar delić ovoga iz života Fajnmana zainteresovalo, onda Vam predlažem da sledeće knjige:

Surely You're Joking Mr. Feynman - Adventures of a curious character - R. Feynman

What Do You Care What Other People Think? - R. Feynman

I na YouTube-u postoji dosta materijala, kao i ceo intervju za BBC - The pleasure of finding things out



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana