Pre četrdeset godina

Velimir Ćurgus Kazimir RSS / 21.08.2008. u 15:36

 

            Pre ravno četrdeset godina Rusi su ušli u Čehoslovačku da bi spasili socijalizam od tzv. Praškog proleća. Danas nam se čini da je to tako udaljen dogadjaj da više nema nikakvu važnost. Izgleda da nam je nagomilana i zdudana istorija poslednjih dvadesetak godina potisnula mnogo toga što se dešavalo pre. Osim toga, i smena generacija.

            Ja sam tog 20. avgusta 1968. godine bio u Beloj Crkvi sa trojicom prijatelja, u šatoru, u neposrednoj blizini  velikog dečijeg kampa. „Paint it black" se dnevno čuo bar pedeset puta sa razglasa iz kampa. Jezero je bilo blatnjavo, rojevi komaraca i muva su nas postepeno pretvarali u velike pokretne kraste, imali smo malo para, hranili smo se uglavnom hlebom i kobasicama koje smo pekli na sopstvenom ognjištu, a onda sam na tranzitoru, negde oko jedan sat posle ponoći čuo da su trupe Varšavskog pakta ušle u Čehoslovačku.  Sutradan smo se šinobusom vratili u Beograd, a uz put smo videli kolone naših tenkova kako se nekuda kreću.

            Mene je vest o ruskoj okupaciji Čehoslovačke  veoma potresla. Prvo o čemu sam brinuo bili su Forman,  Kundera i Škvorecki. Šta će sada biti sa njima? Da li će moći da prave filmove i pišu knjige? Ideja o tome da se napusti sopstvena zemlja, i jezik, i ode negde drugde bila mi je nezamisliva. Onda su objavljene fotografije sa praških ulica: tenkovi, vojnici koji kriju pogled i izbezumljeni gradjani. Otpor okupatoru nije bio onakav kakav smo očekivali. Zamišljali smo da bi neki češki Tupamarosi i Vijetkong mogli da poraze Crvenu armiju. Onda smo prihvatili da je češki odgovor vrlo specifičan - gradjanski, kulturološki, i da on ne zahteva onu vrstu balkanskog herojstva.

Mada, bilo je i herojstva i samožrtvovanja.

Sećam se kako stojim pred zgradom rektorata, na Studentskog trgu, zajedno sa Biljanom Lukić, ispred velike retuširane fotografije Jana Palaha. Bilo je već veče, a službenici iz rektorata su tražili da se pomerimo sa glavnog ulaza. Gradjani su zastajkivali ali se malo ko zaustavljao. Došla je Marija Crnobori i položila divan buket ispred slike. Iz automobila u pokretu sevali su blicevi. Znali smo da su to policajci a ne novinari. Pre toga smo pokušali da se sa slikom Jana Palaha probijemo do čehoslovačke amabasade na Bulevaru revolucije ali nam to nisu dozvolili.

            Zvanična je vlast osudjivala vojnu interveniciju, čak je iz predostrožnosti rasporedila dodatne trupe prema granicama sa zemljama Varšavskog ugovora, ali nije dozvoljavala da se išta spontano, pogotovo medju studentima pokrene. Bio je to, nema sumnje, kraj našeg levičarskog sna o „socijalizmu sa ljudskim likom". Italijani su još neko vreme, kroz ideju eurokomunizma, podgrejavali tu temu koja je bila sve tanja i tanja.

            Kada sam desetak godina posle toga bio u Americi imao sam neprekidni problem sa američkim inetelektualcima-levičarima koji su u američkom establišmentu videli izvor sveg zla na zemlji. Za njih je Rusija, i ono što se dešavalo u Istočnoj Evropi, bilo nešto krajnje marginalno i nebitno. Bili su u stanju da satima pričaju o revoluciji u Nikaragvi a da ne odvoje ni pet minuta za sudbinu Čeha koji su napustili svoju zemlju.

            Ja sam, medjutim, znao da se nekoliko stotina hiljada Čeha i Slovaka iselilo u Kanadu gde su osnovali izdavačku kuću „Grupa 68" koja je nastavila da objavljuje knjige na češkom. I tada sam se, dobro se sećam, po prvi put zapitao: kako je moguće da se na češkom, u Kanadi, štampaju knjige Škvoreckog i Kundere u tiražima od stotinak hiljada primeraka, a cela srpska dijaspora nije u stanju da  kupi više od stotinak knjiga Miloša Crnjanskog.

            Zbog toga, kad god se setim sovjetske intervencije (okupacije) u Čehoslovačkoj 1968. ja počnem da razmišljam o različitim putevima kojima su se različiti narodi uputili. I pitam se, da li će narod kojem pripadam jednom naučiti kako postoji mnogo više puteva do patriotizma, nacionalne odanosti i interesa od staza Tupamarosa i Vijetkonga.  Štagod da se u budućnosti desi siguran sam da jedan od tih puteva ide stazom obrazovanja i kulture, gde će poznavanje sopstvenog jezika i književnosti biti temelj svakog napretka.       



Komentari (43)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Goran Vučković Goran Vučković 16:03 21.08.2008

Nacionalna odanost

Sećam se onog komentara Zorana Đinđića, kad je rekao da je patriota, jer želi da mu deca pričaju srpski.

Mora da je to čudno i besmisleno zvučalo kojekakvim "patriotama". Ali onome, kome deca odrastaju van Srbije, uopšte nije besmisleno...
AlexDunja AlexDunja 16:06 21.08.2008

:)

Štagod da se u budućnosti desi siguran sam da jedan od tih puteva ide stazom obrazovanja i kulture, gde će poznavanje sopstvenog jezika i književnosti biti temelj svakog napretka.

saglasna. potpuno.
bik_koji_sedi bik_koji_sedi 16:07 21.08.2008

Не руска, него совјетска окупација

није исто
Doctor Wu Doctor Wu 16:26 21.08.2008

Jedan od najbljutavijih

dogadjaja koji se desio posle plisane revolucije bio mi je onaj kad je Vaclav Havel vec kao cehoslovacki predsednik (cini mi se da su jos bili zajedno), onako sa brcicima i u odelu i kravati, primao Stonese i Lou Reeda i objasnjavao dopisnici ili dopisniku CNN-a kako mu je Velvet Underground omiljeni band. Bilo je jadno i tuzno.
sleepless sleepless 16:36 21.08.2008

Re: Jedan od najbljutavijih

Doctor Wu
dogadjaja koji se desio posle plisane revolucije bio mi je onaj kad je Vaclav Havel vec kao cehoslovacki predsednik (cini mi se da su jos bili zajedno), onako sa brcicima i u odelu i kravati, primao Stonese i Lou Reeda i objasnjavao dopisnici ili dopisniku CNN-a kako mu je Velvet Underground omiljeni band. Bilo je jadno i tuzno.

