Dva su razloga, jedan spada u domen vremenskih prilika, poslednjih dana se nad Pekingom vidi nebo. Nije posebno interesantno ali se vidi. Dovoljno.
Drugi, nešto više ličan, su medalje Čavića i Đokovića. Potpuno interesantne. Da li i dovoljne?
Bio sam u Atini pre četiri godine, na pitanje odakle sam odgovarao sam iskreno, uostalom, bilo je i gorih situacija nego što su Igre sa skromnim rezultatima pa nisam imao problem da kažem odakle sam.
Usledilo bi kontrapitanje, šta je sa vašim košarkašima, pokušavao bih da objasnim, nije bilo lako...
Ako bi sagovornik bio dovoljno uporan došlo bi se do vaterpolista, odbojkaša, streljaštvo, uz svo poštovanje prema tim sportistima, nije centralna tema u olimpijskom svetu.
I to je bilo sve.
Ovde su, kao i uvek na Igrama, atletika i plivanje najvažniji, tenis je u vrhu po popularnosti.
Zbog toga je razgovor na temu ko je odakle za nijansu jednostavniji. Posle uvodnog 'Serbija', 'Sirbija' ili u drastičnim slučajevima 'Sajbirija' dolazi se do 'A, Djoković'i onda je lakše.
Ipak, redom, Milorad Čavić je osvojio srebrnu olimpijsku medalju na 100 delfin. Sat kaže da je Majkl Felps bio za stotinku brži, snimak nad vodom i snimak pod vodom, uostalom, svi snimci ostavljaju ozbiljnu dilemu.
Svejedno, gotovo je. Za trideset ili pedeset godina Čavić će biti na spisku osvajača medalja na Olimpijskim igrama. I za sto. On je svoj cilj ostvario.
Na Miloradovom blogu postoji dobra priča o zajedničkom ručku sa, kasnije će se pokazati, još jednim sportistom koji sa medaljom ide iz Pekinga.
Čavić je, iznad tanjira sa nekakvom piletinom, mahao medaljom i 'ubeđivao' Đokovića da se ne vraća praznih ruku sa meča za treće mesto. I ovaj je to uradio. Dobio je Blejka, upisao se u istoriju na način na koji to mnogi veliki teniseri nisu.
Usledilo je slavlje, njihovo interno u Selu, pa su i 'članovi delegacije' odahnuli, a onda je počelo opuštanje.
Dve medalje imamo, još tri selekcije su u igri, gori nego u Atini nećemo biti, ubeđen sam, da li je moglo ili čak moralo više, ne znam. Pokušaću da izračunam kada se sve završi.
Kako trenutno stvari stoje Slovenija ima tri medalje, Hrvatska jednu, Bugarska, na primer, tri, Rumunija sedam, Mađarska pet. Crna Gora, Makedonija i BiH su na nuli.
Tako trenutno stvari stoje.
Nismo nešto dominantni, daleko od toga, ali nismo ni najslabiji u kraju.
A to jeste važno.