Tekst je iz najnovijeg, avgustovskog broja časopisa YELLOW CAB.
Stiglo je leto. Ne znam da li će biti dugo, ali toplo svakako već jeste. S letom nam je stigla i "letnja televizijska šema". To na srpskom jeziku znači "pretumbaj u programu sve što možeš i puštaj sve ono đubre koje se nakupilo a koje nismo stigli da emitujemo". I, naravno, da ne zaboravimo njegovo veličanstvo reprizu.
Sve ono što niste naučili napamet u poslednjih deset godina, sada imate priliku da ponovo utvrdite i to po vrućini. Imate, tako, priliku da po ko zna koji put vidite "Policajca sa Petlovog brda", "Vuka Karadžića", "Sreće ljude", "Korak napred", "Seks i grad" i još mnogo divnog repriznog programa.
Kada će već jednom naše televizije da nam priušte nešto novo, nešto iz ovog veka. Dajte, ljudi, otvorite malo budžete, ionako nas ubiste maratonskim reklamnim blokovima! Sigurno tu ima para bar za jednu novu seriju.
Najstrašnije je što nam isti progamski paketi šetaju od televizije do televizije kao narodna pesma. Više nisam siguran koju televiziju gledam dok ne pogledam u logo stanice. Pokušala je televizija Pink da nam ponudi nove serije (iz ovog milenijuma) kao što su "Očajne domaćice" i "Lost" ali morali su da ih skinu s programa jer nemaju dovoljnu gledanost. Pa kako da imaju kad su se emitovale dva sata posle ponoći!
Te serije može da gleda samo moja luda komšinica i to posle završetka snimka suđenja iz Haga, mada nisam baš siguran da bi je zanimala gomila idiota koji se mlate po ostrvu ili zaludne domaćice, ali možda grešim (što bi rekao naš pokojni predsednik).
Kad smo već kod lude komšinice, bio sam se zabrinuo ovih dana za nju. Velika vrućina, a s druge strane zida tišina danima. Baš sam hteo da zovem policiju, kad ono policija došla sama! Zvala luda komšinica jer je komšija iznad ispuštao vodu iz dečijeg bazena u njeno dvorište. Bar znam da mi je komšinica živa, zdrava i luda, kao i uvek; a i velika je porasla...
Ko su ti ljudi koji na televizijama kupuju programe, koji kreiraju programske šeme? Da li su to neka mitska bića, plod naše mašte ili zaista neko sedi i prima platu za ono što mi kasnije gledamo na TV-u u vreme u koje ga gledamo? Ako je ovo poslednje, onda smo u ozbiljnom problemu.
Pre nekoliko godina imao sam čast da upoznam čoveka koji je godinama uređivao programsku šemu na BBC-ju. To se na engleskom grubo kaže "skedžuler" (scheduler), ali ćemo ga mi od milja zvati "onaj koji pravi TV šemu".
I tako mi je gospodin Bob, koji je jedan od najboljih autora TV-šema na svetu, ispričao kako se to radi na BBC-ju. Kaže čovek kako za pravljenje programske šeme nema neke literature niti škole. Potreban je zdrav razum.
Pa dobro, nije to ni tako loše, jer što reče Rene Dekart, zdrav razum najbolje je raspoređena stvar na svetu jer niko se ne žali da ga nema dovoljno. Ni ovi domaći tvorci šema ne bune se da nemaju dovoljno razuma...
Druga stvar jeste kontakt sa gledaocima. Bob je svako jutro išao taksijem na posao i razgovarao s taksistom o tome kad mu žena ustaje, kad uključije televizor, šta najradije gleda... pravio je, tako, malu anketu. Naravno, tu su i pisma, mejlovi, forumi na netu, telefonski pozivi. Sumnjam da se naši tvorci programske šeme imaju ikakav dodir sa stvarnošću.
I treća, najvažnija stvar, jeste taj unutrašnji osećaj. Treba prosto osetiti šta, gde i kako. E tu smo već u debelom problemu. Ako naši tvorci programske šeme osećaju da hit serije treba puštati dva sata posle ponoći, za moju ludu komšinicu, onda tu nešto nije u redu.
I tako, nešto što je krajnje jednostavno, bar se tako čini, u Srbiji poprima razmere biblijske tragedije. Kod nas se programske šeme prave po principu "lego kockica": uzmeš elemete koji ti dopadnu ruke, pa zidaš. One koje ti se ne dopadaju malo zabašuriš, tutneš ih negde, na primer hit serije u dva noću. Kad sve to lepo napraviš, onda rastaviš na sastavne delove pa ispočetka. Možda to ne bi bio problem, da se ista stvar ne radi skoro svake nedelje, pa ako ste neku seriju gledali petkom, ne znači da ćete je i sledeće nedelje gledti u isto vreme. Ili još gore, ako ste neku seriju redovno pratili, ne znači da ćete je gledati do kraja! Možda nema dovoljnu gledanost, pa je prosto ukinu.
Najbolje bi bilo kada bi programski šemu recimo pravila Suzana Mančić. Imena svih emisija ubace se u bubanj, pa se onda izvlače jedna po jedna i ređaju u šemu, onako dadaistički! Možda neko i dobije nekakvu nagradu.
Kad god uključim TV i počnem da listam domaće kanale, uvek se uplašim. Svaki put pomislim da sam se probudio u nekoj paralelnoj stvarnosti, gde je sve isto, samo je programska šema malo promenjena.
Nažalost, naši tvorci ne vide toliko očigledan način da zarade na haotičnim programskm šemama. Mogu lepo da organizuju kviz u kome će gledaoci da pogađaju kada će se emitovati sledeća epizoda omljene serije, koja je po redu repriza filma ili na kojoj će sledećoj televiziji da se prikaže neka emisija. Mogućnosti su neograničene, kao i naše programske šeme.
Srđan Mitrović