A sta je bljutavo i ko je bljutav? Havel s brcicima ili Lu Rid ili Stonsi, ili Havelov muzicki ukus ili izbor odela ili sta?
Goran Vučković Goran Vučković 16:40 21.08.2008

Re: Jedan od najbljutavijih


A sta je bljutavo i ko je bljutav? Havel s brcicima ili Lu Rid ili Stonsi, ili Havelov muzicki ukus ili izbor odela ili sta?

Hm... Lu Rid nije, čini mi se :)
AlexDunja AlexDunja 16:40 21.08.2008

Re: Jedan od najbljutavijih

kako mu je Velvet Underground omiljeni band.

i ja mislim da su velveti znacajni.
Exitus Letalis Exitus Letalis 17:19 21.08.2008

Re: Jedan od najbljutavijih

Vaclav Havel vec kao cehoslovacki predsednik (cini mi se da su jos bili zajedno), onako sa brcicima i u odelu i kravati

ne, nego je super ovaj tip vaclav klaus. ovaj nacoš koji je 90tih dolazio u bg i pružao podršku miloševiću.
havel nije hteo da vidi komuniste na hračanima. ali ih nije progonio. nije ih zatvarao.
a znamo da je od od "svojih" komunista proveo lepe godine u zatvoru. branili su mu da se školuje. ne samo njemu. nego tzv. buržujima....
kada su ga mnogo godina kasnije predlagali za prvog predsednika evropske unije rekao je da mu je to čast ali da svakako ima boljih, obrazovanijih, mlađih od njega.
ima li iko ovde ko bi rekao da od njega ima boljih, obrazovanijih?
adam weisphaut adam weisphaut 17:52 21.08.2008

Rusko "oslobođenje" Češkoslovačke 1968





gorio92 gorio92 20:13 21.08.2008

Re: Jedan od najbljutavijih

ima li iko ovde ko bi rekao da od njega ima boljih, obrazovanijih?

Ma od naših nema ni mladjih, a ne boljih i obrazovanijih.
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 21:48 21.08.2008

Re: Jedan od najbljutavijih

Doctor Wu
dogadjaja koji se desio posle plisane revolucije bio mi je onaj kad je
Vaclav Havel vec kao cehoslovacki predsednik (cini mi se da su jos bili
zajedno), onako sa brcicima i u odelu i kravati, primao Stonese i Lou
Reeda i objasnjavao dopisnici ili dopisniku CNN-a kako mu je Velvet
Underground omiljeni band. Bilo je jadno i tuzno.

Doktore, sam si velicao Cehe na jednom drugom blogu i uporedjivao ih pozitivno sa Madjarima. I mada se nisam tamo slozio sa tobom, opet mi nije jasno zasto opet sledis poznati srpski princip "korak napred, dva koraka nazad"? Sta je doista ovde bljutavo uopste nije jasno? Uzgred, mogao bi da uopstis da nije rekao SAMO dopisnici CNN-a (sto je podmukla retoricka fora, sad igras na kartu neomiljenosti CNN-a u vaskoliko epsko srpskim krajevima), vec je to isto rekao i u pravcu jos par desetina drugih svetskih novinara. A zatim -- koji bi tacno bend/izvodjac trebalo da mu bude omiljeni, a da bi ti zakljucio da je to u redu? Kad je Kostunoid precutno priznao da je slusao Igi Popa, onda to nije bilo bljutavo, jel tako? I konacno, ispirati usta sa Havelom nije u redu -- nadam se da si procitao bar neke od njegovih sjajnih drama (a ima i jos boljih eseja, recimo jedan o nelinearnim naukama u knjizevnosti, koji je bas briljantan).
man ray loves me man ray loves me 13:40 22.08.2008

Re: Jedan od najbljutavijih

Meni je to bas super - narocito deo gde je The Man razgovarao sa njim, tj. prihvatio ga kao ravnopravnog sagovornika. Da li mozete da zamislite razgovor izmedju Lou-a i Tadica :)))) "Ja njemu reč, on meni reč"....

Inace, meni je Lou Reed simbol svega najboljeg u Americi. I on sam i sve sto govori, ali i njegova prica. Da li ima neka druga zemlja gde bi neko kao Lou Reed ikada mogao da postane mainstream? Da dobije politicku tezinu?
adam weisphaut adam weisphaut 14:33 22.08.2008

Re: Jedan od najbljutavijih

Da li mozete da zamislite razgovor izmedju Lou-a i Tadica :))))

Lakše mi da zamislim Tadića i Seku Aleksić
Exitus Letalis Exitus Letalis 17:08 21.08.2008

nekad i sad....

mnogo puta sam bila u češkoj. jednom u čehoslovačkoj. u mestu koje je sada ostalo u slovačkoj - košice. to je bilo 84. kako je to jadno izgledalo. majko. i čitav taj put preko mađarske gde nijednom nije mogao ni da zastane autobus.
horor.
imala sa 120 kruna. kad smo stigli do tog grada, koji uopšte nije mali, u prvom restoranu sam "častila" oko desetak ljudi i dece čajevima, kafom, sokom... jedva 25 kruna. sve džaba, sve dotirano, sve bez ukusa i odiše tugom.
prodavnice prazne. a trgom dominitra gigantski pamel, ne znam kako bih ga nazvala, sa portretima "zaslužnih građana".

godinu posle plišane revolucije odlazim u prag. i od tada mnogo puta i poduže. i vidim kako sve cveta, kako se sve menja, kako su ljudi radosni.
karte za koncerte i pozorišta rasprodate su unapred godinu dana.
knjižare pune knjiga i kupaca.
izložbe, muzeji...
preko 1.000 kafića i nijedan isti. svaki ima svoj šmek.
sam prag je arhitektonsko čudo.
ko je bio zna o čemu govorim.
drug.clan drug.clan 17:43 21.08.2008

Re: nekad i sad....

nekad i sad.... #Link Replika: 0mnogo puta sam bila u češkoj. jednom u čehoslovačkoj. u mestu koje je sada ostalo u slovačkoj - košice. to je bilo 84. kako je to jadno izgledalo. majko. i čitav taj put preko mađarske gde nijednom nije mogao ni da zastane autobus.
horor.
imala sa 120 kruna. kad smo stigli do tog grada, koji uopšte nije mali, u prvom restoranu sam "častila" oko desetak ljudi i dece čajevima, kafom, sokom... jedva 25 kruna. sve džaba, sve dotirano, sve bez ukusa i odiše tugom.
prodavnice prazne. a trgom dominitra gigantski pamel, ne znam kako bih ga nazvala, sa portretima "zaslužnih građana".

godinu posle plišane revolucije odlazim u prag. i od tada mnogo puta i poduže. i vidim kako sve cveta, kako se sve menja, kako su ljudi radosni.
karte za koncerte i pozorišta rasprodate su unapred godinu dana.
knjižare pune knjiga i kupaca.
izložbe, muzeji...
preko 1.000 kafića i nijedan isti. svaki ima svoj šmek.
sam prag je arhitektonsko čudo.
ko je bio zna o čemu govorim.



Za to isto vreme mi smo isli suprotnim smerom i sada jos uvek tripujemo da smo bolji od njih
boris_rs boris_rs 17:45 21.08.2008

Re: nekad i sad....

Exitus Letalis
mnogo puta sam bila u češkoj. jednom u čehoslovačkoj. u mestu koje je sada ostalo u slovačkoj - košice. to je bilo 84. kako je to jadno izgledalo. majko. i čitav taj put preko mađarske gde nijednom nije mogao ni da zastane autobus. horor.imala sa 120 kruna. kad smo stigli do tog grada, koji uopšte nije mali, u prvom restoranu sam "častila" oko desetak ljudi i dece čajevima, kafom, sokom... jedva 25 kruna. sve džaba, sve dotirano, sve bez ukusa i odiše tugom.prodavnice prazne. a trgom dominitra gigantski pamel, ne znam kako bih ga nazvala, sa portretima "zaslužnih građana".godinu posle plišane revolucije odlazim u prag. i od tada mnogo puta i poduže. i vidim kako sve cveta, kako se sve menja, kako su ljudi radosni. karte za koncerte i pozorišta rasprodate su unapred godinu dana.knjižare pune knjiga i kupaca.izložbe, muzeji...preko 1.000 kafića i nijedan isti. svaki ima svoj šmek.sam prag je arhitektonsko čudo.ko je bio zna o čemu govorim.

Te iste 84 sam zivio u Bratislavi i ne sjećam se da je sve odisalo tugom a prodavnice bile prazne(i dalje se sjecam iznenađenja kada sam u prodavnici vidio Pez bombone i našu Cedevitu). Hljeb je za moje ukuse bio kiseo ali bilo je bijelih kifli. Narod jeste bio siromašan(cigare su se prodavale na komad), nisu voljeli Ruse i osjećao se taj pritisak ali svakako nije bilo kao u Albaniji što se može dojmiti iz vašeg posta. Po unutrašnjosti je bilo sivlje i cijele su godine štedili da bi skupili pare za ljetovanje u Jugoslaviji.

Danas svakako žive bolje i što je najvažnije- slobodno. Ali i sadašnjost ima svoj mrak koji se ogleda u kriminalu, mafiji(kojih 84 nije bilo) i korupciji. I oni imaju tajkune i pojave slične našim.
Bolje im je i tako nego pod Varšavskim paktom ali je situacija daleko od toga da se može reći- ono je bio samo mrak a danas je čista svjetlost.

Exitus Letalis Exitus Letalis 18:29 21.08.2008

Re: nekad i sad....

Danas svakako žive bolje i što je najvažnije- slobodno. Ali i sadašnjost ima svoj mrak koji se ogleda u kriminalu, mafiji(kojih 84 nije bilo)

pa naravno da nije bilo mafije.
država je bila mafija.
pasoši su stajali u policiji.
mogli su svake dve godine da putuju u inostranstvo. i mali su neku bednu, ograničenu lovu deviza.
zato jesu i nosili dušeke, ležaljke, suncobrane da bi mogli da ostanu koji dan duže na jadranu.
nosili su i taj kiseli hleb koji ima rok trajanja 15 dana ili tako nekako.
bila sam 80tih dve nedelje u istočnom berlinu. neponovilo se.
samo na ulici sovjetska borna kola i po koji trabant i vartburg.
a kad pređeš tramvajem u zapadni berlin, misliš da sanjaš.
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:29 21.08.2008

Mnogi idu napred, mi smo spori

Lepo je sto ste nas podsetili na tuzno tzv. Prasko prolece.
Zbog toga, kad god se setim sovjetske intervencije (okupacije) u Čehoslovačkoj 1968. ja počnem da razmišljam o različitim putevima kojima su se različiti narodi uputili. I pitam se, da li će narod kojem pripadam jednom naučiti kako postoji mnogo više puteva do patriotizma, nacionalne odanosti i interesa od staza Tupamarosa i Vijetkonga. Štagod da se u budućnosti desi siguran sam da jedan od tih puteva ide stazom obrazovanja i kulture, gde će poznavanje sopstvenog jezika i književnosti biti temelj svakog napretka.


Jeste, razliciti su putevi kojima idu razliciti narodi. Ali ono sto se meni cini jeste da se ne mogu izvlaciti "lekcije" iz puteva drugih. Svaki narod ima svoju sudbinu, kao sto svaki covek nosi svoj krst.
Medjutim, vreme leci rane. Onaj ko je u teskocama, u velikim problemima, vremenom dobija sansu da zaleci rane i da krene napred. Po mom shvatanju sve je u tome - da se posle teskoca krene dobrim pravcem i da se tu postigne i kontinuelno postize napredak. Mali koraci, ali koraci napred.
Ne mozemo a da se ne upitamo gde su Ceska i Slovacka danas, te da ne pravimo uporedjenje sa nama.
Takvi (blago receno) tuzni dugodaji kao sto je Sovjetska intervencija 1968. godine nisu omeli (ili su ubrzali) da dodje do promene u stanju duha Ceha i Slovaka. Znali su cemu su tezili i - umnogome su danas uspeli. Obe zemlje (Ceska i Slovacka) su danas clanice tzv. evroatlantskih integracija (NATO, EU), ali i STO, OECD i drugih, od kojih je Srbijica jos daleko, daleko... A i Cesi i Slovaci su imali razilazenje nakon visedecenijskog zajednickog zivljenja. Ali srecom, bez rata.
Ne vredi da se lupamo u grudi, da se pozivamo na svetsku nepravdu (nekada sredinom XX veka sve istocnoevropske zemlje su verovale da je tadasnja Jugoslavija bila mnogo ispred njih - a zatim se pokazalo to sto se pokazalo. Srbija je danas na dnu... mi jos lupamo glavu da li cemo ratifikovati pisljivi Sporazum o pridruzivanju i stabilizaciji sa EU, sporazum koji su potpisale bas sve zemlje u regionu odavno, a neke su i clanice EU....

Nisam siguran da razumem vas poslednji pasus ispravno, iako uvazavam vase misljenje. Naravno da treba raditi na obrazovanju i kulturi, te ocuvanju jezika i kulturnog nasledja, ali to nije dovoljno.
Treba mnogo raditi i ekonomski se stabilizovati. A da bi se to postiglo, treba imati i dobro rukovodstvo, koje vodi u dobrom pravcu. Sve to izgleda jednostavno, ali nije.
drug.clan drug.clan 17:45 21.08.2008

Re: Mnogi idu napred, mi smo spori

vladimir petrovic
Jeste, razliciti su putevi kojima idu razliciti narodi. Ali ono sto se meni cini jeste da se ne mogu izvlaciti "lekcije" iz puteva drugih. Svaki narod ima svoju sudbinu, kao sto svaki covek nosi svoj krst.


Ovo je THE razlog zasto su srbi i njihova drzava tamo gde su! Nismo ucili ni na svojim greskama a kamoli na tudjim. Iako nas je pre samo 200 godina bilo skoro isti broj kao i britanaca sada smo pred izumiranjem.
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:25 21.08.2008

Re: Mnogi idu napred, mi smo spori

drug.clan
Iako nas je pre samo 200 godina bilo skoro isti broj kao i britanaca sada smo pred izumiranjem.


Dozvolite da se nasalim. Mozda smo postali slicni kineskim pandama. Znate te slatke kineske medvedice koji cine ukrase najpoznatijih svetskih zoo vrtova. Oni se poslednjih godina bili pred izumiranjem, jer se sporo razmnozavaju, postali su seksualno apaticni, nezainteresovani odnosno pasivni... pa ne vode dovoljni ljubav, te su slabi u stvaranju potomstva... Morali su naucnici da se pozabave njima, da im pomognu u razmnozavanju, pa i - vestackim osemenjivanjem.
Pa i mi, kada bismo bili aktivniji u krevetu bilo bi nas vise po statistickim podacima evropskih naroda...
drug.clan drug.clan 21:21 21.08.2008

Re: Mnogi idu napred, mi smo spori

vladimir petrovic
drug.clanIako nas je pre samo 200 godina bilo skoro isti broj kao i britanaca sada smo pred izumiranjem.Dozvolite da se nasalim. Mozda smo postali slicni kineskim pandama. Znate te slatke kineske medvedice koji cine ukrase najpoznatijih svetskih zoo vrtova. Oni se poslednjih godina bili pred izumiranjem, jer se sporo razmnozavaju, postali su seksualno apaticni, nezainteresovani odnosno pasivni... pa ne vode dovoljni ljubav, te su slabi u stvaranju potomstva... Morali su naucnici da se pozabave njima, da im pomognu u razmnozavanju, pa i - vestackim osemenjivanjem. Pa i mi, kada bismo bili aktivniji u krevetu bilo bi nas vise po statistickim podacima evropskih naroda...



Nazalost nije zbog toga. Da jeste to bi vijagra vec resila.
Problem je sto nas je izginulo nekoliko miliona od tada a opet bi u svetski rat prvi utrcali iako nas niko ne bi zvao.
Ivan Marović Ivan Marović 17:56 21.08.2008

Balkansko herojstvo

Velimir Ćurgus Kazimir
Onda smo prihvatili da je češki odgovor vrlo specifičan - gradjanski, kulturološki, i da on ne zahteva onu vrstu balkanskog herojstva.
A ni onu vrstu mađarskog herojstva.

Velimir Ćurgus Kazimir Velimir Ćurgus Kazimir 19:44 21.08.2008

Mnogi idu napred, mi smo spori

Naravno, da svako ima svoj put i da se ne mogu prenositi iskustva sa jedne na drugu zemlju ili narod.
Najiskrenije smatram da su duhovne vrednosti, kao sto su poznavanje jezika, sopstvene kulture, vera u moć obrazovanja, direknto uticu na ekonomiju i privredni preporod. Mislite li da je slučajno da je Japan medju prvim zemljama uveo obavezno srednjškolsko obrazovanje? Takodje i Južna Koreja. Srbi veoma ističu na svojoj nacionalnoj tradiciji a da pri tome vrlo malo pažnje posvećuju svome jeziku i poznavanju sopstvene kulture. To nije običan paradoks, u tome postoji neki otkačeni sistem, koji ne mogu lako da objasnim. (Ne mogu, u stvari, nikako.)
Možda grešim ali mislim da onaj ko nije sposoban da shvati osnovne kulturne vrednosti, sopstvene ali i one univerzalne, teško da može da se ozbiljno bavi bilokojom naukom.
O menadjmentu kao univerzalnom rešenju svih srpskih problema ne bih ovom prilikom. To je ideologija tajkuna koja se predstavlja kao opšti nacionalni interes.
jesen92 jesen92 11:16 22.08.2008

Re: Mnogi idu napred, mi smo spori

......Sa nasom "skolom" se nesto desilo poslednjih 20 godina i mislim da je to znacajno uticalo na sve sto nam se dogadjalo i sto nam se dogadja....Naravno da mi i dalje imamo pametne i obrazovane mlade ljude koji lako mogu da se "uklope" u zivot bilo gde na planeti...ali ako govorimo o vecini onda je to nesto sasvim drugo...Radim u jednoj Visoj skoli tj Visokoj skoli strukovnih studija(tako se po novom zakonu zovu bivse Vise skole) u koju dolaze deca posle zavrsene srednje skole...(to su uglavnom srednje strucne skole mada je po neko zavrsio i gimnaziju)....Citati njihove 'pismene radove" je ogroman napor...Teskoce u izrazavanju su evidentne....Poznavanje sopstvenog jezika, gramatike, pravopisa je katastrofalno...Tesko razumeju nove pojmove i tesko usvajaju "nove reci"....Muce se sa osnovnim matematickim operacijama...Ja se ne secam, na prmer, da je te daleke 1968 bilo ko zavrsio osnovnu skolu sa dvojkom iz matematike a da nije znao da racuna...Odavno vise niko ne ponavlja razred u osnovnim i srednjim skolama...polaganja popravnih ispita su retka i uglavnom iz matematike...a nekad su djaci ponavljali i zbog geografije, istorije....i sl.....Sve ovo govori da su kriterijumi znacajno snizeni i da znanje sa kojim se izlazi iz srednje skole prevashodno zavisi od samog djaka i njegovih roditelja..Ako pogledamo razne ankete na tv...svi odgovaraju sa dve tri reci kao sto su super, fenomenalno, vrh....i sl....Sa ovakvom mladom populacijom lako je manipulisati i mene uopste ne cudi ona gomila koja razbija izloge zbog Radovana Karadzica....
vladimir petrovic vladimir petrovic 13:28 22.08.2008

Re: Mnogi idu napred, mi smo spori

Velimir Curgus Kazimir
Najiskrenije smatram da su duhovne vrednosti, kao sto su poznavanje jezika, sopstvene kulture, vera u moć obrazovanja, direknto uticu na ekonomiju i privredni preporod. Mislite li da je slučajno da je Japan medju prvim zemljama uveo obavezno srednjškolsko obrazovanje? Takodje i Južna Koreja. Srbi veoma ističu na svojoj nacionalnoj tradiciji a da pri tome vrlo malo pažnje posvećuju svome jeziku i poznavanju sopstvene kulture. To nije običan paradoks, u tome postoji neki otkačeni sistem, koji ne mogu lako da objasnim. (Ne mogu, u stvari, nikako.)
Možda grešim ali mislim da onaj ko nije sposoban da shvati osnovne kulturne vrednosti, sopstvene ali i one univerzalne, teško da može da se ozbiljno bavi bilokojom naukom.

Naravno da se sa ovim covek mora sloziti. To bi morao biti permanentan zadatak svakog naroda koji iole drzi do sebe. Medjutim, moja poenta je bila i ta (sto smatram izuzetno vaznim) da se moraju razvijati RADNE NAVIKE, jer u celini MALO RADIMO...

Jesen92
Sa nasom "skolom" se nesto desilo poslednjih 20 godina i mislim da je to znacajno uticalo na sve sto nam se dogadjalo i sto nam se dogadja....

Slazem se sa vasim obrazlozenjem da su opali kriteriji, da je, izgleda, stvar gora nego sto je bila ranije (nasi ministri prosvete od Gase Knezevica do Zeljka Obradovica trebalo je da se malo vise i konkretnije angazuju...).
Medjutim, ubacili ste i nesto sto mi se ne svidja:

Jesen92
Naravno da mi i dalje imamo pametne i obrazovane mlade ljude koji lako mogu da se "uklope" u zivot bilo gde na planeti...ali ako govorimo o vecini onda je to nesto sasvim drugo

Ovo mi lici na floskulu koju volimo da ponavljamo "da su nasi mladi ljudi pametni i obrazovani", i to mi lici na one majke koje govore da su im kcerke lepe i slatke, iako se golim okom vidi da su ruzne ...
S tim u vezi, iz iskustva i kontakata znam da mnoge strane banke i strana predstavnistva u Beogradu se zale da ne mogu da nadju kvalitetne mlade ljude i da ih zaposle... Konkursi ostaju nepopunjeni, jer nema mladih ljudi, sposobnih, sa znanjem stranih jezika... iko mi verujemo da ima mladih ko pleve koji bi mogli da rade na svim mestima, u svim firmama.
Nema. I to u Beogradu, a kako li je tek u unutrasnjosti.
drug.clan drug.clan 13:47 22.08.2008

Re: Mnogi idu napred, mi smo spori

jesen92
......Sa nasom "skolom" se nesto desilo poslednjih 20 godina i mislim da je to znacajno uticalo na sve sto nam se dogadjalo i sto nam se dogadja....Naravno da mi i dalje imamo pametne i obrazovane mlade ljude koji lako mogu da se "uklope" u zivot bilo gde na planeti...ali ako govorimo o vecini onda je to nesto sasvim drugo...Radim u jednoj Visoj skoli tj Visokoj skoli strukovnih studija(tako se po novom zakonu zovu bivse Vise skole) u koju dolaze deca posle zavrsene srednje skole...(to su uglavnom srednje strucne skole mada je po neko zavrsio i gimnaziju)....Citati njihove 'pismene radove" je ogroman napor...Teskoce u izrazavanju su evidentne....Poznavanje sopstvenog jezika, gramatike, pravopisa je katastrofalno...Tesko razumeju nove pojmove i tesko usvajaju "nove reci"....Muce se sa osnovnim matematickim operacijama...Ja se ne secam, na prmer, da je te daleke 1968 bilo ko zavrsio osnovnu skolu sa dvojkom iz matematike a da nije znao da racuna...Odavno vise niko ne ponavlja razred u osnovnim i srednjim skolama...polaganja popravnih ispita su retka i uglavnom iz matematike...a nekad su djaci ponavljali i zbog geografije, istorije....i sl.....Sve ovo govori da su kriterijumi znacajno snizeni i da znanje sa kojim se izlazi iz srednje skole prevashodno zavisi od samog djaka i njegovih roditelja..Ako pogledamo razne ankete na tv...svi odgovaraju sa dve tri reci kao sto su super, fenomenalno, vrh....i sl....Sa ovakvom mladom populacijom lako je manipulisati i mene uopste ne cudi ona gomila koja razbija izloge zbog Radovana Karadzica....


Gradivo smanjeno 30-40%, kriterijumi ne postoje, profesori ponizeni i zastraseni, fakulteti skresani, diplome velelepne i bajne (gospodar i nezenja) i bezvredne u isto vreme;
Jednom recju desava se isto ono sto se desava sirom sveta (ponajvise Evrope) - obrazovanje se sistematski unistava (cak i elitisticko obrazovanje za bogate)

Hvatajuci se za knjigu John-a Dewey-a Demokratija i Obrazovanje (koja je po mom skromnom misljenju nanela vise stete ljudskoj civilizaciji od Kapitaka i Majn Kampfa zajedno), politicari su uspeli konacno da ostvare svoj vekovni san da ubiju klasicno obrazovanje i stvore populaciju neobrazovanih podanika-biraca koje ce maksimalno iskoriscavati uz istovremeno tovljenje fast fudom i zamlacivanje svetskim zvezdama i sportom koje ih cini srecnim.

Teorija da ne treba nista znati vec treba samo imati vestinu manipulisanja i primenjivanja znanja (koje inace nemas) uz izgovor da su informacije lako dostupne ikao niko ne zna kako a pocne potragu za njima, je postala mantra svih politicara koju su profesori univerziteta i akademici uz malu nadoknadu, naravno, oberucke prihvatili.

Tako se danasnji studenti bore za smanjenje gradiva, smanjenje uslova, diplome koje nisu zasluzili, pare koje nisu zaradili.... a Bolonja od simbola renesanse i progresa postala simbol obrazovne i kulturne propasti Evrope.

Valjda tako mora biti kada dodje vreme u istoriji kada jedna civilizacija pred kraj postojanja zapadne u tesku dekadenciju.

Nazalost mi sada zivimo u ovom dobu a u renesanssi, prosvetiteljstvu ili industrijskoj revoluciji.
jesen92 jesen92 00:45 23.08.2008

Re: Mnogi idu napred, mi smo spori

Ovo mi lici na floskulu koju volimo da ponavljamo "da su nasi mladi ljudi pametni i obrazovani", i to mi lici na one majke koje govore da su im kcerke lepe i slatke, iako se golim okom vidi da su ruzne
....ne znam sta je sporno...ja sam rekla da su ti pametni i obrazovani manjina a ne vecina....i da je upravo u tome problem...
jesen92 jesen92 01:03 23.08.2008

Re: Mnogi idu napred, mi smo spori

drug clan, nedavno sam imala prilike da citam anketu koja je sprovedena medju studentima medicine a sve u cilju zadovoljavanja uslova takozvanog bolonjskog sistema obrazovanja...ankete treba da pokaze sta studenti misle o profesorima, o programima, o nastavi....itd....moja rodjaka je to prevodila na engleski...i sad, student za nekog profesora kaze "on je car'...i nista vise...ili....kaze..."vezbe su mnogu dogucake i mogu da se stave u kraci vremenski period".....ili...."sta ima da slusam predavanja kad on prica neke pricice mnogo dugacko a to moze da se isprica kratko"...Takvi ce jednog dana da nekoga lece....
gandraj gandraj 20:16 21.08.2008

azra

Pavel
-----

pariz ti je dao sebe
dio neba zauvijek
sto te muci na kraju puta
sjecas li se spanije
zanima me da li bi opet
isao u rovove

oh pavel
neman je pred vratima

govoris mi o ideji
o patriotizmu generacije
da li je to skup interesa nekorisnih ljudi
ili nesto vrijedno robije
razgovarajmo o slobodi
sjecas li se spanije

oh pavel
neman je pred vratima
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 20:46 21.08.2008

Re: azra

gandraj
Pavel-----


zaista retko divna pesma džonijeva.
a.z_dj a.z_dj 20:22 21.08.2008

demokratija

Ako su u tzv. zapadnim demokratskim drustvima, svi srecni i zadovoljni,onda kapa dole.
Ali, da li su?
dali76 dali76 20:35 21.08.2008

historia est magistra vita , ali...

Totalno se slazem s postom Vladimira Petrovica u kojem on istice da svaki narod bas kao I svaki covijek ima svoju sudbinu. Filozofi su poslje drugog svijetskog rata pokrenuli pravac poznat kao postmodernizam koji je postao antiteza tkzv racionalnim teorijama koje su zastupale tezu “ucenja lekcija iz istorije”. Upravo poslje pogroma Jevreja postmodernisti su okvalifikovali ovo ucenje od drugih kao opravdanje za nove sukobe. Racionalni teoriticari bi jednostavno izvukli neki dogadaj iz istorije I bez osvrtanja na okolnosti iz tog dogadjaja pravili teze sto I kako treba ciniti. Tako je nastala I domino teorija koja je Amerikance uvukla u Vijetnamski rat. Cesto se politika prema Hitleru tokom 1930 poznata kao appeasement koristi u situacijama posle kako bi se opravdalo djelovanje u blizoj buducnosti. Tako danas John McCain , Republikanski kandidat , Putina uporedjuje se Hitlerom I Gruziju s Cehoslovackom te 1968. Realisti ili racionalni teoriticari ne osvrcu se na okolnosti I specifikume dogadaja u proslosti vec jednostavno prave grube paralele sve u svrhu svojih vlastitih ciljeva tj opravdanja ovih potonjih.
Historija est magistra vita , ali kao svaki dobar ucitelj ona treba iznjeti I okolnnosti a ne da se samo ravnamo po onome sto se desilo tad pa eto slicno je I sad pa sad hajmo nesto nauciti iz toga.
Uporedjivati Balkann I Cehoslovacku bez uzimanja u obzir specificnih okolnosti je isto tako cisto pravdanje onoga sto se desilo. Treba ipak malo imati vise energije I biti manje povrsan. Uporedjivati Britaniju I Srbiju maker I glede broja stanovnistva od prije 200 godina suvisno je I komentirati.

drug.clan drug.clan 14:15 22.08.2008

Re: historia est magistra vita , ali...

dali76
Totalno se slazem s postom Vladimira Petrovica u kojem on istice da svaki narod bas kao I svaki covijek ima svoju sudbinu. Filozofi su poslje drugog svijetskog rata pokrenuli pravac poznat kao postmodernizam koji je postao antiteza tkzv racionalnim teorijama koje su zastupale tezu “ucenja lekcija iz istorije”. Upravo poslje pogroma Jevreja postmodernisti su okvalifikovali ovo ucenje od drugih kao opravdanje za nove sukobe. Racionalni teoriticari bi jednostavno izvukli neki dogadaj iz istorije I bez osvrtanja na okolnosti iz tog dogadjaja pravili teze sto I kako treba ciniti. Tako je nastala I domino teorija koja je Amerikance uvukla u Vijetnamski rat. Cesto se politika prema Hitleru tokom 1930 poznata kao appeasement koristi u situacijama posle kako bi se opravdalo djelovanje u blizoj buducnosti. Tako danas John McCain , Republikanski kandidat , Putina uporedjuje se Hitlerom I Gruziju s Cehoslovackom te 1968. Realisti ili racionalni teoriticari ne osvrcu se na okolnosti I specifikume dogadaja u proslosti vec jednostavno prave grube paralele sve u svrhu svojih vlastitih ciljeva tj opravdanja ovih potonjih.Historija est magistra vita , ali kao svaki dobar ucitelj ona treba iznjeti I okolnnosti a ne da se samo ravnamo po onome sto se desilo tad pa eto slicno je I sad pa sad hajmo nesto nauciti iz toga.Uporedjivati Balkann I Cehoslovacku bez uzimanja u obzir specificnih okolnosti je isto tako cisto pravdanje onoga sto se desilo. Treba ipak malo imati vise energije I biti manje povrsan. Uporedjivati Britaniju I Srbiju maker I glede broja stanovnistva od prije 200 godina suvisno je I komentirati.


Zloupotreba jedne torije, u ovom slucaju Racionalne teorije na primerima posle drugog svetskog rata, ne cini tu istu teoriju pogresnom. Racionalna toerija je bila samo zgodno opravdanje za te postupke a nikako uzrok ili povod za intervencije. Da je ta teorija stvarno primenjena na tim primerima nikada Amerikanci ne bi zavrsili u Vijetnamu a Sovjeti u Afganistanu jer je cak i povrsnom analizom bilo jasno sta ce se desiti.

Moje poredjenje broja engleza i srba pre 200 godina nije za svrhu imalo da pokaze kako smo mi mogli da budemo imperija kao oni, vec samo kako mi (Srbi) uporno kroz 200 godina istorije ponavljamo isti patern koji se pokazao kao jako los po nas.
sentinel26 sentinel26 21:43 21.08.2008

Okupacija ...

Okupacija je izvršena vazdušnim desantom koji je trajao 4,5 sata. Iz aviona je spuštana i tehnika, čak i tenkovi.

U to vrijeme u Bratislavi je gostovala Crvena zvezda, gdje je trebalo da igra utakmicu.
Zvezdaši su se slikali pored ruskih tenkova a i ruski vojnici sa fudbalerima. Imali su oni bogat album slika ako ga nijesu "izgubili".
I "Večernje novosti" imaju bogatu arhivu slika, zahvaljujući rodbinskim vezama sa Zvezdom.
Utakmica naravno nije odigrana.

Oko 20 bugarskih vojnika je strijeljano na licu mjesta jer su uhvaćeni u pljački.
Učestvovale su (doduše sa malim jedinicama) sve članice Varšavskog pakta osim (mislim ?) Rumunije.

U SFRJ je tada boravilo oko 50 hiljada turista iz Čehoslovačke i već 21-og su svi dojurili u Beograd. Bilo je problema sa smeštajem. Apelovalo se i na gradjane i na studente. Ja sam spremao skorašnje i svečano opraštanje od faksa i St.Grada, pa sam se sa kolegom dogovorio da njegovu sobu "pozajmimo" nekoj studentkinji. Na našu žalost, poslali su nam jednog studenta tehnike.

Naredne noći oko 4-h preko N.Beograda ka Madjarskoj granici su projurili "naši" tenkovi, da zaštite naš "suverenitet i reritorijalni integritet".
Probudio sam i kolegu i gosta, našalio se i rekao "dižite se evo su stigli Rusi, čujete kako grme tenkovi ". Nije bilo baš smiješno.

Exitus Letalis Exitus Letalis 23:25 21.08.2008

Re: Okupacija ...

česi se nikada nisu pomirili sa socijalizmom. a tek sa rusima da i ne govorim.
tihi protest je uvek postojao.
mom suprugu nisu hteli da prodaju ne znam više šta, mislili su da je rus.
nije bilo - ne damo. bilo je -nema.
tek kad je prijatelj čeh koji je bio s njim rekao da je iz juge, roba se odjednom pojavila.

u to najgore vreme (posle su se malčice navikli, ma nisu se ni navikli, bili su utucani u mozak) kružio je vic:

"menjam petosoban s pogledom na ruski dom kulture za bilo kakav bilo gde!"
anica92 anica92 10:23 22.08.2008

Anegdota iz Crne Gore

Kada je SSSR usao u Cehoslovacku, u nekoj crnogorskoj zabiti na 3000 m nadmorske visine, hitno se sastala partijska celija koju su cinile 2 babe i 3 dede. Sa sastanka je poslat ostar protest ruskim vlastima i zahtev za hitno povlacenje vojnih trupa. Pao je i dogovor da ukoliko ruske vlasti ne reaguju po njihovom nalogu i zahtevu u roku od 24 sata, saziva se sastanak na istom mestu u istom sastavu kako bi se razmotrili dalji koraci.
Sepulturero Sepulturero 11:01 22.08.2008

Свети Вацлав

Од силних хвалоспева нико се не сети чињенице да је Вацлав Хавел био велики поборник бомбардовања Србије иако су му баш у тој земљи били извођени позоришни комади онда када то нико није хтео или смео.
milan.radonjic milan.radonjic 11:46 22.08.2008

Re: Свети Вацлав

Naravno da nije Sveti Vaclav, nego je Vaclav, pisac, državnik i slobodan čovek a to je mnogo. Što se tiče bombardovanja Srbije, najveći pobornik tog projekta sedeo nam je upravo u Beogradu... i kakve to sada veze ima sa Praškim prolećem...
Ali puno je drugih logičkih veza između Česke i Srbije i Praga 68 i Beograda 96-97. Mi smo Balkan pa kasnimo u vremenu "malo" ali ista je to ideja oslobođenja.
Nema veze sa time da li učiteljica nekoga voli ili ne voli, mislim svakako ovde na "učiteljicu života" ima veze sa svešću i oslobođenjem pojedinca
apatrid apatrid 13:21 22.08.2008

dakle

Kada sam desetak godina posle toga bio u Americi imao sam neprekidni problem sa američkim inetelektualcima-levičarima koji su u američkom establišmentu videli izvor sveg zla na zemlji. Za njih je Rusija, i ono što se dešavalo u Istočnoj Evropi, bilo nešto krajnje marginalno i nebitno. Bili su u stanju da satima pričaju o revoluciji u Nikaragvi a da ne odvoje ni pet minuta za sudbinu Čeha koji su napustili svoju zemlju.


kakva čudna sorta! Više su voleli da se bave aktuelnim problemima u koje je umešana njihova zemlja, nego intervencija koja je već desetak godina ranije završena. Verovatno da ne biste ponovili njihove greške vi radije pišete o događajima od pre 40 godina, nego o Iraku, Avganistanu... (u koje će biti umešana Srbija ako ide kako je predviđeno)
Eh, liberali, liberali, eh Srbijo...
Velimir Ćurgus Kazimir Velimir Ćurgus Kazimir 14:46 22.08.2008

Re: dakle

To je krajnje ciničan, da ne kažem maliciozan stav, prema konkretnim ljudima - u ovom slučaju Česima ali i svima onima koji su bežali iz istočnoevropskog realnog socijalizma. Raspravljati sada da li na Zapadu, u razvijenom kapitalizmu, cveta sreća i da li je sve što se tamo uradi pravedno i moralno, krajnje je besmisleno. Nema raja na zemlji. Valjda smo to odavno shvatili.
I što vama smeta što pišem o dogadjajima od pre četrdeset godina? Pogotovo što je bio u pitanju dogadjaj koji je mnoge stvari izemnio ili pokrenuo. (Posle propasti Praškog proleća krenulo je u Poljskoj na sasvim drugim osnovama - sindikalnim.) Ali čak i da je u pitanju dogadjaj od sasvim ličnog, intimnog značaja, šta onda? Da li je to prepreka u komunikaciji? Šta se time menja?
Morali bismo jednom svi zajedno da se naučimo da poštujemo ne samo tudje mišljenje nego još više tudje osećanje, a posebno tudje sećanje. To nema nikakve veze sa liberalizmom ali ima sa pristojnošću.
Exitus Letalis Exitus Letalis 18:33 22.08.2008

Re: dakle

Verovatno da ne biste ponovili njihove greške vi radije pišete o događajima od pre 40 godina

srbi priznaju samo 1389.
važno je da je kosovski ciklus "obrađen" i na zidovima fasada u ogromnim količinama.
sve što se tiče drugih ko ih šiša...
apatrid apatrid 21:09 24.08.2008

Re: dakle

Velimir Ćurgus Kazimir
To je krajnje ciničan, da ne kažem maliciozan stav, prema konkretnim ljudima - u ovom slučaju Česima ali i svima onima koji su bežali iz istočnoevropskog realnog socijalizma. Raspravljati sada da li na Zapadu, u razvijenom kapitalizmu, cveta sreća i da li je sve što se tamo uradi pravedno i moralno, krajnje je besmisleno. Nema raja na zemlji. Valjda smo to odavno shvatili. I što vama smeta što pišem o dogadjajima od pre četrdeset godina? Pogotovo što je bio u pitanju dogadjaj koji je mnoge stvari izemnio ili pokrenuo. (Posle propasti Praškog proleća krenulo je u Poljskoj na sasvim drugim osnovama - sindikalnim.) Ali čak i da je u pitanju dogadjaj od sasvim ličnog, intimnog značaja, šta onda? Da li je to prepreka u komunikaciji? Šta se time menja? Morali bismo jednom svi zajedno da se naučimo da poštujemo ne samo tudje mišljenje nego još više tudje osećanje, a posebno tudje sećanje. To nema nikakve veze sa liberalizmom ali ima sa pristojnošću.


No, zasto ste se Vi ovako uzrujali? Ja sam stavio primedbu na Vas odnos prema onim ljudima koje ste vi nazvali "intelektualcima-levicarima" koji su "satima pricali o Nikaragvi" (koja je, setimo se, bila aktuelni problem u koji je USA bila direktno umesana), a nisu pricali o CSSR koja je vec deceniju bila ad acta. Naravno, ko zeli da bude zaista angazovan bavice se problemima koji su aktuelni i, tim vise, ukoliko je "vasa" zemlja umesana u to.Kada bih zaista bio cinik ja bih Vam postavio pitanje: Gde je bilo vise zrtava - CSSR ili Nikaragva? Ali, ja nisam cinik, pa necu da postavljam takvo pitanje. Ja postujem tudja secanja, nema tu problema. Ali, ne postujem propagandu i kolektivno secanje.
ivana23 ivana23 20:27 24.08.2008

***



"Pa, posle sam ja napravio film koji se zove „Varljivo leto šezdeset osme“ i u njega sam ubacio jedan deo, reminiscenciju, češki ženski orkestar koji dolazi u malo mesto. Film se završava upravo 21. avgusta 1968. godine. Ali, taj sticaj okolnosti me doveo u Prag baš kada su ušli tenkovi, počeli protesti i sve sam to doživeo. Sećam se kako je ruski vojnik u džipu, pošto su ga udarili kopljem zastave po glavi, izvukao mašinku na sve nas, a bilo nas je par hiljada na tom trgu. Znate, kad vidite cev uperenu u sebe, to nije kao na filmu. Legli smo na zemlju i vrlo brzo su nas rasterali. Znate, ja sam bio na času u školi, u studiju, kad su nam javili da se neko spalio na Vaclavskim Namjestima u znak protesta i mi smo otrčali tamo da vidimo šta se događa. Nikada to neću da zaboravim. Oni su sklonili već telo kada smo mi stigli, ali video sam mesto gde se spalio Jan Palah."

Goran Paskaljevic,
B92

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana